Gradimir Gojer: BAŠTINA

tačno.net
Autor 18.4.2015. u 09:54

Izdvajamo

  • Zašto je godišnjak Muzeja književnosti i pozorišne umjetnosti BiH, čijim je začetnikom i prvim urednikom bio pokojni Aleksandar Ljiljak, u ovom trenutku značajan i dobrodošao u bosanskohercegovačke književne, muzeološke i opće kulturne prilike? Barem iz tri razloga: jer nije sterilan u smislu tretmana isključivo muzeoloških tema, jer je aktualan u smislu pozicioniranja literarne, teatrološke i opće umjetničke logike danas, i konačno, zbog toga što pokazuje i određenu dozu društvenog angažmana, jer se prva i posljednja stranica časopisa posvećuju rekonstrukciji spomenika Ženi borcu, što je rijetkost u našim društvenim prilikama koje su, nažalost, sve češće naklonjene više desnici i fašizmu nego li ljevici i antifašizmu!??!

Povezani članci

Gradimir Gojer: BAŠTINA

Časopis „Baština“ ponovo poslije četvrt stoljeća

Piše: Gradimir Gojer

Prijatna večer desila mi se u Muzeju književnosti i pozorišne umjetnosti Bosne i Hercegovine… Nazočio sam promociji trećeg (!!!?) broja godišnjaka ove muzejske institucije, imenom Baština.
Kao jedan od članova redakcije prvotne Baštine (Risto Besarović, Dragomir Gajević, Alija Isaković, Medhija Maglajlić, Sreten Pržulj, Amra Rešidbegović, Vojislav Vujanović, Kemal Bakaršić i Gradimir Gojer) bio sam ne malo ponosan i prijatno iznenađen da je nova, mlada ekipa urednika i suradnika ovog značajnog časopisa, koji ne bi trebao samo da prati djelatnost muzealaca Muzeja književnosti i pozorišne umjetnosti, već kako su to Šejla Šehabović i Damir Arsenijević u uvodnom tekstu naglasili da bude „… mjesto produkcije aktualnosti…“, uspjela u relativno kratkom vremenu napraviti ozbiljan časopis. Valja na početku naglasiti da novu redakciju čine glavni i odgovorni urednik Damir Arsenijević, direktorica Muzeja književnosti i pozorišne umjetnosti, pjesnikinja Šejla Šehabović i Zlatan Delić. Redakcija se opredjelila da ovaj broj časopisa Baština bude velikim dijelom posvećen kanonu, kao literarnoj činjenici naše suvremenosti!

Kako to i pripada ozbiljnoj časopisnoj cjelini prvi dio, koji nosi naslov Kultura pamćenja otvara se rijetko lucidnim esejističkim tekstom Tri fragmenta o kanonu, koji ispisuje akademik Zdenko Lešić. Potom slijede tekstovi Damira Arsenijevića Graditi kost: politika sjećanja u BiH, Elme Hodžić Historijski muzej BiH kao mjesto pamćenja, Anise Avdagić Slutnja, melanholija, ironija… nada – o nekoliko narativnih slika iz posljednje decenije jugoslovenskog zajedništva. Mevlida Đuvić donosi esej Pripovjedanje nepoznate Bosne i zapis o opsjednutosti (o pripovjeci „Zapis o Simeunovici i Ahmetu Jusufu“ i njenom piscu Novaku Simiću). Teatrologinja Maja Đilas autor je eseja (Re)konstrukcija banjalučkog studentskog pozorišta.

Predio časopisa Kultura pamćenja završava se tekstom Gorane Mlinarević Kako spasiti tekovine antifašizma i jednakosti svih? Ovaj tekst je vezan uz simboličku intervenciju i svojevrsnu inicijativu za obnovu ruke na spomeniku Ženi borcu, na Vracama.

Dio časopisa pod naslovom Patrijarhat i kanon – ovdje i sada donosi teksotve Zlatana Delića (Žensko književno stvaralaštvo u BiH – ka alternativnim načinima kanonizacije), Srđana Šušnjice (Sveta koka: mrvice na svetoj periferiji. Radna reprezentacija u nazivima banjalučkih ulica), Ikbala Coge (Žene u BH arheologiji dvadesetog stoljeća. Skica za monografsku studiju), Zerine Zahirović (Orodnjeni kuhinjski prostor i parafernalno u poeziji Vojke Smiljanić Đikić), Ajle Demiragić (O književnicama višeglavim aždahama, pogrbljenim ženama kojima su izrasla krilca i književnosti u novom stoljeću), te tria: Damira Arsenijevića, Jasmine Husanović i Sari Wastell (Javni jezik žalovanja: umjetnost i tranzicijska pravda u BiH).

U dijelu časopisa Prikazi Zdenko Lešić piše o zanimljiovj knjizi Svete priče glasom žena, koju je producirala Narodna i univerzitetska biblioteka BiH, a čija je autorica Nadina Grebović Lendo.

Rijetko dinamičan je dio časopisa: Iz muzejske produkcije – osvrti. Tekst Tamare Sarajlić Slavnić posvećen je nedavno preminulom prvaku sarajevskog Narodnog pozorišta Vladimiru Jokanoviću, a Amina Abdićević piše o glumcu lirskog treptaja Safetu Pašaliću. Dva završna teksta Nedima Mušovića i Džane Kukić tretiraju djela – književno biserje dvojice klasika bh. književnosti: Hamze Hume i Ahmeda Hromadžića.

Zašto je godišnjak Muzeja književnosti i pozorišne umjetnosti BiH, čijim je začetnikom i prvim urednikom bio pokojni Aleksandar Ljiljak, u ovom trenutku značajan i dobrodošao u bosanskohercegovačke književne, muzeološke i opće kulturne prilike? Barem iz tri razloga: jer nije sterilan u smislu tretmana isključivo muzeoloških tema, jer je aktualan u smislu pozicioniranja literarne, teatrološke i opće umjetničke logike danas, i konačno, zbog toga što pokazuje i određenu dozu društvenog angažmana, jer se prva i posljednja stranica časopisa posvećuju rekonstrukciji spomenika Ženi borcu, što je rijetkost u našim društvenim prilikama koje su, nažalost, sve češće naklonjene više desnici i fašizmu nego li ljevici i antifašizmu!??!

Dolazak mlade pjesnikinje Šejle Šehabović na čelo Muzeja književnosti i pozorišne umjetnosti donio je stanovitu dinamizaciju stanja u ovoj instituciji kulture ostavljenoj od sviju, koja trpi nevjerojatnu dozu ostrašćene, potpuno nelogične antibosansko-hercegovačke kampanje, jer kako drugačije prevesti uništavanje institucija koje drže tapije na povjst i sadašnjost Bosne i Hercegovine.

Časopis Baština, za čiji se jednostavan i ubjedljiv likovno-tehnički izgled pobrinuo Dejan Slavuljica, naravno da je poglavito svojim bogatim sadržajem ali i tretmanom tema koje obrađuje napravio svojevrsni otklon od onoga što je inače ovdašnji način mišljenja: dobro jutro čaršijo na sve četiri strane!?!

Kao član prve redakcije časopisa Baština ponosan sam što je, nakon decenija šutnje svjetlo dana ugledala časopisna cjelina koja nije, niti u jednom svom segmentu, konfekcijski orijentirana!

tačno.net
Autor 18.4.2015. u 09:54

Tacno.net Aplikacija

Aplikacija