Halil Džananović: ŽENI

Povezani članci

• Marija Obradović gostuje u Institutu za umetničku igru
• Ljetna scena SARTR večeras otvara svoja vrata performansom “Svjedok” Mikija Trifunova
• Sidran: Za 30 godina će se za Tita verovati da je Marsovac koga je viša civilizacija poslala među divljake da ih uljudi
• In memoriam: Skender Kulenović
• Ptice Blese dolijeću u Zvono
• KADA SU DOŠLI…

ŽENI

 

Krenimo, od očiju pa sve niz ponore – ljepote,

Ravno, do nožnih prstiju. Možda Te uzbudimo;

Usputno probudimo, ljubav naslutimo

I presudimo.

 

Kraljice i prosjakinjo,

U haljinama ciganskih igračica,

S obnaženim trbuhom; gdje se formiraju,

Orkani i oluje.

Plesačice, pod čijim tabanima bjesne žive vatre,

Iz kojih dopire topot iz divljine

I bubnjevi Tam-Tama.

 

Golubice moja, iz sorte prevrtača

Sa dva skamenjena dragulja.

Ispod vjeđa, u kojima su zabilježeni likovi

Porobljivača, osvajača i izdajnika.

 

Klizni niz moje nade, u svilu,

I odmori se od dosade.

Od ljubavnika koji nije znao ništa

O Mona Lizinom osmijehu.

Odmori, ja noćas igram, samo

Za tvoju ustreptalu kožu.

 

Pusti me da se sjetim tvojih nespretnih pokreta,

Dok probaš prekriti najljepše što je čovjeku dano.

Bore na Tvom čelu, ispisane vjetrom iz ravnice,

Na kojima žive potrošene godine i ljubavnik.

Najbliži, a tako dalek.

 

Tuku li Te noćas? U mrtvim uglovima,

Njihova mraka

I dokolice koju će na tebi isprobati,

Potrošiti, uživati

Pa optužiti!

Čuvaj se prejakih riječi

I slabih ljubavnika.

Čuvaj se sebe

Dok bosa po vodu koračaš.

Tko zna koga ćeš u sjećanju sresti?

 

Daj, molim te, uozbilji se i sjećaj se mene.

Ne iz tvoje sobe,

Tamnice sjećanja,

Već iz budućnosti.

 

Zamišljaj toplinu i blagost.

Iznutra me vajaj.

I majčinskim instinktom

Pri odlasku na počinak,

Život mi udahni.

 

Zbog generacija koje će doći.

Na uzavrelo igralište smrti i života

 

Sanjaj i pjevaj pjesmu,

Tvorcu tvoje ljepote i materinstva

Koja je garancija da će se život nastaviti.

Da će tu sretnije generacije stići.

I Boga da će biti.

Ovdje, gdje već dugo, dugo, ničeg nema.

 

 

DAROVAT ĆU TI MOJA KOLJENA

 

U plavoj ponornici svemira

Na rubovima iščezlih svjetova

Ljiljane ću ti u kosi sanjati

 

Odjeven u bespuća budućeg

Poklonit ću ti moje oči

Nek’ se u tamne duplje smjeste

Zvijezde bliznakinje

 

Koje će umrijeti od stida

Kad čednost pobijedi

 

Darovat ću ti moja koljenja

Ne, kao zabludu lažnih vjernika

Već onog koji se odriče

U ime Tvorca tvoga savršenstva

 

Moja će te pjesma iznijeti

Iz zatrovanih cvjetova

U kojima su masovno stradala

Jata posljednjih leptira

 

Budi izdržljiva, pratit će nas

Eho detonacija iz prethodnih života

Kanonadom umirućih zvijezda

Osvjetljavat će nam putove

Na kojima ćemo sretati sanjare

U tuđim životima i svojim zabludama

Treba dostojanstveno koračati kroz snove

 

Halil Džananović