Hasija Borić: Mojim kćerima Hani i Ivani, ex voto

Povezani članci

• Promocija knjige Nihada Hasanovića: Laki pogon
• ANTIFAŠIZAM DANAS
• Predstava “Patuljkova nevolja” u Tuzli
• Upravni odbor Udruženja/udruge BH novinari smatra da usvojeni Zakon o javnom redu i miru Republike Srpske ugrožava slobodu mišljenja i izražavanja
• Donatella Di Cesare: Evropa kao protagonist mira
• Drago Bojić: Umjetnost je najčudesnije što ljudi mogu činiti

Autorski projekat Hasije Borić “Nana Fata Orlović ili Neka se čuju i vaši glasovi” premijerno će biti izveden u Sarajevu u petak, 13.4. 2018. godine s početkom u 19, 30 sati, u sali Franjevačkog centra na Grbavici, Zagrebačka 18. Ovom predstavom, u kojoj osim Hasije Borić učestvuju prvi put na sceni i kao glumci studenti i učenici Muzičke akademije i Srednje muzičke škole: Maira Isaković, Amila Baščelija (violine) i Svemir Tomić, solo pjevanje, Hasija obilježava 40 godina svog umjetničkog rada. 

‘Prije nekoliko godina gledala sam na Baščaršijskim večerima monodramu jedne talijanske glumice, koja je sama napisala tekst o Srebrenici. Ja, bosanska glumica, sjedila sam u prvom redu i bilo me je stid.

Molila sam mnogobrojne pisce, reditelje i druge umjetnike da mi pomognu u realizaciji predstave o Srebrenici, ali se niko nije odazvao, osim ovih mladih ljudi koji su trenutno sa manom u projektu. Zahvaljujem se i njima i njihovim profesoricama Marini Tomić i Belmi Alić, koji su ih preporučili. Obradovala me je činjenica da nismo svi zatrovani mržnjom i ispolitizirani i da mlada generacija ima čist odnos prema temi kojom se ova drama bavi. 

Zašto baš Fata Orlović? Svaka srebrenička majka i svaka druga majka u Bosni i Hercegovini mogla bi biti tema nenapisanog romana, priče, drame ili pjesme. Lakše mi je bilo pisati o majci koja nije izgubila svoje dijete, nego o onima koje to jesu. Nana Fata Orlović je za mene heroina, jer, poput svih velikih heroina, vjeruje u univerzalnu ideju pravde, u Božju pravdu, koja je izvan zemaljske i spremna je za nju umrijeti. Ona i u najtežim životnim situacijama ismijava silu, mržnju, nacionalizam, fašizam, što je odlika samo najvećih. 

Zahvaljujem se Franjevačkom međunarodnom studentskom centru, koji mi je darovao prostor i time omogućio da ova predstava bude izvedena. Četerdeset godina rada u teatru, četiri godine rađanja ove predstave nije malo i mnoge stvari neka ostanu predmet šutnje.’ 

Nana Fata Orlović ili Neka se čuju i vaši glasovi 

Tekst, režija, izbor muzike, scenografija: Hasija Borić 

Igraju: Hasija Borić, Maira Isaković, Amila Baščelija i Svemir Tomić 

Dramaturg: Džejna Avdić 

Suradnik na scenografiji: Stijepo Gavrić

Kostim: Zlata Kamber

Inspicijent: Mustafa Zrnić

Majstori svjetla i tona: Ognjen Martinović, Zdenko Bevanda, Irhad Hodžić. 

Praizvedba Franjevački međunarodni studentski centar, Sarajevo, Zagrebačka 18. 

Hasija Borić rođena je  2.7.1953. u Jajcu. Gimnaziju,muzičku školu (violina) i studij glume završila u Sarajevu, a glumačke studije nastavila i u Londonu i Wroclawu (Institut Grotowski).

Bila je stalno angažirana u HNK Split (1974-1976), Teatru&TD i Teatru u gostima u Zagrebu (1976-1980), Narodnom pozorištu u Sarajevu (1980-1992), te bečkom Volkstheater-u (1993-2000). Trenutno radi u Narodnom Pozorištu Sarajevo. 

Dobila je više nagrada, među kojima: Nagradu za najbolje glumačko ostvarenje na festivalu hrvatskog glumišta 1976., Nagradu Glumac godine u izboru Radio-Sarajeva 1989., austrijsku nagradu kritike „Karl Skraup“ za ukupan opus u sezoni 1997/1998. na sceni bečkog Volkstheater-a., nagrade velika i mala Mostarska liska za najbolje glumacko ostvarenje na Festivalu komedije u Mostaru, te Šestoaprilsku nagradu grada Sarajeva 2006.
Prije rata u Sarajevu samostalno je organizirala nekoliko predstava među kojima je najznačajnja „Djeca nižeg Boga“ Marka Medoffa, a koja govori o problemima lica oštećenog sluha  govora. Predstava je rađena paralelno na znakovnom jeziku  i  jeziku onih koji čuju. Od strane kritike proglašena je kulturnim događajem sezone 1985.godine u BiH.  

U zadnjih 10 godina uspješno se bavi režijom. U Beču je realizirala 9 režija dječijih komada, koji su prikazani na bečkon omladinskom festivalu Multikids.  U Narodnom pozorištu u Mostaru inscenirala je 2001. godine predstavu  „Medo Winnie, zvani Pooh“ A.A. Milnea.

Godine 2002. utemeljila je «Putujući teatar Hasije Borić» koji sintetizira njeno dugogodišnje glumačko i redateljsko i oganizacijsko iskustvo. Prvi projekt ovog teatra bio je upizorenje djela „Tetovaža“ njemačke  spisatljice Dee Loher, koji govori o seksualnoj zloupotrebi djece u obitelji. Ovo djelo odigrano je u svim bosanskohercegovačkim sredinama i bilo je praćeno korisnim stručnim raspravama o seksualnim zločinima u porodici. Putujući teatar uprizorio je  i niz predstava koji se bave temom agresije na njenu domovinu, BiH. Njeni najpoznatiji autorski projekti su «Majka Nuru počesto izruži-stilske vježbe»,  te predstava Feral Tribune Cabaret, u režiji Tanje Miletić Oručević. Obje monodrame izvedene su preko 100 puta u Europi i Amerci.Feral cabaret  izveden je,u svojstvu umjetničkog svjedoka na Tribini za ljudska prava u Tribunalu u Den Haagu.Ovo izvodjenje «Nane Fate Orlović» ili «Neka se čuju i vaši glasovi», takodjer je njen prilog u osvjetljavanju genocida nad Bošnjacima.

Hasija Borić je pedagog kulture govora angažirana niz godina na Franjevačkom Teološkom fakultetu u Sarajevu.. Bila je obnovitelj i umjetnička direktorica Festivala bosanskohercegovačkih pozorišta u Jajcu. Odigrala je na desetine naslovnih uloga u teatru. Utemeljila je Malu pozorišnu akademiju-projekt inkluzije, koja za sve vidove umjetnosti školuje i mlade sa invaliditetom. Njihove predstave «Priča o Bosanskome suncu», te «Medo Brundo i Kloka Anica» dočekane su višeminutnim stojećim ovacijama , a nakon ovih predstava u mnogome se promijenio repertoar MESSA i sarajevskih pozorišta, u korist ovih mladih. 

Maira Isaković ređena je 27. 9. 1996. godine u Tuzli. Osnovnu školu, gimnaziju Meša Selimović i srednju muzičku školu završila je u Tuzli. Studentica je treće godine na odsjeku za violinu u klasi profesorice Yeon Ju Yeong. 

Amila Baščelija rođena je 2000. godine u Nairobiju, Kenija. Violinu počela svirati sa pet godina. Učenica je Srednje muzičke škole u Sarajevu u klasi prof. Marine Tomić. 

Svemir Tomić rođen je u Sarajevu 1994, gdje je završio i osnovnu školu, te Srednju muzičku školu, odsjek solo pjevanje. Studira na Muzičkoj akademiji solo pjevanje. Piše poeziju i komponira. 

Džejna Avdić je rođena 25. 6. 1991. godine u Sarajevu. Završila je Drugu gimnaziju Sarajevo, a zatim magistrirala na Akademiji scenakih umjetnosti u Sarajevu na odsjeku za dramaturgiju. Radila kao dramaturg na mnogobrojnim predstavama u NPS od 2015. godine do danas, neke od njih su: Elizabeta Bam, Kralj Lir, Otkrivanje žene, Leptir, Sastanak na vrhu, i sl. Radila na mnogobrojnim projektima u razlicitim udruzenjima, poput: Altteatra, Have, F.I.S.T.-a, Alhemija produkcije, i sl. Pisala kritike za portal www.kul.ba, te bila urednica kulturne rubrike. Autorica je teatarskih komada: “Pišem ti iz 2070.”, “Mama 22”, “Knjiga mojih života” (dramtizacija romana). Za pojedina djela je nagrađivana: Kratki film “Picnic” reditelja Jure Pavlovića na kojem je radila kao scenarist nagradjen je na svim kontinetima, a najveće priznanje je EFA nagrada za najbolji kratki film. Dobitnica je prve nagrade za radio-dramu “Prvi april” i prve nagrade za dramski tekst “Pišem ti iz 2070.” Trenutno radi kao saradnik-dramaturg u NPS.