Hasija Borić: Želim ti, dragi Miki, da još dugo izdržiš na svom putu

Povezani članci

• Akcija “Damask”: Privedeno 11 osoba
• Bivšeg direktora „Parka“ istražuju zbog krivotvorene diplome i milionskog duga
• Budućnost države Bosne i Hercegovine
• KONCERT “PLANETA SUNCOKRETA“ U PETAK U POZORIŠTU MLADIH SARAJEVO
• Lovci na budžet i privilegije u USK-a
• 18. Festival dječijeg teatra BiH

Miodrag Miki Trifunov – foto: Dženan Kriještorac-radiosarajevo.ba

Poštovani kolega Trifunov!

Kolektiv Kamernog teatra 55 uputio je izraze saučešća povodom smrti moje majke, stoga sigurno znaš za razlog što sinoć nisam mogla biti na tvom vrijednom jubileju proslave trajanja 50 godina u teatru. Zato ti čestitam na ovaj način.

Za tebe me vežu, osim strastvene ljubavi za teatar, dvije stvari. I ti i ja smo rijetki glumci koji cijeli život njegujemo poetski teatar, nije nam teško danima i mjesecima učiti napamet Maka, Šopa, Skendera, Šantića,Tina, Stojića, Vešovića, Sidrana.. Tu nema “tezgi”, to se ne isplati, to se radi zato što čovjek ima duboku unutarnju potrebu govoriti poeziju.

Još jedna velika stvar koja me za tebe veže je predstava “Djeca nižeg (manjeg) Boga” – “The Children of the lesser God” Marka Medoffa. Tu je počelo moje vaninstitucionalno bavljenje teatrom. Nije tad bilo NGO, skupljala sam dinar po dinar da bih dostojanstveno uradila tu predstavu u Skenderiji, u bijelom amfiteatru koji je projektirao Zlatko Ugljen. Režirala je Ivica Boban iz Zagreba, a tebe mi je preporučio moj prijatelj Dževad Karahasan, nisam te poznavala jer si radio u Zenici. Naučili smo tad, prije 34 godine znakovni jezik, naučila nas je moja rodica Jasna Proho. Njen otac, a moj bliski rođak Ćamil, i sam pripadnik populacije oštećenog sluha i govora, kao i ona koja je tumač, bili su na sahrani moje majke. Čvrsto me je grlio, kao i onda na toj premijeri i taj čvrsti zagrljaj bila je najveća zahvalnost koju čovjek može osjetiti, jača od bilo kakvih pozorišnih kritika. Sve donedavno, dok nije umro, svaki put bi nas isto ovako grlio i Rudolf iz Saveza, sjećajući se svih ovih dugih godina naše predstave.

Tada smo naučili jednu važnu lekciju u životu. Gluhonijema Sara Norman Lids kaže Džejmsu, svom učitelju: “Ako me zaista voliš, uđi u moj svijet tišine”. Nadam se da ću ovu predstavu uskoro režirati sa jednom od mojih najboljih učenica, Almom Mujanović. Zvaćemo te za savjetnika.

Dragi Miki, mi polako odlazimo. Čitam da na tvojoj proslavi nije bilo puno kolega. Na mojoj “Nani Fati”, kojom sam obilježila 40 godina, bilo je dvoje kolega. Uz mene je bila, u prvom redu i sa lijepim buketom Selma Alispahić i ustala na noge na kraju, nije je bilo ni stid ni strah da dođe.

Želim ti, dragi Miki, da još dugo izdržiš na svom putu. Ja ću sebi sada pustiti tvoju interpretaciju Makovih “Puteva” i “Poruke”.

Prijateljski, Hasija Borić