ENG
Haški antabus
Autor/ica 👤Petar Fehir
Izdvajamo
- Vrijeme je za kolektivno otriježnjenje. Dobrovoljno ili uz pomoć nekog antabusa, svejedno je.
Povezani članci
Foto: China Drought
Otriježnjenje počinje mamurlukom.
Kod nas je to stanje potrajalo duže. Valjda zbog velike količine halucinogenih i drugih opijata koji su nas održavali u stanju nacionalnog jednoumlja. Netolerantnosti i netrpeljivosti.
Zaneseni smradom kolektivnog narcisa nismo ni u snu htjeli priznati ono, što je svima oko nas bilo jasno. Da su u ratu devedesetih, bez obzira na koje ime se taj vučjak odazivao, i „naši dečki“ mučili, ubijali, silovali i na druge načine zlostavljali „one druge“, među kojima je bilo i civila. A to se, prema svim definicijama ratnog prava i ženevskog zapisa zove samo i jedino – ratni zločin.
I sada smo, kao, iznenađeni kad međunarodni tribunal, u kojem su predstavnici zemalja koje nemaju interes u našem sukobu sa stvarnošću, to samo konstatirali. I prema zapriječenim sudskim kriterijima pretočili u godine robije. Sad su to Kinezi – komunisti, koji nam se svete, pa su to srbo i muslimanoljupci, pa haški jugonostalgičari i kako ih već sve ne nazivamo. Po različitim, pa i „državnim“ medijima, a bogami i u sabornici.
Ne treba nas čuditi dvostruki aršin. Ni lažni moral. Ni dvojbenost naše objktivnosti. Pa nas s tim hrane već dvadeset i kusur godina. Kako smo uzvišeni, ponosni, nepogrešivi. Kako su nam drugi za sve krivi i kako je sve posljedica „kuhinje“. Utakmica je namještena, a protiv nas se vodi hibridni rat.
Pa ne možemo progutati toliku količinu bolne istine u tako kratkom vremenskom razdoblju. Navikli da probavljamo samo ono sažvakano u radionicama kojekakvih vlada. Nemamo zube za zagristi u tvrdo.
Kontraindikacije lijeka koje nam je prepisao međunarodni tribunal liče, stoga, na apstinencijalni sindrom.
Vrijeme je za kolektivno otriježnjenje. Dobrovoljno ili uz pomoć nekog antabusa, svejedno je.
Autor/ica 👤Petar Fehir
