HEROJEVA MAJKA

Izdvajamo

• Zatim je majka, svečano i kradom, kad je ponoćna ura odzvonila, umjesto ikone stavila znamenje i besmrtnom se sinu poklonila.

Povezani članci

• Gradimir Gojer: U staklenom lijeru
• FIKUS
• U susret Festivalu književnog aktivizma “Književnost susreta”: SISTEM NEMA SLUHA ZA ONO ŠTO GA PODRIVA
• Cjenovnik jednog šoviniste  
• Gledajte Bitku za Alžir!
• JA NISAM JA, Juan Ramón Jiménez

U sali svečanoj, tiha kao tuga,
starica majka znamenje prima:
na odori crnoj, na majčinom srcu
nasmiješi se heroj na grudima.

I stara ruka, jedina na svijetu,
najtoplija ruka pod zvijezdama tu je,
spušta se na zlato, na mrtvog sina
da ga još jednom pomiluje.

’’O,sine dragi, radosti i tugo,
mamino desno i lijevo krilo
jesu li teške bosanske planine
i je li strašno na Sutjesci bilo?

Znam, rođeno moje, nevolje je bilo,
mjesto pjesme, smijeha, sve topovska jeka,
namjesto ležaja, kamen-svakom jednak…
pusta čeka moja šalica mlijeka.

Ej,djeco naša,ej, smioni ždrali,
odletjeli ste, ostavili ptice,
o vašem lijetu vezuć’ uspavanku,
dizaće majka mlade ždraloviće…’’.

Privija stara na grudi znamenje,
tu gori srce paloga junaka,
i ljulja kao nekad, kad je bio dijete,
prvoga bombaša iz trista bitaka.

Zatim je majka, svečano i kradom,
kad je ponoćna ura odzvonila,
umjesto ikone stavila znamenje
i besmrtnom se sinu poklonila.

Branko Ćopić