Hrvoje Kolić: Otok
Povezani članci
GRAD
Kvartovi su puni zidića
misli lutaju do obližnjeg
Dalmacijavina da porade
na druženju
trica je promijenila vozni red
ljudi izbacuju sol koju
kupe lastavice
na sparini stariji teže
gutaju ponos
marginalci nose bukove štapove
pecaju Xanaxe na balkonima
možda ih ovaj put
grad označi u knjigama
PONEDJELJAK
Ne nazivljem te
usne su pretvorene u oči
danas samo gledam reklame
možda sutra promijenim smjer
levitirao bih nad kišom
da ne promočim uzdahe
nisam svršavao nekoliko dana
ruke su prezauzete pranjem
tijela obuzeta dosadom
sutra ću sigurno promijeniti smjer
ništa ne počinje ponedjeljkom
osim ponedjeljka
GLAD
volio sam se hraniti
tvojim bolestima
koje bih jeo rukama
poput djeteta u blatu
postali smo opterećeni glađu
ti si uživala moje navike
danas smo ionako svi isti
boce su izmislili
oni koje su dojile majke
tablete smo izvodili na večere
ne pitajući ih imena
istraživači su napustili treću smjenu
danas gledaju zvijezde želeći
pobjeći na osamu
nadajući se da
glad gore ne pita
OTOK
Ne traži nikad
da riječi za tebe kradem
One su kost
koje zapne
kad nam najmanje treba
Ti znaš
da svijet ne može
prešutjeti mene s tobom
Budi otok
ne daj nikom
da te takne
Pusti vodu da čisti
Pusti vodu da nosi
NIKAD
Nikad neću biti pjesnik
niti pjevač nekog benda
Ono što pišem nije riječ
Ono što izustim nije zvuk
Dok čovjek uči životinju da
pamti i postane čovjek
Ja se isti trudim sve
manje biti
Učim zaborav da ne
izgubim razum
Nakon tri boce crnog i
jedne gina
Ono što napišem postaje riječ
Ono što izustim postane zvuk
U zaboravu smo svi umjetnici