Intervju Frljić i Blažević: Naš glavni kapital su ideje

tačno.net
Autor 28.7.2014. u 14:10

Izdvajamo

  • Smatramo da je potrebno temeljito promisliti koncept Riječkih ljetnih noći. Inicirat ćemo stvaranje nacionalne festivalske platforme kroz koju će se koproducirati zajednički programi. Mislim da je to i ekonomski i estetski prihvatljivije od onoga što imamo sada, gdje se proizvodi silna količina programa za relativno mali broj publike, a programska razmjena među festivalima ne postoji kao sustav i obaveza. Nadamo se da će Ministarstvo kulture, koje značajno financira naše najveće ljetne festivale, podržati ovu inicijativu.

Povezani članci

Intervju Frljić i Blažević: Naš glavni kapital su ideje

Oliver Frljić i Marin Blažević / Foto Marko GRACIN

U prvoj sezoni najmanje tri projekta bavit će se na tematskoj razini manjinama. Najprije autorski projekt Olje Lozice »Vincent« koji progovora o autizmu i koji pledira za prihvaćanje autističnih osoba kao drugačijih, a ne bolesnih. Zatim »Hrvatski Faust« Slobodana Šnajdera, koji tematizira jedno od najsramotnijih razdoblja novije hrvatske povijesti, razdoblje u kojem je bio ozakonjen progon Židova, Roma i Srba. I na kraju »Pinocchio« koji utjelovljuje dramu identiteta

Piše: Kim Cuculić, Novi list

Od 1. rujna ove godine riječki HNK Ivana pl. Zajca dobiva novu upravu. Kao što je poznato, novi je intendant kazališni redatelj Oliver Frljić, a njegov prvi suradnik i glavni dramaturg Marin Blažević, ujedno i novi ravnatelj Opere. Ovim povodom s njima razgovaramo o njihovoj viziji riječkog HNK-a, koju su saželi u sloganu »Novo, odgovorno i različito – riječko kazalište«.

   Kao novi model upravljanja riječkim kazalištem predložili ste suradničko upravljanje. Možete li to pojasniti i zašto je, po vama, takav način vođenja kazališta bolji?

   Marin BLAŽEVIĆ: Suradničko upravljanje tek je jedan aspekt redefiniranja i sustavne reorganzacije rada HNK, koja će zahvatiti ne samo sferu poslovanja, produkcije, tehnike, nego i komunikacije s javnosti, idejni i vizuali identitet te, naravno, program kazališta. Riječ je o procesu koji ćemo započeti već u prvoj sezoni.

   Suradničko pak upravljanje najprije zato što smatramo da je kazalište, a napose kazalište s pet različitih programskih grana (Hrvatska i Talijanska drama, Opera, Balet i koncertni program), umjetnički i produkcijski odveć kompleksan pogon da bi se raspon kompetencija i ovlasti moglo, pa i smjelo, koncentrirati u jednoj osobi, jednom upravljačkom autoritetu. Naravno, postojanje mjesta ravnatelja pojedinih odjeljenja već sugerira suradnički model, no mi ga uspostavljamo na višoj razini zajedničkog odlučivanja, onoj intendantskoj.

   Ne radi se tu o inovaciji u operativnom smislu, jer intendanti riječkog i drugih nacionalnih kazališta uvijek su uz sebe imali barem jednu osobu koja je u značajnom opsegu sudjelovala u vođenju kazališta, ili su pak bili prisiljeni zanemarivati neke od umjetničkoh grana (u pravilu dramu ili operu, ovisno o primarnoj kompetenciji intendanta). Mi smo odlučili tu praksu učiniti vidljivom, i to uvođenjem uloge glavnog, odnosno kazališnog dramaturga čiji se raspon djelovanja širi na sveukupni repertoar, dakle i operu i balet. Vidjet ćemo tek kako je moguće tu intervenciju u upravljačku strukturu provesti i kroz Statut kazališta.

   Meni je kao profesoru dramaturgije i predstojniku Odsjeka dramaturgije na zagrebačkoj Akademiji takav aranžman naročito važan jer mojim studentima i struci argumentira kroz praksu da je dramaturgija temeljna kreativna i produkcijska interdisciplina, a ne samo sekundarna i uglavnom servisna analitička struka.

Kazalište većine i manjine

Drugi razlog je društveno-politički. Ni Olivera ni mene ne zanima upravljački model koji se oslanja na centralizaciju moći, nego onaj koji ispituje izazov i iskustvo raspodjele odgovornosti.

   Treće, ali ne manje važno, mislim da smo i Oliver i ja »odradili« projekte i pozicije koje nas obvezuju na odgovornost konačne odluke, redateljske, profesorske, ravnateljske i slično. Razumijem da postoje kolege kojima takve uloge predstavljaju vrhunac ambicije. Nama – nipošto.

  U vašem programu navodite da HNK Ivana pl. Zajca već u startu bilježi bitnu razliku u odnosu na srodne kazališne institucije u Hrvatskoj i Europi jer kao jednu od četiri ravnopravne ustrojbene jedinice sadrži Talijansku dramu. Na tome tragu kazalište namjeravate otvoriti i djelovanju drugih manjinskih zajednica, i ne samo nacionalnih, koje u tom prostoru nisu bile uopće ili adekvatno zastupljene. Kako to namjeravate ostvariti? Hoće li, primjerice, biti mjesta i za romsku zajednicu koja postoji u Rijeci?

   Oliver FRLJIĆ: Poruka koju želimo poslati u samom startu jest da je HNK Ivana pl. Zajca kazalište svih građana, bez obzira na njihov nacionalni, spolni, rodni, vjerski ili ateistički identitet, bez obzira na njihovu dob i bez obzira radi li se o osobama koje većinski diskurs označava kao osobe s posebnim potrebama. To je naša interpretacija onog »narodno« iz naziva riječkog HNK i ona snažno ide protiv etnocentričkog koncepta nacionalnog kazališta. Dakle, razvijat ćemo posebnu osjetljivost prema svim onim zajednicama koje većinsko na ovaj ili onaj način isključuje.

   U prvoj sezoni mogu najaviti najmanje tri projekta koji će se na tematskoj razini baviti manjinama. Najprije autorski projekt Olje Lozice »Vincent« koji progovora o autizmu i koji snažno pledira za prihvaćanje autističnih osoba kao drugačijih, a ne bolesnih. Zatim »Hrvatski Faust« Slobodana Šnajdera, koji tematizira jedno od najsramotnijih razdoblja novije hrvatske povijesti, razdoblje u kojem je bio ozakonjen progon Židova, Roma i Srba. I na kraju tu je »Pinocchio« koji utjelovljuje dramu identiteta – identiteta koji, u različitim kontekstima u kojima se pojavljuje naslovni lik, gotovo u pravilu funkcionira kao manjinski.

   Međutim, tematska razina je samo jedna razina bavljenja manjinama. Planiramo svaki mjesec na jedan dan preimenovati HNK i dati mu ime jedne manjine: Romsko kazalište »Ivana pl. Zajca«, LGBT kazalište »Ivana pl. Zajca«… To je simbolička gesta, ali vrlo važna unutar kulture čiji je nacionalni predznak često bio instrument isključenja. Taj dan bi bio organiziran i razgovor s predstavnicima određene manjine kroz koji bi se otvorilo i pitanje kako »Zajc« može od deklarativne želje doći do toga da bude i stvarni prostor vidljivosti i artikulacije manjinskih identiteta.

Gledatelj – suradnik

Nedavno se tijekom rasprave o kandidaturi Rijeke za Europsku prijestolnicu kulture moglo čuti zapažanje jednog dugogodišnjeg djelatnika riječkog kazališta da kad se otvori zastor, uvijek u gledalištu vidi iste ljude. Što kanite napraviti po pitanju privlačenja nove publike, naročito one mlade?

   Marin BLAŽEVIĆ: Cijeli naš program usmjeren je prema razvoju nove publike, odnosno novih publika, pa tako i u smislu generacijske raznolikosti. No to ne znači da prethodna uprava i odjel propagande i prodaje nisu vodili brigu o novim skupinama i naraštajima gledatelja. I Olivera i mene iznenadile su statistike i pokazatelji suprotni primjedbi spomenutog djelatnika, napose kada je riječ o mladima i najmlađima.

   U tom smislu ne krećemo ispočetka, no svakako ćemo pored uobičajenih »namjenskih«, odnosno »prikladnih« programa pokrenuti i niz akcija kojima će cilj biti integracija gledatelja u rad kazališta, a ne samo puko (premda naravno jednako važno) povećanje broja gledatelja, koji jest u opadanju.

   Na koji način ćete realizirati ideju »Gledatelji – suradnici«?

   Oliver FRLJIĆ: Gledatelja nećemo svoditi na pasivnog konzumenta gotovog kazališnog proizvoda, nego ga pokušati na različite načine integrirati u život kazališta i educirati za drugačiji tip gledateljske kompetencije. Program »Diplomirani gledatelj« bit će organiziran za polaznike svih generacija. Organizirat ćemo seriju predavanja o povijesti kazališta povezanih s aktualnim produkcijama i tendencijama u izvedbenim umjetnostima koje te produkcije predstavljaju. Polaznicima ćemo otvoriti i radni proces, tako da će moći prisustvovati probama te posjetiti radionice za izradu kostima i scenografije. Na kraju ovog programa polaznici mogu steći zvanje »diplomiranog gledatelja« i postati gledatelji-suradnici i promotori riječkog kazališta.

   Jako nam je važno stvoriti gledateljsku bazu koja će naše programe komunicirati i zagovarati usmenom predajom, u situacijama »jedan na jedan«, jezikom koji se razlikuje od jezika kojim teatar službeno komunicira sa svojim gledateljima.

   Nova imena

Kakvo je trenutačno stanje u riječkom HNK-u u pogledu kadrova u pojedinim ansamblima? Jesu li potrebna nova zapošljavanja?

   Marin BLAŽEVIĆ: Stanje je kritično, posebno u opernom ansamblu u kojem nam nedostaju solisti za neke temeljne fahove, odnosno glasove. Taj manjak potom dramatično utječe na troškove operne produkcije jer je nužno angažirati goste. Nova zapošljavanja stoga su neophodna, ali ne u smislu otvaranja novih radnih mjesta, nego pojačanja naših ansambala novim glumicama i glumcima, opernim solisticama i solistima, plesačicama i plesačima s kojima ćemo sklopiti ugovore na određeno vrijeme, imajući u vidu konkretne projekte i radna mjesta oslobođena odlascima u mirovinu, istekom ugovora, promjenama statusa ili unutarnjom reorganizacijom. Već od jeseni očekuju nas nova imena na sceni riječkog kazališta, pa i neka iznenađenja. Pregovori su u tijeku.

   U programu navodite i inicijativu Riječko kazalište mladih »Janko Polić Kamov«. Kako ste ga zamislili i što će biti s postojećom kazališnom radionicom ZiM (Zajc i Malik)?

   Oliver FRLJIĆ: Inicijativa Riječko kazalište mladih »Janko Polić Kamov« osmišljena je kako bi se mladi u što većem broju, aktivnije i punopravnije uključili u kazališni život. Uz repertoarne naslove koji se obraćaju ovoj populaciji te Kamovfest, i ZiM bi trebao ispunjavati edukacijsku zadaću u ovom segmentu. Već je započeta integracija »Malika« u »Zajc«. Za sada tražimo financijski model unutar kojeg bi to bilo izvedivo. Uz postojeće dramske pedagoge, htjeli bismo u ovaj program uključiti i kazališne profesionalce zaposlene u »Zajcu« te ih pozvati da prenose svoja znanja generacijama koje dolaze.

   Kakva je vaša vizija »Zajčevih dana«?

   Marin BLAŽEVIĆ: Premda, naravno, namjeravamo nastaviti poticati i promovirati hrvatsko glazbeno, a napose operno stvaralaštvo, predložit ćemo Kazališnome vijeću reviziju i proširenje koncepta već tradicionalnih »Zajčevih dana« te njihovu transformaciju u festival nove opere, bilo novih opernih djela ili eksperimentalnih opernih inscenacija. Na tome prijedlogu još radimo.

   Kako će se dalje razvijati festival Riječke ljetne noći?

   Oliver FRLJIĆ: Smatramo da je potrebno temeljito promisliti koncept Riječkih ljetnih noći. Inicirat ćemo stvaranje nacionalne festivalske platforme kroz koju će se koproducirati zajednički programi. Mislim da je to i ekonomski i estetski prihvatljivije od onoga što imamo sada, gdje se proizvodi silna količina programa za relativno mali broj publike, a programska razmjena među festivalima ne postoji kao sustav i obaveza. Nadamo se da će Ministarstvo kulture, koje značajno financira naše najveće ljetne festivale, podržati ovu inicijativu.

Transformacija orkestra

Zašto ste došli na ideju osnivanja Jadranskog simfonijskog orkestra?

   Marin BLAŽEVIĆ: Zato što u Rijeci evidentno postoji publika zainteresirana za simfonijski koncertni program, a ne nužno i operni repertoar, posebno ne onaj konvencionalni. Zato što u Rijeci djeluje ili iz Rijeke dolazi znakovit broj izvanrednih solista koji moraju imati priliku muzicirati za svoje sugrađane na pozornici HNK-a, jer drugu pozornicu, odnosno koncertnu dvoranu, nemaju. Zato što Riječka filharmonija, u koju se nekoliko puta godišnje transformira orkestar riječke opere, bojim se da nema perspektivu djelovanja osim onog lokalnog i sporadičnog, naprosto zato što nema ni financijsku ni logističku potporu koju ta ista skupina glazbenika može imati integrirana u postojeću kulturnu instituciju kao što je HNK, ali sa znatno većim stupnjem organizacijske, upravljačke pa onda i produkcijske i programske autonomije od one koju ima kao orkestar u primarnoj funkciji izvođenja opernog repertoara.

   Tijekom prve sezone razmatrat ćemo – zajedno s riječkim glazbenicima, napose onima u orkestru Opere – prednosti i moguće procedure osnivanja Jadranskog simfonijskog orkestra kao zasebnog umjetničkog odjela HNK Ivana pl. Zajca, te u suradnji s Gradom, Ministarstvom kulture, potencijalnim sponzorima i mogućim inozemnim partnerima izraditi elaborat o izvedivosti i perspektivama projekta, kojim se, naravno, ne bi smjela ugroziti realizacija opernog i baletnog programa. Ništa se, naravno, neće poduzimati bez eksplicitne potpore orkestra Opere i ravnopravnog angažmana njegovih predstavnika.

   Kao jedini u široj regiji, Jadranski simfonijski orkestar tijekom prvih sezona mogao bi gostovati u svim većim jadranskim gradovima, a u perspektivi postati i umjetnički ansambl koji promovira Rijeku u međunarodnim okvirima. Osnivanje Jadranskog simfonijskog orkestra moglo bi biti integrirano i u projekt Rijeka – Kulturna prijestolnica Europe.

   Uglavnom i ukratko – orkestru Opere predložit ćemo novu dimenziju i veću autonomiju djelovanja, a vidjet ćemo hoće li za to biti volje i mogućnosti.

Obaveze izvan »Zajca«

Hoćete li surađivati s riječkom nezavisnom scenom i na koji način?

   Marin BLAŽEVIĆ:: S predstavnicima riječke nezavisne scene čiji rad korespondira s našim programom i izvedbenim standardima – naravno. Intenzivno, partnerski, strateški i kontinuirano, ali i oprezno. Sigurno nećemo ulaziti u prostor djelovanja, primjerice, »Drugog mora« ili »Prostora plus«, osim u onoj mjeri i onom obliku u kojem ćemo od njih biti pozivani na suradnju.

   Što će biti s vašim ostalim angažmanima – režiranjem, odnosno obvezama na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu? 

   Marin BLAŽEVIĆ:  Zanimljivo, čujem da sada odjednom mnogi brinu o našim projektima i obavezama izvan HNK-a. Pretpostavljam da pritom polaze od svojih kapaciteta i obzora, radnih navika i dinamika. Poručio bih im da – ne brinu. Energije, brzine, ideja i prilika ni Oliveru ni meni ne nedostaje, u našim različitim sferama, geografskim širinama i vremenskim zonama djelovanja. U tim rasponima riječko narodno kazalište sigurno će biti na dobitku, ne samo simboličkom. A sve drugo je izazov koordinacije i naše suradnje.

   Ja ću u nekom reduciranom opsegu sigurno nastaviti raditi na Akademiji dramske umjetnosti, u Zagrebu predavati i na Muzičkoj akademiji, a u New Yorku povremeno držati predavanja i seminar kao profesor, vanjski suradnik, na Umjetničkoj školi Sveučilišta Columbia. Tijekom 2015. čeka me projekt Fluid States svjetske asocijacije Performance Studies international koji sa suradnicima organiziram na 15 lokacija u svijetu, a riječkoj publici rado ću, povratno, predstaviti izvedbene umjetnike iz Japana, Filipina, Indije, Australije ili Etiopije.

   Oliver FRLJIĆ: Zbog stupanja na dužnost intendanta 1. rujna i pripreme sezone 2014/15. odustao sam od tri ranije dogovorene režije. To je moj poklon »Zajcu«. Zbog intendature u Rijeci odustao sam od ponuđenog mjesta umjetničkog ravnatelja Slovenskog mladinskog gledališča u Ljubljani. Do povratka Magdalene Lupi Alvir s porodiljnog dopusta, obavljat ću dužnost v.d. ravnatelja Hrvatske drame bez ikakve naknade. I to je moj poklon »Zajcu«. Za sve svoje redateljske angažmane u »Zajcu« ne planiram uzimati nikakav honorar, jer mi je to etički neprihvatljivo. Prije stupanja na dužnost uspio sam dogovoriti dvije međunarodne koprodukcije za riječki HNK, a treća, koja uključuje ljubljansku Operu i Cankarjev dom, trebala bi biti zaključena na jesen.

   Planiram nastaviti režirati izvan »Zajca«, sve dok zbog toga ne bude patio posao koji tamo obavljam. To je potrebno zbog mog umjetničkog razvoja i zbog održavanja mreže kontakata koju sada koristim da bi riječko kazalište pozicionirao na regionalnoj i međunarodnoj sceni. Rad intendanta izvan matične kuće je praksa koja postoji u najboljim njemačkim teatrima. Frank Castorf, direktor berlinskog Volksbuhnea, radi ove godine u minhenskom Residenztheater, gdje radim i ja. Hoće li zbog toga neki dežurni kazališni dušebrižnici u Njemačkoj, ako ih ima srodnih ovim našima, pisati gradu Berlinu koji Castorfovo kazalište financira u punom iznosu sa 17 milijuna eura?

   Uostalom, ako postoji osoba koja je spremna raditi sve ono što ja radim za »Zajc« pro bono , sa zadovoljstvom ću joj prepustiti svoj intendantski stolac.

Ideje kao kapital

Sve ovo o čemu govorimo ovisit će o financijskom aspektu. U kakvom ste financijskom stanju zatekli HNK Ivana pl. Zajca? Može li vaš program biti realiziran u postojećim financijskim okvirima i što namjeravate učiniti po tom pitanju?

Oliver FRLJIĆ: Još uvijek radimo analizu financijskog stanja, ali želim naglasiti da su naš glavni kapital ideje. Predstava se može napraviti za 100.000 eura , ali isto tako i za 50.000 kuna. Redefiniranje koncepta nacionalnog kazališta znači i praktično pokazivanje solidarnosti s onim društvenim slojevima koji kulturu ne konzumiraju jer je, između ostalog, sebi ne mogu priuštiti. S obzirom na ukupna programska sredstva koja »Zajc« trenutno dobiva, planiramo povećati vlastite prihode kroz nova sponzorstva i apliciranje na EU-fondove.

   Različiti koprodukcijski modeli su još jedan oblik racionalizacije poslovanja. Koprodukcija opere »Jevgenij Onjegin« sa zagrebačkim HNK-om prvi je potez nove uprave u tom pravcu i, nadam se, početak dugoročne suradnje

tačno.net
Autor 28.7.2014. u 14:10

Tacno.net Aplikacija

Aplikacija