Intervju: Portal Strane je prostor za dijalog, promociju književnosti i umjetnosti

tačno.net
Autor 13.9.2015. u 15:36

Intervju: Portal Strane je prostor za dijalog, promociju književnosti i umjetnosti

Razgovor sa: Senka Marić Šarić i Almin Kaplan

Razgovarao: Peter Semolič za www.poiesis.si

Počeću sa imenom: šta znači ime Strane? Zašto Strane, na šta se ime referira?

Do naziva portala smo došli dijalogom unutar redakcije koju su u tom trenutku činili: Elvedin Nezirović, Adnan Žetica, Srđan Gavrilović, Almin Kaplan i Senka Marić Šarić. Nastojali smo pronaći ime koje će biti višeznačno, ime koje će primarno asocirati na književnost, a s druge strane (evo ga opet „strane“), strane kao množina pomalo se ironično odnosi prema stranama koje ljudi stalno zauzimaju. Strane su prisutne u svakodnevnom životu, priklanjanje jednoj strani i odbacivanje druge je prisutno na svakom koraku, u svim sferama života, pogotovo u zemlji kakva je BiH, a odabranim putem najčešće vlada slučaj, te nije rezultat dubljeg promišljanja. Strane upućuju na podijeljenost, na dvoje koji se razilaze, to je prostor bez simbioze. Mi smo željeli iskoristiti, uvesti u priču, i pozitivne i negativne konotacije značenja. I u svijetu književnosti prisutne su strane, podijeljenost, strane koje su se odlučile ne dodirivati tako što će se međusobno ignorirati (ne čitati), a to je i za jedne i za druge nepovoljno, od toga niko nema koristi. S obzirom da je naš jezik malen, malen je i kad uzmemo sve zemlje bivše Jugoslavije u obzir, tako da je jako važno da se međusobno poznajemo, odnosno da se međusobno čitamo. Tako su nam šanse za preživljavanje veće.

almin kaplan

Almin Kaplan

Strane imaju svoj domicil u Mostaru. Možete li opisati literarni život u Mostaru. Kako je organizovan i na koji način se vaša revija uključuje u lokalni literarni život?

Mostar je oduvijek bio grad pjesnika. I danas u njemu živi mnogo ljudi koji pišu poeziju. Naravno, ima tu i proznih pisaca, ali ako bismo geografskim tačkama određivali žanrovsku pripadnost onda bi Mostar uvijek i isključivo bio grad pjesnika. I to je dobro, ali problem, po nama, nastaje u tome što ne postoji kritika, što mnogo toga danas prolazi kao poezija, odnosno književnost. Po kvaliteti takvih tekstova se može zaključiti da ljudi rado pišu – i to pogotovo poeziju, valjda im se čini jednostavnom formom – ali baš i ne čitaju. Ali vjerujemo da je to univerzalni problem, a ne samo problem Mostara. Zbog svega toga na Stranama se prvenstveno vodimo kvalitetom teksta, to je jedini kriterij za objavljivanje. U tom kontekstu Strane onda djeluju kao svojevrsna kritika, recimo kritika koja uči primjerom. Na taj način se postavlja određena skala vrijednosti, i ako hoćete, čak i brani dobro ime književnosti. U Mostaru se danas, finansirano od strane grada, vrlo često organizuju književne večeri polupismenih ljudi. To što se tu čita nije književnost. Ali ako ne postoji druga uporedna informacija, prosječna publika će to što im je ponuđeno prihvatiti kao književnost.  Važno je i reći da danas u Mostaru postoji i jaka književna scena sa solidnim brojem odličnih književnika srednje i mlađe generacije, i naš je cilj da doprinesemo da se ti glasovi što više i bolje čuju.

Kakav je odnos na razini kulture i literature između Sarajeva i Mostara? Da li mora pisac, koji želi uspeti, otići u Sarajevo? I da li se politička razdvojenost Srba, Hrvata i Muslimana osjeća i u literaturi?

Ne mislimo da postoji neki specifičan odnos na relaciji Mostar – Sarajevo, već generalno na relaciji centar – periferija. Veći grad uvijek stoji kao nadmoćniji u odnosu na manji, iz prostog razloga zato što svega ima više. Po samoj logici fizičke prisutnosti što si udaljeniji od centra to ti je teže do njega doći. U tom smislu lakše je „uspjeti“, ako se u književnosti danas može kod nas uspjeti,  kad se živi u Sarajevu nego u Mostaru, ili bilo kojem drugom manjem gradu, isto kao što je lakše to uraditi kad se živi u Mostaru, nego u Stocu, ali taj problem se donekle sam po sebi rješava činjenicom da je BiH mala zemlja, a uz opću globalizaciju i činjenicu da sve više živimo u virtuenom nego u realnom svijetu, te granice se postepeno brišu, udaljenosti se smanjuju, pa je možda danas važnije koga sve imate za prijatelje na Facebooku, sa kojim ljudima ste na taj način u komunikaciji, nego da li ste fizički prisutni u većem gradu koji nudi više mogućnosti.

Što se tiče nacionalne podijeljenosti, ona se u umjetnosti općenito, u odnosu na druge socijalne kategorije, najmanje osjeća, jer, možda smo idealisti, ali vjerujemo da umjetnost sama po sebi ne trpi biti nakazni sluga ideologije. Naravno da postoje književnici koji pišu iz svojih nacionalnih tabora, u njihovu slavu i isključivo iz nacionalne perspektive, ali na to ne možemo, niti trebamo, gledati kao na ozbiljnu književnost.

Senka Maric Saric

Senka Marić Šarić

Kako i zašto ste došli na ideju za portal? Koja je osnovna ideja Strana? Možete li da predstavite članove redakcije?

Strane imaju domicil u Mostaru prvenstvo zato što su nastale kao rezultat druženja nas koji smo članovi redakcije, iz našeg prijateljstva i razgovora o književnosti. Poželjeli smo da naše razmišljanje o književnosti podijelimo i sa drugima, te da kreiramo jedan prostor u kojem ćemo, ne samo mi kao redakcija, već zajedno sa našim saradnicima, koji dolaze iz naše čitalačke publike, prezentovati književne sadržaje za koje smatramo da su vrijedni. Cilj nam je animirati na saradnju što više ljudi kojima je književnost važna i koji se njome bave, te koji o njoj promišljaju na način sličan našem, u smislu da portal Strane bude jedna platforma koju ćemo zajedno stvarati. Želimo objavljivati kako savremene autore, tako i one koji su obilježili književnosti i misao o književnosti kroz historiju, tekstove koji možda danas i nisu lako dostupni te vremenom stvoriti svojevrsnu bazu podataka značajnih književnih i književno-teorijskih tekstova. Trenutno redakciju portala Strane čine: Almin Kaplan, Senka Marić Šarić i Srđan Gavrilović. Svo troje smo književnici iz Mostara, i pripadamo različitim generacijama, što nadamo se doprinosi raznovrsnosti poetika koje imamo na portalu. A sa kolegama koji su zajedno sa nama osnovali portal, Adnanom Žeticom i Elvedinom Nezirovićem, koji trenutno zbog obaveza nisu u mogućnosti učestvovati u radu redakcije, i dalje blisko sarađujemo. Osim navedenih članova redakcije, važan dio tima je i dizajnerica Mela Žuljević, koja je zadužena za vizualni identitet Strana.

Ovdje je važno naglasiti i to, da je jedan od naših izdavača SPKD (Srpsko prosvjetno i kulturno društvo) Prosvjeta iz Mostara, te da smo uz njihovu pomoć dobili podršku Američke ambasade iz Sarajeva, a koja je bila neophodna kako bismo čitavu ideju uopće realizirali…

U Sloveniji se književnost, a pogotovo poezija, našle na društvenoj margini. Kakav status ima književnost u BiH? Da li mislite, da internet portali predstavljaju mogućnost, da književnost opet pridobije na publici i da se pomakne sa margine?

Čini se da je situacija po pitanju književnosti prilično ista u svim zemljama regiona. U BiH možda i gora nego u drugim. Izdavačka industrija gotovo i ne postoji. A tako je zato što se knjige ne prodaju, jer ih se valjda ne čita. Zavodljivo je reći da je književnost, kultura općenito, luksuz tamo gdje ljudi gotovo da nemaju šta jesti. Ali historija nas uči drugačije, književnost, kultura su znale cvjetati u vremenima kriza. Možda smo došli do tačke kada opća apatija, nakon preburnog dvadesetog vijeka, ubija vjeru u bilo kakav smisao, u polje duha kao utočište duše, te u stvari živimo stvarnost neke Beckettove drame. Što bi značilo da iako možda ne postoji interes za „konzumiranje“ književnosti, uvjereni smo da svjedočimo vremenu u kojem na našim prostorima nastaje dobra književnost.

A poezija je marginalizovana vjerujemo generalno u svijetu danas. Današnji svijet kao da nema sluha za poeziju ili je samo prebrz za nju, jer ona za razumijevanje zahtijeva puno više truda od drugih vrsta književnosti. Ona se mnogo više piše nego što se čita. Možda to ima neke veze sa onim što, recimo, Dževad Karahasan često spominje a to je da živimo u vremenu u kojem imamo sve odgovore a niti jednog pitanja.

Dakle, općenito gledano, književnost se u društvenom smislu u BiH nalazi na margini. Ali usprkos tome živimo u vremenu kada nastaje odlična književnost,

Vjerujemo da internetski prostor može mnogo ponuditi književnosti. Internetski prostor je, mogli bismo reći, jedna bonus stvarnost, dodatno polje života, nešto gdje nam je dato a ne oduzeto. Bilo bi besmisleno da se književnost njime na koristi. Svijet se nužno mijenja, a zajedno sa svijetom će se, kao slika svijeta, uvijek mijenjati i književnost, kako po svom sadržaju i formi, tako i po načinima na koje komunicira sa svojom publikom.

Strane objavljuju poeziju, prozu, intervjue sa poznatim piscima… Kako odabirete autore i tekstove, da li slijedite neku poetiku ili polazite sa stajališta pluralnosti različitih poetika?

Osnovni kriterij po kojem odabiremo tekstove je kvaliteta samog teksta. Do njih dolazimo na različite načine, sami kontaktiramo autore ili oni kontaktiraju nas, te se trudimo da potaknemo književnike da nam se javljaju i sa tuđim tekstovima, onim koje smatraju zanimljivim, vrijednim, značajnim te da na taj način predstave i sebe, svoj ukus u književnosti. U tom smislu nam je namjera da Strane budu jedan portal na kojem će raznolike poetike, kroz objavljene tekstove stajati u svojevrsnom dijalogu.

Mislimo da je problematično što danas imamo, a vjerovatno je tako bivalo često i kroz historiju, to insistiranje na ispravnosti jedne vrste poetike. Mi ipak smatramo da je raznovrsnost, upoznavanje sa različitošću, otvorenost prema drugom i drugačijem puno bolji ili barem bogatiji put. Književnost je živi organizam, koji evolvira, i taj rast se nužno dešava kroz dodir sa onim što ga okružuje. Što je raznovrsnije, bogatije ono čime se hrani, to će njegove metamorfoze biti čudesnije. Naravno da će na ličnom nivou uvijek postojati poetike koje će nam biti bliže od drugih, ali u ozbiljnom razmišljanju o književnosti trebali bismo ipak imati otvorene i uši i oči za mnoštvo različitih strujanja koja čine književnost jednog vremena.

Na portalu objavljujete i neke starije tekstove, kao na primjer intervju sa Danilom Kišem, koji je preuzet iz njegove knjige Homo Poeticus (1990). Šta vas navodi, da objavljujete i te starije tekstove? Da li osjećate potrebu da se i kao autori i kao grupa smjestite u neku određenu tradiciju?

Ranije smo spomenuli da nam je namjera stvoriti svojevrsnu bazu podataka značajnih tekstova. To je vezano uz činjenicu da je književnost univerzalna. Kada je dobra, nju ne dotiče vrijeme. U doživljaju, u recepciji, u ostvarenosti nema razlike između onoga što je napisano prije sto godina, hiljadu godina ili danas. Tekstovi se razlikuju jedino po kvaliteti. Postoje mnogi značajni tekstovi  starijih autora, posebno iz područja književne kritike i esejistike, koji su danas teško dostupni. Cilj nam je „oživjeti“ ih, učini dostupnim.

Također, nije nam namjera zastupati jednu određenu tradicijsku liniju, utaboriti se unutar nje. Cilj nam je razumjeti prošlo vrijeme, a ne suditi mu. Borhes je govorio da ga se ne pita da bira između dva književnika, i naglasio da ga se pogotovo ne pita: šta ako bi morao birati, jer ne mora.

slika strane

Pored književnosti Strane svoju pažnju posvećuju i vizualnim umjetnostima, glazbi …

Od pet rubrika koje imamo, četiri se bave isključivo književnošću, dok je peta pod nazivom Itd. koncentrisana na druge grane umjetnosti. Objavljivali smo tekstove vezane za muziku, film, predstavljali značajne fotografe koji opet, u svom radu, zastupaju sasvim različite poetike. Također smo započeli i, vjerujemo, značajan projekat, u vidu podrubrike, pod nazivom Likovni leksikon: tu primijenjeni umjetnici odgovaraju na jedanaest pažljivo osmišljenih pitanja, te istovremeno objavljujemo i galeriju njihovih radova. Zbog formata – leksikona – vrlo je zanimljivo pratiti razmišljanja različitih umjetnika o istim pitanjima. Primijetili smo i da je likovni leksikon izuzetno dobro popraćen od strane publike što govori u korist činjenice da postoji velika potreba za takvim sadržajima, i da je taj prostor u virtuenom svijetu trenutno upražnjen.

Ove godine objavili ste i tiskanu verziju Strana i predstavili u Zagrebu i Ljubljani. Kakvi su vaši zaključci posle ove promocije? Sa mog vidika susret sa vama i saznanje o postajanju i načinu funkcioniranja portala Strane su veoma dragocjeni iz više razloga …

Štampani časopis je nastao iz naše potrebe da za sobom ostavimo i materijalni trag. Materijalni predmet podrazumijeva fizički dodir, prisutnost, i bez obzira na svu dobrobit virtuelnog i elektronskog svijeta, vjerujemo da se pravi zaljubljenici u književnost još uvijek nisu spremni odreći fizičkog odnosa sa knjigom, papirom koji nosi tekst, njegovim mirisom i težinom. Časopis je organizovan kako svojevrsna čitanka određenog broja tekstova koji su na našem portalu objavljeni u periodu od jedanaestog mjeseca prošle i četvrtog mjeseca ove godine.

Časopis je promovisan u Mostaru, Zagrebu i Ljubljani u šestom mjesecu, a nadamo se da ćemo biti u mogućnosti na jesen uraditi promocije i u Sarajevu, Beogradu i Podgorici. Sa proteklim promocijama smo jako zadovoljni. Cilj je bio upoznati se sa novim ljudima, predstaviti im ono što radimo, te stvoriti uslove za moguću saradnju u budućnosti. I ovom prilikom bismo željeli podstaknuti slovenačke autore da nam se javljaju sa svojim tekstovima, kao i sa tekstovima drugih autora koje bi odabrali i priredili za nas. Na taj način ćemo uspjeti u ostvarenju jednog od naših osnovnih ciljeva a to je da portal Strane bude prostor za dijalog i promociju književnosti, i umjetnosti uopće, u regionu.

tačno.net
Autor 13.9.2015. u 15:36

Tacno.net Aplikacija

Aplikacija