Ismet Smajlović: Homo balcanicus

tačno.net
Autor 9.9.2016. u 11:15

Ismet Smajlović: Homo balcanicus

 

Homo balcanicus         

 

Zapitkivač: Jesi li to ti? Šta ima? Gdje si? Kakav si k’o čovjek?

Obraz mu se ne zacrveni od stida nego od – napada bjesnila.

Decibeldžija. Galamu opravdava temperamentom a ne manjkom uljuđenosti.

Pravo lice mu je – dvoličnost.

Umislilac. Boluje od hvalititisa.

Pomirovljenik. Miri se sa postojećim stanjem.

Maloljetan mozgom.

Štuca bez prigušivača.

Prsti mu najčešći „escajg“.

Prst u nosu jedan mu od „hobija“.

Kosa mu  ne  sarađuje  sa  šamponom.

Radi  i on na svom liku i djelu – pušta bradu, boji kosu.

Smijeh mu za nekoliko brojeva veći od lica.

Pjevajući preglasno iskupljuje se za nemuzikalnost.

Nije krezub nego mu se pojavio deficit – u broju zuba.

Bijeli luk mu jedini „kalodont“.

Pripadnik snaga  za brzo pražnjenje ovala. Naglo prelazi s riječi na – predjela.

Odlazi na visinske pripreme u kafanu – za  šank.

Sok pije na javnom mjestu, pivo  u „ilegali“.

Zadržava se pred izlogom knjiga da bi  se – ogledao.

Horoskop mu glavna lektira.

Nije sadista u agrokulturi, jeste u životu.

I  kad  je drugorazredna ličnost, sjeda u  prvi red.

Ima položen vozački ispit, ali  ne i kurs hodanja po gradu.

Auto mu glavni dio autobiografije. A najbolje  vozilo – društveno.

Kad je mercedeslija, obično vozi oktansku disciplinu – leleslalom.Tad ne vozi nego – gađa.

Pravi je „poliglota“ – jedna glava hiljadu jezika. A bez izvađene dozvole za nošenje jezika.

Ne zna za dativ, ali zna za – uzimativ.

Nosi zatamnjene naočale kao zaštitu ne od prejake svjetlosti nego od prezrivih pogleda.

U svojoj kasabi-palanci duha ne  voli došljake-strance, a  stranac je u – životu.

Ono pobjeglo u – zbrisel. Pa se povratilo zaposjedajući kote – vlasti.

Razmeće se krupnim riječima, a dokazuje sitnim djelima.

Takojević  je. Zaražen virusom poltronizma.

Mutnolovac. „Honorar“ u vidu: manjka živaca i viška šećera u krvi.

Maneken duha. Otvarač i zatvarač priredbi, žongler riječima, vrpcaroš, provodadžija

trećeligaša u umjetnosti, kolekcionar dnevnica.

Rado se šali na tuđi žiro-račun.

Ljubitelj tuđe imovine. Specijalizirao za – uzimarijusa, subspecijalizacija – kradologija.

Kad nešto gradi, gradi uinat drugima.

Usuđuje se da piše, slika, muzicira, režira, animira, a u zavadi je sa talentom i bez završne

osnovne škole kulture. Od toga dobija – literaturitis.

Veleposjednik je kilograma, ali ne i pameti.

Ne žvače nego – guta. „Nadoknađuje“ propušteno u bosonogom i prinudno dijetalnom

djetinjstvu.

Nosi akten-tašnu u kojoj su prehrambeni artikli glavni „sadržaj“.

Kravatolog. Kravata mu srasla s vratom.

Konfuzije Prvi. U grlu mu „ugrađen“ mumlafon.

Još nije razdužio grmaljerosa u sebi: ne gleda nego bulji, hoda  „na kant“, omiljena

konfekcijska boja – siva, sekundarne sirovine iz nosa odlaže na ulici,nosi stereo-čarape.

Prvo repetira jezik pa onda – mozak.

Umjesto moždanih centara ima – moždane periferije.

Kad nešto ne može i  ne umije, onda kaže da – neće.

U tuđoj nesreći vidi  svoju sreću.

Uspijeva negirajući druge.

Ohol prema podređenima, snishodljiv prema nadređenima.

Umjesto posla odrađuje – nezaštićene.

Izdiplomirao po skraćenom kursu. Dok si rekao – mito.

Posljednje što je pročitao bila je – diploma.

Tituloman. Foteljeros. Mobiteldžija. Razmetljivac potpisom.

I  kad ima diplomu, nema odgoj. Nije knjiga prošla  kroz njega.

Nadmenošću, nadvikivanjem, presuđivanjem i osuđivanjem drugog  iskupljuje se

za vlastitu beznačajnost i neumijeće življenja.

Ima pognut hod i oboren pogled jer su mu zatvoreni vidici.

„Zna“ strane  jezike: konto, ekstraprofit, pozitiva, provizija, korupcija, uzurpacija,

hipertenzija, kolaps.

„Pedigre“ mu: potiče iz „ugledne“ profiterske porodice.

Za ovozemaljske grijehe odgovao bi pred Bogom a ne pred zakonom.

Ispilio se iz partijskog inkubatora. Ne smije da se učlani u SJL (Stranku jednog lica),

jer bi sam sebi morao biti i vođa i glasnogovornik.

Od marksologa preobratio se u minderologa.

Amnestiran od rada. Dovelo ga, metnulo na poziciju.

Zakoni za njega postoje da bi imao šta prekršiti.

Demokrata u izjavama, a  tiranin u porodici  i na vlasti.

Slijedi vođe, a ne programe i institucije.

Uvažava sposobnost, ali  samo u krugu klana i  profiterske dinastije.

Etnički i religijski identitet ne živi  iznutra nego spolja – vizuelnim znamenjima.

Dijalog pretvara u monolog, „ispaljujući“ u  sagovornika paljbu riječi.

Verbalna protetika mu: „Nema problema“,“Biće bolje“, „Ako Bog da“.

Mrzi filozofiju, beletristiku, ne voli primijenjenu etiku, a „stručnjak“ je za politiku,

meteorologiju, nogomet.

Čestitost  proglašava  slabošću, a rad – kaznom.

Istraživač  je, ali tuđih biografija.

Samozvani  „ekspert“ opće prakse.

Arheološki je ostatak iz čovjekozoika/ženozoika.

 

Ismet Smajlović

 

 

 

 

 

 

tačno.net
Autor 9.9.2016. u 11:15

Tacno.net Aplikacija

Aplikacija