“PROLJETNI REBEDU”: U DUBROVNIKU PREDSTAVLJENI “RADNICI I SELJACI” I “ZLOMOVINA”, KNJIGE VIKTORA IVANČIĆA

Ivančić: “Patriotizam se proizvodi nasiljem”

Boris Pavelić
Autor 2.4.2022. u 14:20

Ivančić: “Patriotizam se proizvodi nasiljem”

Foto: B.P

Domovinu predstavljaju kao “zlatno klasje i modro more”. Svaka bi domovina htjela da bude “zlatno klasje i modro more”. Ali nije domovina ni “zlatno klasje” ni “modro more”, nego poziv pred sud, da se u ponedjeljak u 11:30 pojaviš pred sucem, i objasniš zašto si rekao da domovina nije “zlatno klasje” i “modro more”. Tom je slikom novinar i pisac Boris Dežulović opisao ozračje kojim zrače knjige splitskog pisca, novinara i urednika Viktora Ivančića “Radnici i seljaci” i “Zlomovina”, predstavljene u petak navečer u Dubrovniku, u sklopu trodnevnog skupa “Proljetni Rebedu”, koji je organizirao akvistički dubrovački kolektiv “Rebedu”.

“Radnici i seljaci” knjiga je Ivančićevih priča prvi put objavljena u beogradskoj Fabrici knjiga 2014. godine. Godinu kasnije, portal tacno.net to je “revolucionarno štivo koje je do kraja otkrilo mehanizme poretka” proglasio knjigom godine. Šest godina kasnije, 2020. “Radnike i seljake” objavljeno je i prvo hrvatsko izdanje, koje je izdao riječki izdavač Ex Libris. “Zlomovina – 99 pamfleta”, pak, knjiga je Ivančićevih kolumni koju je prošle godine objavio Ex Libris. Knjige su u Dubrovniku u petak predstavili kolumnist tjednika Novosti Sinan Gudžević, novinar i pisac Boris Dežulović, urednik u Ex Librisu Zoran Grozdanov i Viktor Ivančić, uz moderaciju organizatora “Proljetnog Rebedua” Peru Mrnarevića.

Sinan Gudžević “Radnike i seljake” opisao je kao “pripovijetke koje čine cjelinu” ili “roman s poglavljima”. Žanrovski je ta knjiga ponešto egzotična, jer ju je sam autor podnaslovio kao knjigu eseja, premda je očito riječ o pripovijetkama. Sam je Ivančić razjasnio kako je riječ o tekstovima kakve “priroda novinskog žanra ne dopušta”. “To su novinski tekstovi za koje u novinama nema mjesta, s nasiljem kao glavnom temom”, kazao je Ivančić, dodajući kako osobno drži kako “nije svako nasilje jednako loše”, ali i da istodobno “ne preporuča to kao opći stav”. Objasnio je i enigmu autoreferencijalnosti naslova: kod “Radnika i seljaka”, kaže, zanimljivo je “ono što nedostaje, a to je – poštena inteligencija”.

“Zlomovina”, pak, izbor je “99 pamfleta”, odnosno Ivančićevih kolumni napisanih u posljednjih šest godina. Tematiziraju “statolatriju”, obožavanje države, pa pojam “zlomovina”, ta očita ironijska parafraza, obuhvaća sva moguća obrazloženja za podlosti koje se mogu počiniti u ime domovine. Ivančićev je spisateljski napor usmjeren “protiv patriotske matrice kao takve”. Jer, “patriotizam se proizvodi nasiljem, a nacionalizam hrani trivijalnom rutinom – ustajanjem na himnu, zastavama, grbovima – a kad ga sabotiraš, to budi žandarski mentalitet”, uvjeren je Ivančić.

Nadovezuje se Dežulović, koji odbacuje česta tumačenja kako su radikalni kritičari nacionalizma, zapravo, najveći domoljubi, jer ukazuju na nepravde, i tako domovinu čine boljom. “Ne, ne i ne! Mi domovinu ne volimo! Domovine ne treba popravljati – treba ih dokinuti”, rezolutno je tvrdio Dežulović, prisjetivši se nedavno preminulog Igora Mandića i njegove tvrdnje kako su “domovine potrošeni projekti”.

I Ivančić i Dežulović pritom su autoironični: Dežulović se prisjeća kako su se obojica, zajedno s Predragom Lucićem, satirom i ruganjem borili i protiv Jugoslavije i protiv Hrvatske, pa se njihov novinarski i satirički rad svodi na “35 godina uzaludne borbe protiv kulta domovine”. Na to Ivančić dobacuje kako je “ono prvo” – naime kritika Jugoslavije – “bila greška”, što, uobičajeno kad je o feralovcima riječ, izaziva salve smijeha u dvorani. A onda netko citira iz “Radnika i seljaka”: “Gospode Bože, pošla sam u školu kao dijete, a izlazim iz nje kao Hrvat.”

Večeras će u sklopu “Proljetnog rebedua” biti održana završna javna tribina s temom “Na granici humanosti”, na kojoj će govoriti francuska novinarka i bivša glasnogovornica Međunarodnog kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju Florance Hartmann te dva filozofa i političara: profesor na Filozofskom fakultetu u Rijeci i vijećnik riječkoga Gradskog vijeća iz stranke Možemo! Nebojša Zelič, te profesor na Filozofskom fakultetu u Zadru i predsjednik Gradskog vijeća Zadra, nezavisni Marko Vučetić. Na toj će se tribini razgovarati o fenomenu izbjeglištva te solidarnosti i licemjerju. “Zašto ljudi s ‘viškom pigmenta u koži’, modrih leđa na granici moraju transparentima podsjećati ljude u modrim uniformama, a i sve nas druge, da su i oni ljudi, te da su ljudska i građanska prava u temeljima naših ustava? Gdje su i kako se omeđuju granice solidarnosti? Plavošću kose i očiju? Istim nazivom Boga? Istim prerasudama? Volimo li tek vjerovati da vjerujemo u ljudska prava ne bi li zadržali privide vlastite plemenitosti i moralno superiorne pozicije u odnosu na druge?”, neka su od pitanja koja će govornicima na tribini postavljati organizator “Proljetnog Rebedua” Pero Mrnarević.

Boris Pavelić
Autor 2.4.2022. u 14:20