ENG
Izašla knjiga ‘Vodič kroz Krležu ili Priča o godinama opasnog življenja’
Autor/ica 👤tačno.net
Povezani članci
Konačno je iz štampe izašla knjiga ,,Vodič kroz Krležu ili Priča o godinama opasnog življenja” autora Ivana Glišića i Danijela Radočaja u izdanju izdavačke kuće Studio TiM iz Rijeke. Riječ je duhovitoj i posve jedinstvenoj fragmentarnoj biografiji pisca s Gvozda koju su autori uredili pomoću ,,hipotetičke faktografije’’.
Ivan Glišić, ex-YU underground književnik, novinar i panker, i ranije se bavio Krležom. Zapravo, kako svjedoči u razgovoru za Zarez, Krleža ga je privukao pod neobičnim okolnostima. ,,Godine 1975. bio sam u Londonu, i spoznao punk. Po povratku, formirao sam punk bendove i došao, najpre, u sukob s ocem. Moja frendica, Zorica Šumanac, slušala je ove svađe, reče da je to “kao prepisano” iz novele Vražji otok. Dade mi novelu, zaista vidim svoga oca i sebe. Otac slepi podanik vlasti, sin buntovnik, anarhista. Po formi i dužini to jeste novela, po tematici i problematici, to je “romančina”. Moj slučaj s ocem bio je tipičan za sve ex Yu punkse, i svima tada preporučim Vražji otok, potom Krležinu poeziju bunta i otpora (Pjesma bogovima i jednom bogu, Uzrujano sumračje, Čovjek posle svoje smrti hoda gradom) te je Krleža postao za ex Yu punkse kultni pisac, pre Bukowskog, Kerouaca, Burroughsa… Punksi se osećaju poput Krleže, i kao on ne pristaju na takav položaj’’.
Suzana Marjanić, pasionirana krležologinja i urednica Zarezovom temata Krležin EU/ropski furiosum, o knjizi piše: ,,Ivan Glišić i Daniel Radočaj, kako uvodno ističu u fragmentu Gudeći slatko niz dlakave uši, u određivanju vlastite metode pisanja ovoga romansiranog Vodiča, uzimaju u pripomoć Lasićevu strategiju – metodu biografskog silogizma i hipotetičke faktografije. Odnosno, kako navode: Ako istraživač nema nikakva materijalnog dokaza za neku činjenicu, on ima pravo pretpostaviti tu činjenicu i njome operirati kao činjenicom, jer na njezino ga postojanje upućuje i čitav splet dodatnih podataka i analitičkog razmatranja (Stanko Lasić: Krleža: kronologija života i rada). Uz to, kako nadalje bilježe – koriste i ono što Krleža – subjekt – psihokontraindikacijski kazuje o sebi kroz razgovore, ali i kroz djela, a zatim mnogo toga porekne pravdajući se onime “da se samo šalio i sprdao i sa sugovornicima, i sa čitaocima, i sa samim sobom”.
Ulomke iz knjige nedavno je objavio Zarez. Donosimo dio teksta, a ostatak čitajte na stranicama omiljenog nam Zareza.
KUPLERAJ IZ KOŽARSKE: Zagrebački kupleraj iz Kožarske ulice, odakle se čuje smijeh sablaznih frajli i vinski valcer iz Verdijeve opere Traviata, opisan je i u Zastavama i u Povratku Filipa Latinovicza. Možda je naš subjekt, u svojim godinama teškog življenja, kao i literarni mu junak Filip Latinovicz, kako bi ugasio svrab međunožja, potražio tamo rasterećenje, a da ga, smeten, kao i Filip, nije našao. Vratio se neobavljena posla; podbacio mu spol. Majka Regina, saznavši za ovo, izbacila je mlađahnoga uspaljenog Filipa iz kuće. Krležina mati Ivana (Ivka, Iva) možda je reagirala poput majke iz Mlade mise Alojza Tičeka. Zar njen sin da se povlači sa ženama?! Njezin prvorođeni sin kog je obrekla Gospodinu dok ga još nije bilo? To da joj bude hvala. I stala je noću hodati po groblju i paliti svijeće za svoje dobro dijete koje je odsad za nju mrtvo. Htjela je i pod lokomotivu skočiti…
KAKO DJEČAK DA IZGUBI NEVINOST: Naš subjekt je, poput Kamila iz Zastava, otišao u kadete, u Pečuh, potom u Peštu. Tamo se klonio žena. Poslušao je Cesarca, Horvatina, Cvijića i Čerinu te svu energiju trošio na učenje i pisanje. Krleža izjavljuje Čengiću i Matvejeviću da je i u Pečuhu i u Pešti još bio dječak i da nije imao nikakve velike ljubavi, niti je ljubio konobarice, niti spavao s kurvama; dakle nikakav koitus, ni onaj očev koitus kondomatus, a malo je i sebe sam tjelesno rabio. Samim time, opet Krleža protiv Krleže – nastaje sumnja je li prilikom bijega u Beograd imao odnos s književnicom Isidorom Sekulić. A po povratku u Zagreb: Živiš u gradu gdje gotovo sve svoje vršnjake i vršnjakinje poznaješ, i kako onda navesti djevojku da je uhvatiš za ruku, poljubiš i da joj skineš gaće? Stoga su bolje “odrasle”, one to tebi rade. Jednu od odraslih zapazio je i prije pečuških i peštanskih dana. Zvala se Mimica Kantoci, sretao ju je u crkvi i na putu za njezinu školu, u samostanu milosrdnih sestara u Frankopanskoj. Nije imao hrabrosti javiti joj se. Upoznali su se tek po otpuštanju iz Ludoviceuma zahvaljujući Kamilu Horvatinu, kada se ovaj vratio s tamnovanja zbog sudjelovanja u atentatu na Cuvaja. Bila je tada već postavljena za učiteljicu kada ju je odlazio u selo posjetiti. Bilježi u Dnevnicima: Mimica je bila starija od mene, na svoj način poetesa, šarmantna, pametna, sličila je Isidori Sekulićevoj. Poznavala je Đalskog i Matoša, dopisivala se sa Zagorkom, i bila uistinu zanimljiva ličnost. Poslije nje družio se s Manes Sperbers, Bukicom Petrec, Ilionom Radajevom, Erlinovicom i Štajnerovicom, jer su u salonima otmjenog Gornjeg grada i bogate četvrti vila Tuškanca žene o njemu sanjale otvorenih očiju, a budući da je, kako se govorilo, bio anarhista i komunista, nisu bile nesklone prihvatiti revoluciju pa se čak s njom kasnije i primiriti (izjava Bele Krleže Enesu Čengiću: S Krležom iz dana u dan).
Autor/ica 👤tačno.net
