Izlet u Selfos

Milan Draško
Autor 24.11.2021. u 12:48

Izdvajamo

  • I nakon svih uzleta, nadahnuća, obožavanja, priča završava na ovom malom seoskom groblju. Kako je to tužno! Hladnoća je ubrzala odlazak, pored mene je stajao još samo pedesetjednogodišnji kosovski fide majstor, Perparim Makoli. Osjećali smo sličnu tugu, sa Fišerom je otišao dio našeg djetinjstva i rane mladosti.

Povezani članci

Izlet u Selfos

Fotografije: M.D.

Stigao sam na daleko zagonetno ostrvo da se poklonim šahovskom kralju! Island je država u sjevernom Atlantiku, između Grenlanda, Norveške i Britanskih ostrva. Radoznalim očima putnika s juga ukazuju se visoravni sa poljima pijeska i lave, planine, glečeri i ledene rijeke koje teku u more kroz nizine. Zemlja vulkana, najpoznatiji su Hvanadasnukur (2120m) i Hekla (1491m).  Nedavno se dogodila erupcija na poluostrvu Rejkjanes, 40 km. od Rejkjavika. Na tom području nije bilo erupcija već 800 godina. Tokom marta 2021. zabilježeno je više od 40 000 zemljotresa. Erupcija Ejafjadlajekidla 2010., zaustavila je vazdušni saobraćaj širom Evrope. Predjeli izgledaju čudno, kao da nisu s ovoga svijeta.

Naravno, postoje i lijepi, fascinatni pejzaži, magnet za turiste. Od juna do kraja avgusta su bijele noći. To smo već doživjeli igrajući Olimpijadu u norveškom gradu Tromsu (avgust 2014.). Island ima oko 320 hiljada stanovnika, u Rejkjaviku živi 120 hiljada. Zemlja sa jednim od najboljih standarda u Evropi. Islanđani imaju najduži životni vijek na svijetu; žene 81,4, a muškarci 77,5 godina. Izrazito šahovska zemlja iznjedrila je čak 14 velemajstora! Najmarkantnije ime je GM Fridrih Olafson, koji je odigrao niz velikih turnira i bio predsjednik FIDE od 1978/82.

U Rejkjaviku je od 12-22. novembra 2015. odigran Šampionat Evrope. Debitovao sam kao selektor reprezentacije Crne Gore. Pozornica na kojoj su pisane najuzbudljivije stranice šahovske istorije ponovo je ugostila šahiste. “Laugardalsholl” arena ušla je u istoriju zbog Meča stoljeća.

Tog ljeta, 1972. šah je dostigao vrhunac popularnosti, bilo je nečeg viteškog, zanosnog u kraljevskoj igri. Slikali smo se za šahovskim stolom gdje su igrali Boris Spaski i Robert Fišer.

Internacionalni majstor, Luka Drašković, sjedi na stolici Spaskog, ja sam na Fišerovoj stolici.

Slobodan dan nakon petog kola bio je prilika za izlete. Neko je otišao u obilazak “Plave lagune”, vještačkog jezera s termalnim izvorima. Voda je stalno zagrijana na 38-40 stepeni, a prosječna spoljašnja temperatura je samo 5 stepeni. Bogati geološki slojevi izbacuju na površinu obilje minerala, koji vodi daju ljekovita svojstva. Druga grupa je puna utisaka nakon posjete “zlatnom vodopadu Gullfoss”, Nacionalnom parku Tingvelir, i “Velikom gejziru”, koji izbacuje vrelu vodu i paru do 60 m. uvis. Krenuli smo u gradić Selfos, 65 km. od Rejkjavika, da posjetimo vječnu kuću Šampiona i “Bobby Fischer Center”. IM Blažo Kalezić, Luka Drašković GM Emanuel Berg, FM Perparim Makoli i još par hodočasnika u kombiju. Vozač duge sijede kose i gustih obrva poznavao je Fišera. Govori mi da je Fišer tokom Meča stoljeća volio voziti auto noću, jer je imao problem sa snom. Kada se Fišerov životni put bližio kraju, viđao ga je u sauni.

Iznenada se prisjetih da je genijalni američki šahista u dva navrata igrao simultanku u Mostaru; 1961. i 1970. godine. Nakon simultanke 70. priređena je večera u restoranu “Han”, u živopisnom Počitelju. Simpatičan događaj desio se sutradan, prilikom Fišerovog povratka u Sarajevo. U autu su publicista Dimitrije Bjelica i internacionalni majstor, ing. Božidar Gašić, od koga potiče priča. Kad su bili tridesetak kilometara od Sarajeva ugledali su stado ovaca na livadi pored puta. Fišer je insistirao da zaustave auto, zatim je krenuo prema livadi i pomilovao jedno jagnje! Osjećao je bliskost sa životinjskim svijetom, o čemu svjedoči fotografija iz Rejkjavika 1972.

Malo groblje sa bijelom crkvom u sredini, nalazi se u idiličnom seoskom ambijentu, dva kilometra od centra Selfosa. Zaustavili smo kombi i prošli kroz uski ulaz u groblje. Bilo je sunčano, vjetrovito i nevjerovatno hladno! Niska bijela spomen ploča, lijevo od ulaza.

Robert James
Fischer
9. Mars 1943
17. Januar 2008

Smeđokosa žena, u ulozi vodiča, poziva nas u malu crkvu. Priča o dramatičnim događajima iz Fišerovog života, koji su prethodili definitivnom dolasku na Island. Iznenada ulazi vrlo lijepa, tamnosiva mačka i naglo se spušta stepenicama. Nismo znali šta je dolje, ali je žena odjednom potrčala za mačkom. Nekoliko trenutaka kasnije umiljato je držala u naručju.

Izlazimo iz crkve, od hladnoće smo jedva držali fotoaparate u rukama. Neobična slika sa druge strane ograde – mlada žena galopira na crvenom konju. U blizini postoji staza na kojoj se nalazi memorijalna ploča: „Althing, prvi parlament Islanda“. Datira iz 930. godine i među najstarijim je na svijetu. Zanimljivo je sjećanje 10. prvaka svijeta, Borisa Spaskog, Fišerovog rivala i prijatelja.

“Fischer je unaprijed odredio gdje će biti sahranjen, kakva će muzika da svira, ko može da ga prati na posljednje putovanje. Na njegovoj listi bila su imena trojice šahista – André Lilienthal, Lajos Portisch i ja. A od muzike je odabrao Green Green Grass of Home, (Tom Jones). Pjevušio sam je kad smo nas dvojica šetali Budimpeštom. Fischer je prihvatio pjesmu. Nisam očekivao da zna riječi mnogih pop pjesama”.

Slikamo se pored Fišerovog groba. Dugo sam stajao mirno blizu crkvenih vrata. Nekoliko koraka ispred mene, vječna kuća mog idola iz dječačkih dana! Bilo je nečeg romantičnog u Fišerovoj borbi protiv moćne sovjetske šahovske škole.

Fišer, krajem pedesetih. Najmlađi svjetski velemajstor pred kojim je blistava karijera.

I nakon svih uzleta, nadahnuća, obožavanja, priča završava na ovom malom seoskom groblju. Kako je to tužno! Hladnoća je ubrzala odlazak, pored mene je stajao još samo pedesetjednogodišnji kosovski fide majstor, Perparim Makoli. Osjećali smo sličnu tugu, sa Fišerom je otišao dio našeg djetinjstva i rane mladosti.

Milan Draško
Autor 24.11.2021. u 12:48

Tacno.net Aplikacija

Aplikacija