Jebiga krivi ste

Ivo Anić
Autor 14.1.2016. u 17:15

Izdvajamo

  • Danas kada nam je svima jasno što se dogodilo i kada krivimo sustav, učitelje i nesretno vrijeme koje nas je zadesilo, ja ću se postaviti u ulogu legendarnog generala Pattona i sve vas izvesti pred zgradu ispred koje se nesretni Mahir bacio i svi ćete s maramicama na ustima oplakivati smrt i užas koji se dogodio ni deset kilometara od vas. General Patton je sa obješenim revolverima za pojasom šutio, šutio i promatrao te Nijemce kako s užasom skanjaju pogled s malih leševa. General Patton nije rekao ni riječi, samo je pustio sav taj nijemi i šutljivi narod da se suoči sa svojim užasom, sa užasom šutnje koji se dogodio desetljećima prije, sa užasom straha i sa užasom indoktrinacije kojoj nitko od tih ljudi nije pokušao stati na put, sa užasom krivnje jer nitko od tih ljudi nije ustao kada su Goebbelsovi učitelji ušli u njihove škole, kada su im djeci umjesto knjiga dali puške, kada su ta djeca zadojena mržnjom po prvi put udarila svog Židovskog kolegu ili ga iz čiste objesti silovala.

Povezani članci

Jebiga krivi ste

Foto: Flickr

U svojoj knjizi „Anus Mundi“ koja je prevedena na dvadeset i devet jezika i obavezna je lektira u zemljama koje sebe nazivaju „uređenima“ i civiliziranima, Primo Levi opisuje svojih 1500 dana provedenih u logoru Auschwitz Birkenau. Među mnogim preživjelim logorašima bilo je umjetnika, pisaca i filmaša, tisuće istinitih priča ispričane su na tisuće načina, no baš je ta knjiga ostala urezana u kolektivnu svijest i sama je Angela Merkel, shvativši osnovnu poruku štiva uvrstila knjigu u obaveznu lektiru za djecu na pragu adolescencije. Zapamtite dobro djecu u ovoj kategoriji, koju je detektirao i Adolf Hitler kao i Joseph Goebbels, djecu koja će u razdoblju od Hitler Junged godišta 1937. postati 1941. vojnici Wermachta sa nepunih osamnaest godina. Već desetljećima bešćutnost tog naraštaja njemačkog naroda pokušavaju objasniti psiholozi i psihijatri cijelog svijeta, povjesničari se upinju da dokažu poveznice između generacije njihovih očeva koji su imali građansku svijest i svjetonazor, i njih koji su palili sela sa živim ljudima u kućama, plinom gušili djecu od devet godina i u Ukrajini nabijali na bajunete trudnice židovskog podrijetla.

Ta kategorija i generacija po Primu Leviju nije nastala slučajno već je indoktrinirana i „uzgojena“ da radi zvjerstva za stoljetni Reich; nju se već u dobi od osam godina uči da su Židovi štakori i nametnici, kukolj na ravnici uzgoja arijevske rase, štetočine koje plamenom treba istrijebiti. Učitelji u školama i domovima bili su provjereni ljudi koje je izabrao SS i uz koje su dječaci već s petnaest godina postali uzgojena vrsta, ratnici i bešćutne mašine koje nisu u ljudima druge rase vidjele ljude, već štakore.

U desetom poglavlju svoje knjige Primo Levi opisuje događaj koji je cijelu knjigu učinio bezvremenskom i prokleto poučnom za onoga tko želi i hoće da shvati. U njemu mladi poručnik SS-a dovodi svoju obitelj u Birkenau da vide što im otac radi i čime ih prehranjuje  dok su oni u školi. Mladi poručnik ponosno pokazuje svojoj frau Elze i svojoj djeci od četrnaest i deset godina kako provodi dane te ih dovodi pred plinsku komoru maskiranu u tuš kabinu. U nju pred svojom obitelji uvodi djecu po dobi bliskoj svojoj djeci, a prizor kroz malo okruglo okno promatraju frau Elza i članovi Hitler Jugenda,njegov ponos, i vide kako se djeca guše plinom, kako im ispadaju oči i kako očevi gaze svoju djecu da bi došli do zraka na vrhu komore. Stavivši masku na lice i ušavši u komoru, poručnik te bešćutne očeve ustreljuje metkom u slijepoočnicu, a djecu koja su još živa gazi svojim konjičkim čizmama pred svojom obitelji. Ono što će kasnije uslijediti poanta je cijele knjige i cijele priče, poanta je cjelokupnog užasa i jedina prava istina o Njemačkoj tog doba, Njemačkoj uzgojenoj i ispranoj medijima kojima je zavladao Joseph Goebbels, sušičavi i iskompleksirani gad u službi svoga Fuhrera, gad koji je izvanredno i učinkovito odradio svoj posao.

Primo Levi. koji je Židov i konobar, i on razdraganoj obitelji koja se upravo vratila iz cinemaskopa uživo servira večeru i oni jedu kao da se ništa nije dogodilo,razdragano se smiju slušajući šale svoga oca koji im opisuje dane u Birkenau i svoju majku koja ih kori jer ne jedu povrće na tanjuru. Dječaci su ponosni na svog oca koji trijebi štakore i njemačkom narodu trasi put u budućnost bez nametnika, nametnika kako ih naziva najmlađi sin poručnika, a Primo Levi zapisuje dok mu nosi desert. Nametnici i štakori, to su za te dječake, za tog poručnika i za frau Elze bili ljudi koji su umirali u agoniji gazeći svoju djecu da dođu do zraka u plinskim komorama. Nametnici i štakori. I to je cijela istina o Njemačkoj u potezu od 1937. – 1941., cijela prokleta istina o jednom naraštaju koji je radio zvjerstva diljem Europe indoktriniran jednom naciosocijalističkom ideologijom, jednom doktrinom kojoj su ih učili u školama, s kojom su odrasli, naraštaju koji nije imao priliku ni šansu da bude drugačiji već upravo onakav kakvog ga je smislio Adolf Hitler i njegov sušičavi sluga Joseph Goebbels.

Dvije godine kasnije, Američke trupe predvođene legendarnim zapovjednikom sa dva obješena revolvera za pojasom ušle su u Birkenau i oslobodile užas koji je paralizirao svijet. Legendarni Patton nije dvojio što treba napraviti. Okupio je Nijemce u radijusu od deset kilometara, Nijemce kojima se roštilj u susjedstvu nikada nije činio čudnim, Nijemce koji su šutjeli, zapamtite dobro ovu rečenicu, Nijemce koji su šutjeli.

Ti isti Nijemci zgranuto su s maramicama na ustima gledali leševe djece i žena koje je general Patton izvadio iz plinskih komora i na tone ljudske kose, kože i kostiju od kojih su svojoj djeci pravili naušnice, i zlatne zube od koji su izrađivali skupocjeni nakit za svoje zlatarne kojih je bilo na svakom koraku. Ti Nijemci, koji su sada zatvarali oči pred tim užasima, bili su, prema svjedočanstvima Prima Levija i ostalih logoraša, milosrdni samaritanci svjesni da su vodili miran život u sjeni žarišta užasa tako strašnih da će postati sinonim za najveće zlo u ljudskoj povijesti i ostaviti trajan krimen na njemačkom narodu. Zbog njih se danas njihova kancelarka ponaša kako se i treba ponašati, kao jedna od onih koji su zatvarali oči pred zlom kakvo nijedan narod prije niti poslije neće napraviti.

Danas kada nam je svima jasno što se dogodilo i kada krivimo sustav, učitelje i nesretno vrijeme koje nas je zadesilo, ja ću se postaviti u ulogu legendarnog generala Pattona i sve vas izvesti pred zgradu ispred koje se nesretni Mahir bacio i svi ćete s maramicama na ustima oplakivati smrt i užas koji se dogodio ni deset kilometara od vas. General Patton je sa obješenim revolverima za pojasom šutio, šutio i promatrao te Nijemce kako  s užasom skanjaju pogled s malih leševa. General Patton nije rekao ni riječi, samo je pustio sav taj nijemi i šutljivi narod da se suoči sa svojim užasom, sa užasom šutnje koji se dogodio desetljećima prije, sa užasom straha i sa užasom indoktrinacije kojoj nitko od tih ljudi nije pokušao stati na put, sa užasom krivnje jer nitko od tih ljudi nije ustao kada su Goebbelsovi učitelji ušli u njihove škole, kada su im djeci umjesto knjiga dali puške, kada su ta djeca zadojena mržnjom po prvi put udarila svog Židovskog kolegu ili ga iz čiste objesti silovala.

General Patton je samo promatrao te kreature i zapalio svoju cigaretu. Da bi bio čovjek nije ti teško potegnuti iz Texas Alabame da sravniš sa zemljom onoga tko ti digne tlak, da bi bio čovjek nije ti teško ni opasati revolvere jer vjeruješ da se djeca ni jednog naroda na kugli zemaljskoj ne mogu i ne smiju gušiti plinom, kao što ne vjeruješ da nečije dijete treba drugom djetetu zbog nečije doktrine predvođene pohlepom nanijeti takvo zlo da se ono baci sa osmog kata. Da bi bio čovjek potrebno je, jebiga, biti čovjek i potrebno je okupiti sve Nijemce koji sada okrivljuju nekog drugog i svojom šutnjom im kazati pušeći cigaretu na kupoli svog Shermana zataknutih revolvera za pojas.

Jebiga krivi ste.

Ivo Anić
Autor 14.1.2016. u 17:15

Tacno.net Aplikacija

Aplikacija