JUŽNA ESPLANADA

Povezani članci

• PETAR GUDELJ (1933): ZEMLJA U JEZIKU
• O čemu razmišljamo kad govorimo o njihovoj ljubavi
• Mlaz stvaralaštva i ujedinjenja
• PEN Centar BIH: Suđenje Erriju De Luci apsolutno je neprihvatljivo
• Odlomak iz romana: Lavirinti Valdinosa
• U STALNOM DOSLUHU SA PUBLIKOM

Piše: Petar Fehir

U svakom gradu ima jedna ulica,

Južna Esplanada ili tako nekako,

u kojoj se prodaju stare stvari.

U njoj možete, na jednom mjestu,

vidjeti sve one stvari koje vam ne trebaju,

a koje ne trebaju ni drugima.

A to su lijepe stvari, koje su ostarjele

i koje nikome ne trebaju.

 A ljudi ipak po njima prebiru,

okreću ih i zagledaju

i onda opet vraćaju na mjesto,

na okrenutu kutiju (banana)

i nasmiješe se čitajući zagonetku u očima

onih što na tronošcu sjede kraj tih kutija.

Ponekad pitaju i za cijenu.

Davno ukoričene knjige,

slagane još olovnim slovima,

vuku te prolaznike za ruke.

Lusteri i vezeni stoljnjaci

čežnjivo ih zivkaju.

Longplejke Pletersa i Elvisa

im se bacaju u naručje.

Svijećnjaci i mjedeni čirci,

pegla na ugljen

i mali šah s rupicama za put.

Ima u Lundu jedna ulica,

Južna Esplanada.

U njoj subotom možeš vidjeti

najviše nesretnih na jednom mjestu.

Onih što očekuju da će, među starim krpama,

satovima i žutim džezvama,

naći onaj svoj neizgledani album s ekskurzije u osmom razredu,

brigadirku sa Save ili Mostara sedamdeset i neke,

sresti susjeda kojeg godinama nisu vidjeli,

čuti svoj zaboravljeni glas .

I  onda, škiljeći kroz kosu oblaka

prema strmim krovovima Bangatan,

odlutaju nekud nazad u nešto

što ne postoji…