Kad bih mogla…

Povezani članci

• Arben Idrizi: Zvijeri vole otadžbinu
• Saopćenje roditelja Mahira Rakovca
• Bugarski: Jezici pripadaju govornicima
• Drugi Festival poezije u Zagrebu
• STVARAJUĆI DOBRE GODINE I BOLJE LJUDE
• GS: Građani, nemojte mirno spavati

Foto: S.K.

Kad bih mogla, otvorila bih širom svijeta sve prozore i vrata…tek onako, da misle da mi se prohtjelo…

Tek onako, da ptice prhnu u svom punom letu ka slobodi.

Tek onako…da sunčevi zraci prodru u svaku sobu, da cvijeće procvjeta, da se šum i žubor rijeke čuju tamo gdje ih više niko ne oslušuje…

Tek tako bih ja…da se zvuk bezbrižnog smijeha rasprši po davno zaboravljenim prostorima i ulicama mrtvog grada….da dodirnem ljudsku ruku i tiho prošapćem:
“Ne brini. Tu sam. Sad će biti bolje.”

Kad bih mogla otvorila bih širom prozore i vrata svijeta, da oprašim po skrivenim ćoškovima nataloženu ljudsku glupost, prestiž i licimjerje, baš onako kako se skida memljiva vlaga koja ti ne da da dišeš…tek onako da pohlepa i krv zalud prolivena ne pletu svoju podlu mrežu u najudaljenijem kutu neke mračne sobe i da jednom, kad sve prođe, mogu mirno stati i udahnuti.

Duboko, duboko samo udahnuti!