Kad je D’annunzio prisilno napustio grad, riječki Hrvati su odahnuli: PROKLETA BARKA KOJA GA JE OVDJE DOVELA!”

Povezani članci

• Pismo pisca koje je oduševilo svijet: Ako su ratovi plemeniti, kako to da ih ne vode vođe koje su ih započele?
• Izdajnik
• Marinko Čulić: Šutnja Europe o hrvatskoj pljački
• Odbranimo historiju
• Ivo Anić: Dragane brate, ne mogu oni da mrze našu zemlju koliko je mi volimo
• Biti gej (ni)je dovoljno za izbeglički status

Foto Paola Papi Černjul

Rijeka je poznata kao jedan od najcrvenih gradova u Republici Hrvatskoj, ali iz godine u godinu postaje jedna od najcrnjih. Da, pod tim najcrnnjim, držim da je jedan od središta suradnje Zajednice Talijana u Rijeci i neoiredenstističkih udruga tzv. esula, pa čak i neofašističkih političara i lidera profašističkih elektroničkih publikacija.

I umjesto da se to zaustavi, SDP-ova županijska i gradska vlast podržavaju suradnju, a Vlada RH sufinancira tu djelatnost – mislim na medije koji na talijanskom jeziku izlaze u Rijeci za Hrvatsku, Sloveniju i Crnu Goru, a jedan manji dio naklade prodaje se u Italiji. Uzalud se gotovo tri desetljeća piše o toj problematici i upozorava na dvoličnost službene Italije i vrijeđanje talijanskih medija u svezi žrtava fojbi (kraških jama) i egzodusu, oni nikako da fermaju!!

Na veliku žalost ništa nisu bili bolji hrvatski veleposlanici u Rimu i generalni konzuli u Milanu i Trstu koji su u zadnjih 20-ak godina čak odlazili na fešte tih neoiredentistički udruga, a ugošćavali su ih u konzulatima. O toj problematici pisao sam više puta, ali od toga ništa. To sam spomenuo jer gotovo da nema naših novinara koji se bave tematikom talijanskog neoridentizma i neofašizma, a oni koji su prijašnjih godina kritizirali te pojave digil su ruke.

ILARIA ROCCHI LJUBIMICA D’ANNUNZIJA!?

Na trenutak prebacit ću se u Rijeku, gdje je u prostoriji Zajednice Talijana u petak, 25. ožujka navečer predstavljena knjiga “D’Annunzio e il mito di Fiume. Riti, simboli, nararrazioni” (Pacini Editore, 2021), Carla Federica Simonellija, 35-godišnjeg povjesničara i predavača povijesti nacionalizma i identiteta na Sveučilištu La Sapienza u Rimu, koji je iz mjesta Offlage kraj Brescije.

Dakle, u tjedan dana dio Riječana, uglavnom Talijana i njihovih suradnika i prijatelja, bavi se tim poznatim likom – kritičari kažu izvrsnim poetom D’Annunzijom, a veliki broj talijanskih povijesničara odličnim vojnikom i legionarskim zapovjednikom.

Naravno, postoje i oni koji tvrde da je taj preteča Mussolinijevog fašizma, najzad okorjeli fašist, trebao doći pod udar svih povjesničara koji se bave navedenom tematikom. Međutim, to nije tako, jer, evo za kratko vrijeme Talijani u Rijeci dovode nam čak dvojicu povjesničara s knjigama o pjesniku i ratniku, osvajaču Rijeke! Najprije je polumjesečnik Panorama, čiji je nakladnik “Edit”, i glavna urednica Ilaria Rocchi, “dovella” D’Annunzija kao pozitivnog lika u opširnom članku prof. Fulvija Salimbenija, povjesničara i predavača na Sveučilištu u Trstu i Udinama, o kojima smo ovih dana kritički pisali.

No, opet se javlja Ilaria Rocchi, koja je u četvrtak, 24. ovog mjeseca, objavila članak preko cijele stranice, ovoga puta kao autorica u La Voce del popolu. Stiče se dojam da je novinarka ljubimica proslavljenog poete i osvajača Rijeke!? U članku pod naslovom “D’Annunzio e Fiume. Costruzione del mito” (D’Annunzio i Rijeka. Konstrukcija mita) posvećen je knjizi “D’Annunzio el mito di Fiume.Riti, simboli, narrazioni” (Paccini Editore, 2021.) i autoru, 35-godišnjem Carlu Federicu Simonelliju, povjesničaru i predavača na Sveučilištu La Sapienza u Rimu, čime se usput naveliko najavljuje predstavljanje njegove knjige u Rijeci.

GLAVNI LIKOVI D’ANNUNZIO, NEOIREDENTISTI I HRVATSKI POVJESNIČARI

Tako je u organizaciji Zajednice Talijana Rijeka i neoiredentističkog Društva riječkih studija (Societa Studi Fiumani), 25. ožujka navečer u Rijeci održano spomenuto predstavljanje djela i mladog autora Simonellija. Moderator je bio Vanni D’Alessio sa Sveučilišta u Rijeci i Napulju, a sudjelovali su prof. Giovanni Stelli, povjesničar i filozof, predsjednik neoiredentističke Societa di Studi Fiumani (Društvo riječkih studija) i odgovorni direktor časopisa Fiume iz Rima, a od hrvatskih povjesničara Tea Perinić, povijesničarka i viša kustosica riječkog Povijesnog i pomorskog muzeja te autorica knjige “Rijeka ili smrt” (Naklada Val, Rijeka, 2019.) i autorica i izložbe “Holokaust D’Annunzija” koja je održana 2019. godine, prof. dr. sc. Marko Medved, predavač na Teologiji u Rijeci i Ivan Jeličić.

Prema izvješću novinarke Rocchi na više od pola stranice spomenutog lista naslova “Una Fiume complesa, inquieta e diversa” (Jedna Rijeka složena, zabrinuta i različita), od petka, 26. ožujka, pozitivno se osvrnula na djelo o kojemu je pisala dva dana prije. Ne mogu dokučiti što se zbilo u glavama novinarke Rocchi, urednice rubrika Kultura i glavnoj urednici Christiani Babić da su na vrhu stranice objavile nepoćudan citat. Naime, na vrhu stranice gdje velikim slovima pišu nazivi lista i rubrike cultura, u desnom kutu napisan je citat: Certi ricordi bastano a profumare un’anima per sempre. Gabriele D’Annunzio. U slobodnom prijevodu glasi: Pouzdana sjećanja namirišu jednu dušu zauvijek.

Povjesničar Marko Medved pohvalio je knjigu, nazvavši da je to djelo “akademsko” i “pedantni rad”, što je ocjena iznenađujuća i začuđujuća. Osvrnula se i Tea Perinić, koja, čini se, nije baš pohvalila autora i njegovo djelo za koje je rekla da je znastveno i istodobno čitljivo te populističko. Najodvažniji, barem prema onome što je izložio, jest prof. Stelli, koji nije imao razloga da u nebesa uzdiže mladog povjesničara i stoga je njegova diskusija na niskoj razini za jednog povjesničara i filozofa. Ali to nije nikakvo iznenađenje za jednog visokog funkcionara poznate neoiredentističke udruge.

Osobno i javno pitam organizatore i sudionika tog skupa, osobito hrvatske povjesničare, zašto autoru knjige nisu postavili pitanje kako to da, pišući o mitu D’Annunzija u Rijeci, nisu prozborili da nije objavio da je za vladavine talijanskog tiranina bilo 60 žrtava i da je prisilno izbjeglo između 3.000 i 5.000 Hrvata!!

To su, istina, hrvatski izvori, ali kada su povjesničari s druge obale Jadranskog mora pisali o vlastitim ratnim zločinima? Znaju vrlo dobro da je D’Annunzio gradu Rijeci dobavio drogu, homoseksualost među legionarima – arditima i fašizam! Pitanje je imala priliku postaviti i izvjestiteljica Ilaria Rocchi, ali vraga…

Tako Talijani, koji su nastrojeni iredenti i neofašizmu u Italiji, Rijeci i Istri, smatraju da su ini “brava gente” (dobri ljudi), a mi i Slovecni te drugi Slavi (Slaveni) ščavi (robovi)! Očigledno je da u “crvenoj” Rijeci postoje “luđaci” koji u hrvatsku Rijeku dovode nepoželjne Talijane… Tko zna po koji put pišem o tomu da je nepojmljivo da Zajednice Talijana u Hrvatskoj zajedno s talijanskim neoiredentističkim udrugama u kojima su suradnici i profašisti, organiziraju predstavljanje knjiga, znanstvene skupove i druge nakaradne manifestacije. Međutim, hrvatski Talijani se oglušuju i dalje rade pod svojim ćefom, točnije rečano – godinama djeluju prema direktivi dr. Furija Radina, dugogodišnjeg predsjednika Talijanske unije i potpredsjednika Sabora, i Maurizija Tremula, sadašnjeg predsjednika te krovne udruge u Kopru. Ali neshvatljivo i nerazumljivi da hrvatski povjesničari i pisci prihvaćaju poziv za sudjeluju na takvim i sličnim “manifestacijama”. Je li našim sudionicima uopće poznato tko su organizatori iz Italije na takvim “promocijama” o sumnjivim štivima? Očito da ne znaju ili se prave da nemaju pojma!?

FURIO RADIN ORGANIZIRAO ALEMANNOV POSTFAŠISTIČKI MARŠ NA RIJEKU I PULU

Da Rijeka već dugo godina nije crvena (tako je i danas nazivaju) i da postaje suviše crna kazuje i dokazuje bezbroj skadaloznih “primjera”. Jedan od prvih je posjeta Rijeci Tršćanina Roberta Menie, tadašnjeg člana neofašističke političke stranke MSI-DN (već sam više puta objavio da je javno izjavio da se smatra fašistom! – A.Č.), zatim Paola Sardosa Albertinija, predsjednika profašističke organizacije Nacionale lige (Lega nazionale) u Trstu, Giovannija Giannija Alemanna, pripadnika iste stranke kao i Menia. I on je bio okorjeli fašist i na zidu u svom uredu držao je veliku sliku Benita Mussolinija Ducea. Kad je obnašao dužnost gradonačelnika Rima pozvan je da posjeti grad Rijeku i Zajednicu Talijana 2009. godine. Organizator je – tko će drugi – “antifašist” Furio Radin, saborski zastupnik. Tako je gradonačelnik Rima sa skupinom učenika iz glavnog grada Italije krenuo Marš na Rijeku, kao što je D’Annunzio još davne 1919., krenuo Marš na Rijeku… U Rijeci su fašistona objeručke dočekali “antifašist” Radin i SDP-ovski gradonačelnik Rijeke Vojko Obrsnel! Njima se pridružio “crveni” Hercegovac Milan Bandić, gradonačelnik Zagreba.

Nakon “osvajanja” Rijeke, Alemanno je nastavio Marš na Pulu gdje ga je primio Ivan Nino Jakovčić, istarski župan i predsjednik IDS-a. Što se, pak, tiče “druga” Obrsnela, da li je javnosti poznato da je nekim talijanaskim neoiredentistima uručiio priznanje Grada Rijeke!

iPress.hr