Kader Abdolah: Na kraju će pobijediti vaša otvorenost

Autor 23.5.2011. u 23:01

Kader Abdolah: Na kraju će pobijediti vaša otvorenost

Razgovor s piscem Kader Abdulahom o njegovim novim knjigama, o novoj Evropi,Iranu,  Bosni i Hercegovini vodio je naš suradnik Goran Sarić uz čiju dozvolu prenosimo intervju koji je objavljen u Danima broj 721

 

Kader Abdolah, poznati holandski pisac iranskog porijekla (Kuća imama, Klinasto pismo, Poslanik, Kelile i Demne…), ovih je dana u Zemlji Lala i Kanala bio u središtu medijske pažnje. Kao “pisac-domaćin” Sedmice knjige i autor poklon-knjige “Vrana”, štampane u nekoliko stotina hiljada primjeraka, autor je bio prisutan doslovno svuda: na čitanjima, promocijama, u knjižarama, dnevnim novinama i tjednicima, a valcerom, u prisustvu brojnih zvanica, je otvorio i čuveni “Bal knjige”.… Naravno, “nije ga falilo” ni na radiju i televiziji.

   Nije ni čudo. Naime, Kader ne samo da je prvi pisac stranog porijekla kome je pripala čast da bude domaćin i počasni autor ove manifestacije, nego je i prvi koji je na njoj istoga dana predstavio čak dva nova naslova! Naime, uz već pomenuti kratki roman/novelu “Vrana”, pisac je promovisao i obiman roman “Kralj” (412 str.). Ovaj istorijski roman govori o sudbini persijskog šaha, Nasera Eddi (1831-1896). Iako je roman izazvao različite komentare književnih kritičara, činjenica da se odlično prodaje i već nalazi na drugom mjestu “top 100” bestselera u Holandiji govori da je i ovo njegovo djelo naišlo na veliki interes čitalaca.

 U kratkoj pauzi između dva predstavljanja, kao iskreni prijatelj Bosne i Hercegovine i pisac koji i kod nas ima mnogo poštovalaca (sarajevski Buybook je već otkupio prava za prevod i ovog njegovog djela), Kader se ljubazno odazvao mojom molbi za razgovor o novim knjigama.

 Šta za Vas, s obzirom na iransko porijeklo, znači činjenica da ste prvi imigrantski pisac-domaćin ovdašnjih dana knjige

Ništa se bitno nije promijenilo. I dalje mi ostaje rad, i samo rad. Jer, ovaj uspjeh nije došao slučajno. On je rezultat pune 22 godine danonoćnog rada. Moram naglasiti zahvalnost mojoj porodici (Kader ima suprugu i dvije odrasle kćerke – prim. GS) koja me je uvijek i bezuslovno podržavala, bila uz mene. Ovo je i naš zajednički uspjeh.

Jesu li Vam naporne sve ove presice, promocije,  putovanja…

Interes čitalaca nikad mi ne može dojaditi. I  sami znate: pred knjižarama su dugi redovi za potpis, sale su svuda pune. Oni znaju da sam i ovog puta učinio sve da ih ne razočaram. Zato ni nemam pravo da budem umoran.

Prvi ste pisac koji je u Sedmici knjige, osim poklon-knjige, objavio još jedno djelo, i to prilično obimno. Odakle tolika produktinost, inspiracija?

Biću kratak: uvijek je bilo tako, imigranti su oduvijek bili produktivniji od domaćih umjetnika.

Šalim se (smije se), već sam bio počeo pisati “Kralja” kad mi je došla ponuda da budem pisac-domaćin. Prvo sam htio da odbijem, ali ovakva se prilika rijetko pruža. Na koncu sam je, kao što vidite, i prihvatio. Bilo je to prilično hrabro, napisati dvije knjige za godinu dana. Ali, uspjelo je i sad, kao što vidite, žanjem plodove tog ogromnog rada. Jer, dobra prodaja “Kralja” povukla je i “Kuću imama” i “Klinasto pismo”, pa se i oni sada opet  odlično prodaju.

Roman “Kralj” govori o o industrijskoj revoluciji i uticaju velikih sila, Velike Britanije i Rusije, na tadašnjeg šaha.  Nasera Eddija ste prikazali kao čudnu, gotovo nastranu ličnost: povučen, suzdržan, interesuju ga samo njegova mačka i veliki harem. Ali, kad zatreba, u obračunu s konkurentima, pa čak i s ”njegovim narodom”, veoma je okrutan. Upravo mu ta okrutnost na koncu dolazi glave. Jer, talas protesta u tadašnjoj Persiji se stalno povećava, a on i dalje misli da sve može riješiti golom silom, da će mu, ako zatreba, u pomoć priteći Rusija, britanski suparnik kad je u pitanju uticaj u toj regiji. Očito je da ste se pri pisanju knjige koristili mnogim izvorima. Možete li nam nešto više reći o odnosu istorijskih činjenica i mašte u ovoj knjizi?         

Kad čovjek namjeri da piše o ovakvoj temi, mora proučiti kilometre arhivskog materijala. Ali, na koncu je mašta ono što knjizi daje ili oduzima vrijednost. Jer, to je roman, a ne istorija.

 “Kralj” je istorijski roman, u njemu se važne činjenice ne smiju ni izvrtati, ni “podebljati”, ni “stanjiti”, ni pretjerano dramatizirati. Fakti su fakti. Pomoću njih sam satkao veliki persijski tepih, na kome je oslikan jedan veoma važan period iz persijske istorije. Ako pažljivo pročitate to “tkanje”, sigurno ćete bolje shvatiti i neka događanja iz novije iranske povijesti. Da je tome tako svjedoče i mnoge pozitivne reakcije koje sam ovih dana dobio.

 Ipak, moram reći da neki kritičari nisu baš oduševljeni Vašim novim romanom?

Cijenim mišljenje kritičara, oni moraju da daju svoj sud, inače bi ostali bez posla. Ali, ni oni nisu uvijek u pravU

“Kralj” je važna, uzbudljiva knjiga, koja je u stanju ljudima razjasniti mnoge stvari iz naše istorije.

Jeste li njome još uvijek potpuno zadovoljni, smatrate li je još uvijek, kako ste jednom izjavili, Vašim “remek-djelom”? Neki istoričari tvrde da je šah Naser Edi u stvarnom životu bio prilično pozitivna ličnost, ne toliko okrutan i nesklon promjenama koje je u ono vrijeme donijela industrijska revolucija.

Mislim da sam na to pitanje maločas odgovorio. Ovom knjigom sam pokazao drugu stranu mog pera.

“Klinasto pismo” je moje najdraže djelo. “Kuće imama” je najdraža čitaocima. A “Kralj” moj poklon vjernim čitaocima. 

Da se malo vratimo drugom novom romanu, “Vrana”. Iranski izbjeglica, Refiq Foad, očajnički želi da postane slavan pisac. Međutim,nakon što je u domovini objavio nekoliko manjih djela, pred terorom ajatolaha mora bježati u Holandiju. Tu sasvim slučajno postaje trgovac kafom, tako da se njegov “umjetnički” san nikad ne ostvaruje. Vama, njegovom “dvojniku”, to je, očito, u potpunosti uspjelo. Vaše se knjige prevode i prodaju širom svijeta. Iskreno, da li Vas je iznenadio takav uspjeh? Kako se nosite sa slavom?

Evropa se mijenja. U tim korjenitim promjenama važnu ulogu igraju upravo imigranti. Moj uspjeh se ne razlikuje od uspjeha tolikih drugih koji su došli i pozitivno promijenili lice zemlje u kojoj sada borave. Objavljivanjem dva naslova u Sedmici knjige učinio sam nešto potpuno novo. Sad to postaje trend.

Prije dvije godine objavili ste Vašu verziju dijela Kur’ana i života Poslanika Muhameda. Dvotomno djelo je u Holandiji prodano u više od 100.000 primjeraka i takođe prevedeno na mnoge jezike, pa i na bosanski. Namjera Vam je bila približiti islam zapadnjačkoj publici. Kakve su bile reakcije, jeste li zadovoljni?

Sama činjenice o mnogim prevodima i odličnoj prodaji mnogo govori. Ja pripadam novoj Evropi, i doprinosim njenom razvoju, a Bosnu i Hercegovinudoživljavam kao novu zemlju, novo lice, znak novog vremena. Takva, mnogo mi je draga.

 Jednom ste rekli da ćete se u domovinu vratiti tek kad postanete slavan pisac. Budući da se može reći da ste to ostvarili, kad možemo očekivati Vaše knjige na farsiju, i Vaš povratak u Iran?    

Vraćam se, sigurno. Ovo je kraj puta. Knjige su mi prevedene na mnogo jezika, ali ih još nema na persijskom. (Kader uporno odbija da govori o “Iranu”, on uvijek koristi naziv “Persija” – prim. GS). Doći će, valjda, i to vrijeme. Vratiću se, napisao sam tako snažna djela da me oni koji me tamo ne vole naprosto ne mogu zaustaviti.        

Nedavno ste u bosanskohercegovačkoj ambasadi u Den Hagu prisustvovali promociji zbirke priča naših pisaca koji žive u inostranstvu i tom prilikom veoma poneseno pričali o lijepoj budućnosti bosanskohercegovačke književnosti, ali i Bosne i Hercegovine kao zemlje.. Odakle dolazi Vaš toliki optimizam kad je naša zemlja u pitanju?

 Ja, i pored svih problema, vjerujem u vašu zemlju. Bio sam kod vas, uvjerio se u vaše gostoprimstvo, srdačnost, otvorenost. I baš to su osobine koje će, uvjeren sam, pobijediti. Molim Vas, prenesite moj pozdrav čitaocima u Vašoj zemlji.

 

Autor 23.5.2011. u 23:01

Tacno.net Aplikacija

Aplikacija