Kako je Dane Ćosić bio jači od šamačkog komiteta

Povezani članci

• Promocija knjige Gojka Berića ‘Šta je život bez dušmana?’ u Mostaru
• MMF i politikantski žiranti
• Danas obilježavanje 31 godine od smrti velikog pisca Branka Ćopića
• 10 dodatnih vozila povećava operativnu spremnost službi za kazneno gonjenje u Bosni i Hercegovini
• Otvorena vrata sa Ritom Gobi
• Tim Roth prima nagradu ‘Počasno srce Sarajeva’

U ono vrijeme socijalizma, kad su vicevi navodno bili zabranjeni, mogao se čuti i ovaj: Na konkurs za direktora javila se tri kandidata: inženjer, pravnik i ekonomista. Konkursna komisija im postavlja samo jedno pitanje: „Koliko je dva plus dva?” Inženjer kaže: „Sad ću ja to izračunati na šiberu.“ Pravnik odgovara: „Dva i dva su četiri ali pod određenim uslovima…“. A ekonomista veli: „To je četiri ali ako bi bila inflacija…“ Pitanje je: „Ko će biti izabran?“ A odgovor je bio: „Onaj koga odredi komitet.“

Doduše često je bivalo tako. ali bio sam svjedokom kad je bilo jačih i od komiteta. U Bosanskom Šamcu je sedamdesetih godina bilo jako predstavništvo i stovarište Apatinske pivare. Bili su najaći na našem tržištu i pokrivali su veliki dio Bosanske Posavine, sve do Gradačca, Modriče, Odžaka… Te 1973. dotadašnji direktor stovarišta odlazi u penziju i traži se naslijednik. On predlaže mladog privrednika četrdestih godina. Komitet SK opet ima svoje kombinacije i predlaže čovjeka koji je već prije bio direktor trgovinskog preduzeća a sada već gazi prema penziji. Vode se diskusije u Bosanskom Šamcu ali odlučuje se u Apatinu. Komitet zna da mu pozicija nije najjača, druga je to i republika, ne može ni naredba iz Sarajeva.

Komitet odlučuje da pošalje u Apatin delegaciju da brani taj prijedlog. Delegacija tronacionalna: Ja, Musliman upadam u nju kao potpredsjednik Skupštine opštine, mladi, četrdesetogodišnji Hrvat, privrednik, ide u ime Opštinskog Saveza komunista a treći je iz Saveza boraca, partizan, Srbin.

I tako jednoga dana odosmo mi autom komiteta u Apatin. Pravac Apatinska pivara. Dočeka nas Dane Ćosić, generalni direktor pivare sa nekoliko saradnika. Sjećam se da je jedan od njih bio komercijalni direktor Narančić. Dane je pedesetogodišnjak, kolonizirani Ličanin, partizan, direktor pivare od 1953. godine. Vidi se da je neosporni autoritet. Ponuđeni smo kafom, prvo počinje neobavezna priča pa nas upoznaju sa istorijom pivare (osnovali je Nijemci 1756.) i stvaranjem značke „Jelen“.

Onda na red dolazi naša tema. Govori se o značaju predstavništva i stovarišta a onda naš član iz komiteta izlaže naš prijedlog. Dane pažljivo sluša a onda kaže: „Pozdravite sekretara komiteta u Bosanskom Šamcu ali mu i recite da se o rukovodiocu našeg stovarišta neće odlučivati tamo u komitetu nego ćemo to odlučiti ja i moji saradnici i naš radnički savjet. I da znate ne važi to samo za Bosanski Šamac nego svugdje tamo gdje imamo svoje poslovnice.“ Mi malo zbunjeni počinjemo se kao buniti ali nas Dane prekida i kaže: „A sada idemo na ručak.“ Vode nas u najpoznatiji riblji restoran u Apatinu „Šaran“. Najstariji apatinski restoran poznat po ribljem paprikašu i ribljim specijalitetima. Konobar sa leptir mašnom donosi poveliki kotlić sa paprikašom i pita: „Hoću li servirati po naški ili?“ „Šta to znači?“ pitam ja. „Prvo tanjur samo čorbe, pa tanjur čorbe sa rezancima pa onda riba.“ Složismo se na tome. Popilo se bogami i vina. Lijepo nas ispratiše ali mi se vratismo u komitet praznih ruku. Nedugo iza toga postaviše onoga mlađeg privrednika za rukovodioca. Uspješno je to vodio sve do 1992. Ne znam kako to sve ide danas ali apatinsko pivo je i dalje najjače na našem području.

A Dane Ćosić koji je 30 godina bio generalni direktor Apatinske pivare umro je 2015. u 94. godini života.