KAKO NAM NESTAJU KLASICI?

Povezani članci

• Damir Imamović vam predstavlja Sevdah Takht
• Promocija knjige Left Field, autora David Wilsona u MC Pavarotti
• KAMERNI ORKESTAR KAO FILHARMONIJA
• Sukob na književnoj bljuvici: Manuella zapravo nije Asimu pokazala bradavicu
• Osnovala ih tzv. Herceg-Bosna 1993., a oni sad slave 70 godina postojanja!?
• Promocija knjige Elme Kovačević-Bajtal “Uloga lobiranja u savremenoj politici i ekonomiji” u Sarajevu

Ili koliko smo prebogati i rasipni

Nedavno sam Luki, dječaku od šest godina, počeo čitati Ćopićeve poetične proze objedinjene pod naslovom Bašta sljezove boje. Usred čitanja uhvatio sam sebe da se, onako intimno, u sebi, ponovo oduševljavam Ćopićevim jezikom, nevjerojatnim zdravim humorom krajiškog podrijetla…

Poslije čitanja misao mi odluta na predstavu u Kamernom teatru 55, koju sam sa oduševljenjem gledao prošle godine, Kurtovo iznimno ovovremeno čitanje Teferiča Derviša Sušića.

Ta dva događaja u mom životu imaju nevjerojatnu težinu. Dva klasika bosanskohercegovačke književnosti toliko su literarno vrijedni, suvremeno asocijativni i na kraju prepoznatljivo bosanskohercegovački da sam zapao u ozbiljnu dilemu: tko je u ovoj državi lud, ja kojem je ovo literatura europske i svjetske predikatizacije ili neki naši drveni filozofi koji nameću ukuse u čitanju i gledanju??!
Ne zanima me u ovomu trenutku da li je nešto uvršteno u lektirske (školske) ili repertoarne (teatarske) planove… Znam samo da je istina jedna: Ćopić i Sušić nisu prevaziđeni, a još su manje staromodni.
Oni tek nisu po ukusu mnogih koji sadašnje funkcije i u školstvu i u kulturi obavljaju logikom nacionalne pripadnosti i vjernosti nacionalističkim strankama…

Pedagozi i kazališne uprave, čast rijetkim čestitima, natječu se kako što bolje podići fašiziranom ozračju svojih stranaka i zaobilaze vrijedne književne opuse pisaca na čijim djelima su odrastale generacije dobro obrazovanih i dobro odgojenih građana ove zemlje.

Najopasnija stvar za umjetnost i obrazovni sustav jedne države je njihovo proklizavanje u vode mutnih ideologijskih obrazaca i strogih cenzora sa stranačkim certifikatima. Malo koga iz nekompetentne i neobrazovane bh. vlastele interesuje naša kultura i umjetnost… Oni samo znaju da kultura mora biti nacionalna, a ni po koju cijenu internacionalna.

U toj stranačko cenzorskoj logici naravno da podobnost Ćopića i Sušića diktira njihovo participiranje u školskim programima i na repertoarnim listama kazališta…

I da ne zaboravim: mi koji imamo bosanskohercegovačkog Andersena ne znamo to blago pokazati svijetu…

Tako, nažalost nestaju naši klasici sa javne scene.

Tužno i neprofesionalno, o domoljublju da i ne govorim…