ENG
KAMERNI ORKESTAR KAO FILHARMONIJA
Autor/ica 👤Gradimir Gojer
Povezani članci
Koncert kamernog orkestra „Citta di Prato“, dirigent Jonathan Webb, u okviru svetkovina „Cortegio storico 2015“
Kao član izaslanstva Grada Sarajeva boravio sam na obilježavanju 71. godišnjice oslobođenja grada Prato u pokrajini Toscana, u Italiji. U okviru brojnih manifestacija kojima je obilježen ovaj događaj održan je reprezentativni koncert na središnjem gradskom trgu, pred katedralom u Pratu. Koncert je oblikovao i njime dirigirao Jonathan Webb, inače umjetnički direktor kamernog orkestra Citta di Prato. Ovaj koncert pokazao je dvije komponente svoje uspješnosti: jedna je vezana za vrhunsko interpretiranje europske glazbe, a druga relativizira naslov ansambla.
Piše: Gradimir Gojer
Iako je grad Prato, u neposrednoj blizini Firence, odlučio skromno svoj orkestar nazvati kamernim, interpretacija djela Verdija, Gunoa, Britn – Rosinija, Borodina, Šuberta i Pankielija pokazala je da se radi o velikom ansamblu, velikom u smislu preciznog muziciranja u svim fazama ovog zahtjevnog koncerta. Pogotovo kada se zna da je izvođena glazba iz Verdijeve opere Aida, zatim Valcer iz Romea i Đulijete Gunoa, pa onda Borodinova glazba na temu Princa Igora. Ipak, vrhunski događaj unutar samog koncerta bila je interpretacija Šubertove Ave Marie, koju je vrhunski muzikalno, sa snažnim lirskim pasažima donela Elizaveta Martirosyan, sopranistica iz Jermenije. Ovaj detalj je obilježio na posebno emotivan način cijelo koncertno veče. Svetkovina u čast oslobođenja Prata značila je i svojevrsnu solidarnost sa narodom Jermenije, jer je sopranistica bila u dvostrukoj ulozi: vrsne interpretatorke jedne od verzija Ave Marie, ali i svojevrsnog veleposlanika naroda koji je pretrpio genocid u Europi. Ovu činjenicu je posebno potencirao oficijalni voditelj programa, pa je trg u Pratu tog trenutka doživio iznimno usijanu atmosferu, a ovacije sopranistici bile su znak ne samo umjetničke potpore, nego i solidarnosti sa jermenskim narodom.
Ono što me je najviše dojmilo na ovoj koncertnoj večeri bio je dirigent Jonathan Webb. Dugo nisam vidio voditelja orkestra koji sa takvom lakoćom interpretira složene glazbene partiture, ali u isto doba dugo nisam vidio niti dirigenta i umjetničkog vođu jednog orkestra, koji se tako nepretencizno, gotovo stidljivo, drugoplano ponaša, bez obzira na izvanredan prijem kod domaće, ali i publike koja je stigla iz raznih krajeva svijeta da bi zajedno sa građanima Prata slavila njihov gradski praznik. Jonathan Webb, koji je inače gost brojnih opernih teatara u Europi, koji je dugo ravnao ansamblom Maggio Musicale iz Fiorentine i Teatrom comunale iz Bolonje, kao i ansamblima iz Peruđe, te orkestrom Santa Cecilia iz Rima, na ovom koncertu potcrtao je posebno lirske pasaže kod Borodina i Šuberta, a njegova interpretacija dijelova Aide Đuzepa Verdija bila je prilagođena ovom, ipak, masovno-pučkom događaju i nije patila od operne preciznosti, već je u pojedinim trenucima imala vrlo uočljiv otvoren glazbeni dijalog sa gledalištem na otvorenom!
Koncert je pokazao zrelost kamernog orkestra grada Prata, njegovu glazbenu moć, ali i jednu lirsku tankoćutnost, posebno kada su u pitanju pianisima pri interpretiranju Šubertove Ave Marie, koja je na zahtjev gledališta izvedena i na bis.
Mali grad Prato, sa ozbiljnim umjetničkim potencijalima, vrijednim kulturno-povjesnim spomenicima, avangardnim teatrom Metastasio, ali i ovim poletnim i serioznim kamernim orkestrom, ukazao mi je na činjenicu kako i male gradske sredine u Italiji, shodno svojoj bogatoj kulturnoj tradiciji, ulažu ozbiljne organizacijske, ali i materijalno-finansijske resurse, radi održavanja visoke razine umjetničke ponude, koja je, poglavito, usmjerena domicilnom pučanstvu, ali koja je i ove večeri pokazala da ima što reći i svojim brojnim gostima i da ima umjetničku moć da pokaže veličanstvenu europsku glazbu na jedan autentičan i autohton način umjetničke Toskane!
Autor/ica 👤Gradimir Gojer
