KNIN SE KNINOM IZBIJA

Povezani članci

• Neka pati kome smeta, RH je prvak na začelju svijeta
• Esad BAJTAL: Konkretna i sistematski-dosljedna borba blohovski uspravnog Schwarz-Schillinga
• U Mostaru predstavljena knjiga Gradimira Gojera: Gospar – Danonoćja Đele Jusića
• Vratite Veležu oteti dom!
• ZNANJE, EXPERIMENT I NAUKA: Čovjek – životinja koja misli
• Dobri ljudi u vremenu zla

Piše: Petar Fehir

Nekada bismo, prije nego bi John Wayne zakoračio u mračni salon Dodge city-a i naručio whisky, na velikom platnu lokalnog kina u Grubišnom, morali gledati desetak minuta dosadnih “Filmskih novosti”.

Te koliko je tona iskopano u Trepči i Kolubari, te što se sve pootvaralo od škola do tvornica, te gdje se i tko je postavio kamen temeljac, što se elektrificiralo…

Živa dosada.

Zanimljivo mi je bilo tek na kraju vidjeti, na tom ogromnom platnu, golove Slavena Zambate, Dražena Jerkovića, Dragana Džajića…

Danas, srećom, ne dosađuju takvim glupostima.

Nema “Filmskih novosti”, a i kina je sve manje. O iskopavanju (osim kostiju), novim tvornicama i školama da i ne govorimo.

Mitolozi nas vraćaju u pravrijeme…

U koje se, nekada davno, poslije drugog svjetskog rata, godinama postavljalo spomenike i obilježavalo slavne bitke. Dok se nije shvatilo da se od toga ne živi i nije krenulo u ozbiljnu izgradnju jedne ozbiljne zemlje.

Koju su opet “mangupi u vlastitim redovima” krvavo srušili zajedno sa onim spomenicima.

I ostali zacementirani u prvom činu nemuštog antiteatra. ( Ili se možda radi o jednočinki?)

Ni poslije više od dvadeset godina nisu se odmakli od rova, uzeli lopate i knjige u ruke i krenuli u izgradnju.

Koprcaju se još u besmislu mitova i svojatanja istine.

Pa ovih dana, pred proslavu Oluje završaju krov na kapitalnim investicijama, neprimjernima za vrijeme i mogućnosti – crkvu vrijednu deset milijuna, muzej i najveći spomenik najvećem sinu.

Doći će, kažu, na tu veličanstvenu proslavu 200 tisuća. Orit će se i svih grla… dolazi i Thompson i cijele Čavoglave…

Od čega će narod Knina puno bolje živjeti. Posebno onih, preko pet tisuća, na socijali i onih pedesetak posto mladih a nezaposlenih.

A zamislite…

Dvije i petnaesta…

Kino u Kninu. Dvorana puna…. počinju one “Filmske novosti”… poslije uvodne špice…

“danas će se u Kninu, u povodu oslobodilačke akcije Oluja, a uz prisustvo najvišeg državnog vrha, pustiti u rad novi pogon Tvornice vijaka (koja je nekad zapošljavala 3 500 radnika). Obnovljeno je i Grafičko poduzeće, a tekstilna tvornica Kninjanka može se pohvaliti povećanjem izvoza svojih proizvoda…”

Onako, čemu se veselimo?

Svojoj sreći ili nesreći drugih?

Ili samo izbijamo kninom knin?