KOGA NEMA BEZ NJEGA SE NE BI SMJELO MOĆI

Izdvajamo

• Najviše Mostaraca Interesantno da se u ovoj Antologiji i monografiji među 36 umjetnika koji djeluju u dijaspori našlo najviše Mostaraca, čak njih petorica: Danilo Pravica, Tihomir Cuco Stajčić, Predrag Matvejević, Numan Hasanbegović i prisvojeni Mišo Marić, koji su stvarali (ili još stvaraju) od Italije, Engleske, Amerike do Australije.

Povezani članci

• Srednjovekovna filozofija
• Porodica Medan od završetka rata čeka obnovu svoje kuće u Mostaru, evo šta kažu u nadležnim institucijama
• Boris Tadić i bosanski Hrvati
• Hrvoje Klasić: Hrvatska javnost trebala bi se odmaknuti od rasprave o Predsjedništvu BiH, i doznati više o situaciji u BiH
• Nastup poznatog jazz ansambla Mimika Orchestra u Pavarotti centru
• Pomerena gostujuća predavanja Jan Fabra

U Sarajevu održana promocije Antologije i Monografije “Svjetionici”

Piše: Hamica Ramić

U prekrasnom ambijentu Ateljea “Figure”, koji se još jednom potvrdio kao idealno mjesto za organizaciju ovakvih događaja, uz prisustvo velikog broja posjetilaca, održana je promocija antologije i monografije “Svjetionici”.

Ovo kapitalno djelo sarajevske izdavačke kuće “Art Rabic” nastalo je pod okriljem Svjetskog saveza dijaspore Bosne i Hercegovine koje je upravo ovih dana u Sarajevu održavalo i svoj 8. kongres, pa je to bila prilika da se bosanskohercegovčka javnost još jednom upozori na činjenicu kakve nam umjetničke gromade stvaraju i djeluju po svijetu, a mi ih polako “otpisujemo”…

Na to u predgovoru upozorava publicista Dževad Tašić iz Osla koji kaže:

“Nas u Bosni i Hercegovini i nas Bosance i Hercegovce izvan domovine ne razdvajaju samo po nacionalnoj, vjerskoj ili političkoj pripadnosti. Nas bukvalno razdvajaju daljine. To je možda najjasnija podjela među nama i opet, kao i sve druge bosanskohercegovačke podjele, nepotrebna i besmislena. Politike raznošenja zla, koje su Bosnu i Hercegovinu gurnule u stravično krvoproliće i ljudi koji su naumili da “stvari dotjeraju do kraja”, čine sve da udaljavanje ljudi učine trajnim stanjem, a sudbina nas, koji u Bosni fizički nismo, bila bi jednaka onoj: “koga nema bez njega se može”.To, naravno, nije bez smisla, jer što je više zavade i mržnje, što je više vododijelnica među ljudima, to je manje Bosne i Hercegovine. Bez desetina i stotina hiljada onih koji su, uglavnom ne svojom voljom, morali da je napuste još je Bosne manje.Ne smijemo na to pristati. Bosna i Hercegovina nema pravo na takvu istorijsku pogrešku. Njeni ljudi i vrijednosti koje stvaraju od Novog Zelanda do Južne i Sjeverne Amerike, od Velike Britanije i Skandinavije do juga Afrike, jednako su njene vrijednosti i to su njeni ljudi, kao što su njeni i ljudi i vrijednosti koje oni stvaraju u Bosni i Hercegovini.”

To je zaista tako, jer naša bosanskohercegovačka kultura svakim danom sve više postaje “svjetskija”. Ima je i biće je svuda po svijetu gdje ima Bosanaca i Hercegovaca. Ova monografija je jedan od dokaza da je to tako.

U njoj je predstavljeno 36 bosanskohercegovačkih stvaralaca koji žive, ili su živjeli u gotovo svim dijelovima svijeta, po vlastitom izboru ili iz nužde.

To su Virgilije Nevjestić, Aleksandar Hemon, Mustafa Cico Arnautović, Danilo Pravica, Bekim Serjanović, Duško Trifunović, Tihomir Cuco Stajčić, Predrag Matvejević, Ismet Bekrić, Sonja Radan, Midhat Ajanović, Goran Simić, Enes Mundžić, Antonije Žalica, Idriz Saltagić, Radmila Jovandić Đapič, Safeta Obhođaš, Munib Delalić, Emir Dragulj, Meho Baraković, Mirko Kovač, Jasna Šamić, Halil Tikveša, Predrag Finci, Stevan Tontić, Rifet Bahtijaragić, Mersad Berber, Enes Kišević, Vasvija Dedić Bačevac, Ivica Vanja Rorić, Numan Husenbegović, Josip Osti, Ismar Mujezinović, Milenko Mišo Marić, Pero Zubac i Slobodan Braco Dimitrijević.

Najviše Mostaraca

Interesantno da se u ovoj Antologiji i monografiji među 36 umjetnika koji djeluju u dijaspori našlo najviše Mostaraca, čak njih petorica po rođenju: Danilo Pravica, Tihomir Cuco Stajčić, Predrag Matvejević, Numan Hasanbegović i prisvojeni Mišo Marić, koji su stvarali (ili još stvaraju) od Italije, Engleske, Amerike do Australije.

“The Family” Danila Pravice

Većinu navedenih umjetnika čine oni koji stvarali i prije rata, ali ima i posve novih. Neki od njih su se definitivno vratili u radni kraj, neki povremeno dolaze, a nekih, nažalost, nema više među živima, ali su njihova djela ostala dio naše i dio kulture zemalja u kojima su živjeli.

Prisutnima se na samom početku promocije obratio Predsjednik Svjetskog saveza dijaspore Bosne i Hercegovine, dipl. ing. Hasan Šehović koji je naglasio kako ovaj projekt Svjetskog saveza dijaspore BiH, sa sjedištem u Velikoj Britaniji, ne bi bio uspješno realiziran bez podrške i potpore Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice Vijeća ministara Bosne i Hercegovine, na čelu sa ministricom  Semihom Borovac. Istakao je i to da su se njegovoj pripremi s puno entuzijazma  i bez ikakve nadoknade, angažovali svi predstavljeni autori ili njihovi zakoniti nasljednici i vrlo respektabilan tim saradnika i u Bosni i Hercegovini i iz više drugih zemalja. Posebno je izrazio žaljenje što priređivač i duhovni tvorac Antologije i monografije umjetnika Bosne i Hercegovine u dijaspori Mišo Marić, koji živi u Velikoj Britaniji, zbog ranije preuzetih obaveza nije prisustvao promociji.

U prigodnom umjetničkom programu učestvovali su Aida Krehić, voditeljica Radija Bosne i Hercegovine, Vesna Mašić, istaknuta pozorišna i filmska glumica, gudački kvartet: Jasmina Šehović -prva violina, Emina Džanović – druga violina, Ana-Maria Pilj – viola i Manuela Ekmečić – violončelo, zatim Zanin Berbić koji je pjevao i svirao saz, te vokalna solistica Lejla Jusić koju je na gitari pratio Almir Aka Hukelić.