KRAJOLICI GABRIJELA JURKIĆA

Povezani članci

• STOJANOVIĆEV OMAŽ MATVEJEVIĆU
• Historija i izbori
• Naša stranka: Prije svega utvrditi morsku granicu s Hrvatskom
• Venecija: Zlatni lav filmu ‘Žena koja je otišla’
• Poštovanom građaninu
• NP Mostar i HNK Mostar potpisali memorandum o suradnji: Samo čvrstom suradnjom možemo publici ponuditi kvalitetan proizvod

U likovnoj umjetnosti Bosne i Hercegovine Gabrijelu Jurkiću pripada iznimno i po historičarima umjetnosti apsolutno potvrđeno i stajno utemeljeno mjesto. Taj slikar livanjskih korijena, uzornog obrazovanja, pripadanja Sarajevu koliko i domicilnom Livnu ušao je u memoriju bh. umjetnosti prije svega doista raskošnim osjećanjem bh. duhovnog ambijenta, koji je ugrađivao i potvrđivao kroz gotovo sve faze svog razvoja. Ono što me je osobno najviše impresioniralo bio je umjetnikov odnos prema bh. krajolicima. Ta čudesna pitomina, harmonija bosanskog tla, vôda i sunca, taj realan a čarolijski prostor u kojem trijumfuje Gabrijelova imaginacija, sve to činilo je i čini ovog bh. umjetnika rijetkom artističkom posebnošću.

Gabrijelov odnos prema pitominama bosanskih krajolika donosi mirise, potpuno neponovljive mirise trava izraslih iza obilnih kiša, pa miomirise smilja i bosilja, konačno i oporosti i blagosti bosanskog ljekobilja. Poneki je poljodjelac kao zalutao odnekud u Gabrijelovo maštalište realnog prizora.

Slikar tankoćutno slika podnevnu jaru, jednako kao i zimski pejzaž, kao na čuvenoj slici Inje.

Jurkićev osjet za bit prirodnih mijena toliko je karakterističan u suvremenom slikarstvu uopće, da slikarske čarolije njegovih krajolika jednostavno u sadašnjoj likovnosti ne nalaze adekvat vrijedan pozornosti, a o nastavljačima da i ne govorimo.

Zahvaljujući poglavito bratovštinama bosanskih franjevaca do naših dana sačuvano je ovo blago virtuoznog slikarstva Gabrijela Jurkića. Slikara kakvog eventualno porodi jedno stoljeće.