Kroki o besmrtnosti: CIJELI GRAD U SRCU

Povezani članci

• Skopljak predstavlja nove skulpture i crteže
• Noć teatra u HNK Mostar: Neobičan poduhvat i neuobičajena predstava
• Demanti na pisanje portala www.tacno.net od 23.12.2019.
• Teofil Pančić protiv kulturološkog primitivizma
• Muharem Hindić Mušica: Mladi prepoznaju povampirene ideje fašizama i oduprijeti će im se
• Naše sapunice

Sjećajući se Josipa–Jole Muse u ovim danima tužne obljetnice, koja zbori da nije sa nama, moje srce ima plemenitu vrućicu koja dolazi iz svijesti da sam živio uz takvog giganta!

Piše: Gradimir Gojer

Josipa-Jolu Musu upoznao sam kao dječak. Tad je Jole Musa bio direktor preduzeća Parkovi i nasadi u Mostaru. Njegova supruga Verica predavala mi je Domaćinstvo i bila zasigurno jedna od najomiljenijih nastavnika u toj školi. Poslije su prolazile godine. Mali Gojer je odrastao, a veliki Jole postajao sve značajnija figura ne samo u mom nego i u životu svih Mostaraca.

Jole Musa bio je zapovjednik svih postrojbi Teritorijalne obrane grada i općine Mostar. Na toj funkciji, kao i na funkciji direktora Aluminijskog kombinata Mostar zatekao ga je rat…

Ja pod ratom podrazumjevam i neposredno predraće, jer sam ubijeđen (i dan danas!) da je zapravo rat tada već buktio. Tada su Joli Musi, jednom od najčestitijih Mostaraca i Hercegovaca zbog njegove bistave životopisne slike, zbog uspona Aluminijskog kombinata, pa pobjeda u nizu fudbalskog kluba Velež, kojim je godinama uspješno krmanio grande Jole, zbog njegove enormne popularnosti u narodnim masama, zbog govora bez dlake na jeziku, smjestili takovu igranku pravosudnog tipa, da je veliki Jole jedno vrijeme proveo s one strane brave?!? Međutim, kada je netko velik u srcu i duši, kada cijeli grad nosi u svom srcu onda je za njega i u prostorima kaznionice bilo rezervirano iznimno mjesto – sami su zatvorenici birali Jolu za šefa!

Prošla su ta nesretna vremena, ali su došla još nesretnija. Mostar je podjeljen crtom srama na bošnjački i hrvatski dio. U nimalo zavidnoj poziciji za tadašnju hrvatsku stranu Mate Boban poziva u Grude Jolu Musu i nudi mu da bude gradonačelnik Mostara?!?

Jole Musa ne bi bio vjeran sebi i svom moralnom habitu da nije kazao, sad već tisuće puta citirane povjesne rečenice: “Ako hoćeš da sutra stane rat, ja ću to prihvatiti i staću na sred Šantićeve ulice. Rat će stati! Ali, ja nisam pola čovjeka, meni je Mostar malo, moraš mi dati i Čapljinu pride.“

Dakako, Jole je zasigurno mislio da ni u snu ne bi mogao prihvatiti da bude gradonačelnik samo jednog dijela Mostara…

Ali, surovost nacionalističko-fašističke logike nije mogla otrpjeti toliku širinu i toliku ljudskost gromade od čovjeka – Jole Muse.

Neposredno poslije rata sa Jolom Musom bio sam u Beogradu. Pokušao je da mi pomogne u mojoj političkoj kampanji, među Mostarcima koji su izbjegavši iz ratnih strahota živjeli u Beogradu.

Sve ono što sam znao i doživio o Joli Musi podignuto je ne za stupanj nego za deset stupnjeva kada sam ugledao tri orkestra koja su pratila Jolu Musu pri ulasku u kavanu u kojoj smo imali sastanak… Bilo je tu poznatih Mostaraca, poznatih Beograđana, svijeta sa estrade, iz politike i privrede. Sve je to Jole Musa predvodio, sve je to nama priredio usred Beograda…

Dolazi sumorniji dio poraća u kojem Jolino srce, veliko kao mostarska vala, nažalost nije izdržalo. Jednoga popodneva moja nastavnica Verica nazvala me je u Sarajevo i drhtavim glasom izvjestila da se Joli bliži kraj. Na kraju razgovora Verica je molila: „Povedi, Gradimire, jednog bosanskog fratra, to je Jolina posljednja želja…“ Ispunio sam posljednju želju grande Jole. Jedan od najznačajnijih bosanskih franjevaca, fra Luka Markešić, na dostojanstven način je obavio ritual pokopa, pred bukvalno cijelim Mostarom, jer došli su svi koji su Jolu volili. Vidio sam i one što ga nisu volili, skrite iza nadgrobnih spomenika, došli su da još jedanput odaju počast onome koji  je bio svih godina svog života stvarni gradonačelnik Mostara, doživotni predsjednik FK Velež i čovjek koga su na svim stranama svijeta identificirali kao simbol Mostara i Hercegovine.

Danas, kada mnogim našim firmama od imena i ugleda vladaju nedostojni otpaci od ljudi čita se tek dio veličine Josipa–Jole Muse, čita se štivo ljudskosti, poštenja, pravdoljubivosti, nadasve sposobnosti, kompetentnosti… A sve u vremenu besčašća i nekompetentnosti.

Time karizmatički lider Josip–Jole Musa poput agnostičkog sveca sija svojom oreolom nad svojim Mostarom, opominje da živimo kratke živote u kojima postoji samo jedan imperativ, a on glasi: Biti čovjekom do kraja!

Sjećajući se Josipa–Jole Muse u ovim danima tužne obljetnice, koja zbori da nije sa nama, moje srce ima plemenitu vrućicu koja dolazi iz svijesti da sam živio uz takvog giganta!

Uistinu, bilo je časno živjeti sa Josipom Musom!