KUGA U SARAJEVU, BAŠESKIJA I LUKIĆ

Povezani članci

• SMISAO LJUBAVI
• Zlatko Dizdarević: Poraženi Zapad polako umire na Istoku
• Hana Arent i Marks
• Evropske (pred)rasude: Srbi “ludi i otkačeni”, Hrvatska “jeftina za odmor”, ostali Balkanci – “dosadni i nezanimljivi”
• Kultura komuniciranja i izborne kampanje
• Nemoj nas, Bakire, više braniti!

Foto: PMS

U dobu izolacija i samoizolacija, svaku mi večer pred oči izlazi prizor iz predstave Bašeskija, san o Sarajevu, koju sam prije gotovo tri desetljeća postavio za produkciju Pozorišta mladih u Sarajevu. Sa izvrsnim tekstom Darka Lukića i odličnom glumačkom ekipom napravili smo predstavu koja mi je tad donijela Šestoaprilsku nagradu grada Sarajeva…

U Lukićevom tekstu, inspiriranom kronikama Mula Mustafe Bašeskije, postoji prizor umiranja od kuge koja je harala Sarajevom. Taj prizor ne da mi ni danas snu na oči. Dok se borimo sa kugom našeg vremena – KOVIDOM 19 prisjećam se scene umiranja od epidemije u toj predstavi. Potresna već u svom lirskom intonativu, u svim izvedbama predstava je u toj sceni kuge u negdanjem Sarajevu izazivala suze i čudesno jedinstvo glumaca i publike…

Velike nas tragedije opominju da budemo bolji i humaniji ljudi, a interpretacije Seada Bejtovića, Halime Mušić, Suade Ahmetašević, kao da su iznikle iz naših današnjih pandemijskih muka, bile su teatarska evokacija i opomena kako nas često zateknu katastrofe po ljudsko zdravlje i ukupnu djelatnost.

Sjećajući se umiranja na pozornici u ovom dugovjekom scenskom ostvarenju razmišljam koliko je suvremenik nam Darko Lukić bio svojevrsnim literarnim anticipatorom teme koja će zasigurno, kad sve ovo bude jučer, opsjedati pisce i teatarske stvaraoce da svjedoče o KOVIDU 19, kao o kugi našeg vremena…

Ništa kod premudrih Bašeskije i Lukića nije bilo literarno slučajno.