KULTURA STRAHA ILI O FAŠIZMU DANAS I OVDJE

Izdvajamo

• Današnji čovjek koji nosi breme ekonomskih snizilica i svakovrsnih pritisaka osuđen je na kontinuirano gubitništvo. Zato strah postaje kreator svekolikih naših svakodnevica!

Povezani članci

• BEZ OTPORA ČEKA NAS ĆELIJA
• Savet OEBS: Zajedno u borbu protiv terorizma
• Bilježnica Robija K.: Postoji li Dida Mraz?
• Umjerene smrti
• DOBRI BOŠNJANI
• Radio televizija Vojvodine ućutkala žrtve rata

Foto: šg

Da mnoge zemlje jugoistoka Europe žive još praktično u devetnaestom stoljeću, o čemu zorno svjedoči u svojim knjigama povjesničarka i političarka Latinka Perović, sve se to praktično reflektira na nemogućnost iole progresivnijeg pogleda u budućnost, a rezignacija zbog svakovrsnog zaostajanja za progresivnim svijetom, danas, tjera ljude u kriminalizaciju društva visokog stupnja što onda razara sustave življenja po okomici, zasnivajući društva na potpuno neprirodnom i iskrivljenom sustavu vrijednosti. Negdanje vrline, poštenje, domoljubna svijest, uopće ljudska uspravnost i čestitost sve više uzmiču pred galopirajućom fašistoidnom logikom omogućenom i logisticiranom od ekonomskih gangova u atmosferi neviđenog klijentelizma…

Početak dvadesetprvog stoljeća obilježen je ogromnom količinom neljudskog nazadnjaštva i jednom karakterističnom pojmovnom krilaticom – kulturom straha, zbog čega me je istinski zabrinula perspektiva i pitanje da li ona uopće postoji (!?) na prostoru jugoistoka Europe??

Predapokaliptično vrijeme u kojem trijumfiraju različite vrste strahova, od onih koji proizilaze iz svakodnevne borbe za golu egzistenciju, preko onih koji pripadaju posljedicama mobinga i svakovrsnih ucjena, kojima su izloženi ljudi bez obzira na poziciju u društvu i državi, bez obzira na podrijetlo, imovinsko stanje i ukupnu statusnu sliku, ne dozvoljava da se živi jednostavno po mjeri ljudskosti, da se svakodnevica zasniva na malim i običnim stvarima, jer nam paklenski prizori ne dopuštaju da, iole opušteno, dočekujemo svaki novi dan.

Zašto je to tako i tko diktira ovu paklenost, ovaj inferno in continuo?

Odgovore treba tražiti na dvije razine, globalnoj, gdje pomahnitali liberalni, a ustvari divlji kapitalizam oduzima svaku vrstu humane strane življenja, a naravno, na lokalnoj razini pogotovo, gdje atavizmi i najčudesniji oblici primitivne svijesti, koja metastazira u fašističku polu svijest motiviraju neljudskost, koja sad već prelazi, jednako prisutna na mikro, obiteljskom planu, kao i na planu širih procesa u društvu, u najopasnije vidove svakodnevne fašizacije.

Često i ne primjećujemo te pojavne oblike fašizma od nekih neprirodnih reakcija u svakodnevnoj komunikaciji do razarajućih eksplozija samoživog mentaliteta i iz njega proizašlog manje ili više nasilničkog ponašanja. Te procese fašizacije podstiče golema ekonomska kriza i ljudska nemoć da se socijalne razlike u društvu učine manjima i podnošljivijima za najugroženije dijelove populacije.

Da mnoge zemlje jugoistoka Europe žive još praktično u devetnaestom stoljeću, o čemu zorno svjedoči u svojim knjigama povjesničarka i političarka Latinka Perović, sve se to praktično reflektira na nemogućnost iole progresivnijeg pogleda u budućnost, a rezignacija zbog svakovrsnog zaostajanja za progresivnim svijetom, danas, tjera ljude u kriminalizaciju društva visokog stupnja što onda razara sustave življenja po okomici, zasnivajući društva na potpuno neprirodnom i iskrivljenom sustavu vrijednosti. Negdanje vrline, poštenje, domoljubna svijest, uopće ljudska uspravnost i čestitost sve više uzmiču pred galopirajućom fašistoidnom logikom omogućenom i logisticiranom od ekonomskih gangova u atmosferi neviđenog klijentelizma…

Današnji čovjek koji nosi breme ekonomskih snizilica i svakovrsnih pritisaka osuđen je na kontinuirano gubitništvo. Zato strah postaje kreator svekolikih naših svakodnevica!