Laureati Nagrada Duško Kondor za građansku hrabrost

tačno.net
Autor 19.2.2013. u 08:50

Laureati Nagrada Duško Kondor za građansku hrabrost

 

Članovi međunarodne Komisije za dodjelu Nagrada Duško Kondor za građansku hrabrost i Nagrade Duško Kondor za afirmaciju građanske hrabrosti za 2013. godinu obznanili su imena laureata.

Nagradom Duško Kondor za građansku hrabrost nagrađeni su: Goran Čengić – posthumno, Predrag Matvejević, Nebojša Popov i Melisa Ismičić. Nagradu Duško Kondor za afirmaciju građanske hrabrosti dobila je Jelena Lovrić.

Komisija je radila u sljedećem sastavu:

1.         Uwe Kitzinger CBE, predsjednik Komisije, UK

2.         HE Henrik Ofstad, potpredsjednik Komisije, ambasador Krlajevine Norveške u Hrvatskoj, Norway

3.         Dževdana Jašarević, sekretar Komisije, novinar, BiH

4.         Esad Kočan, novinar, laureat NDK za afirmaciju građanske hrabrosti 2011, Crna Gora

5.         Besim Spahić, profesor Fakulteta političkih nauka Univversiteta u Sarajevu, BiH

6.         Ellen Elias Bursać, književni prevodilac i predavač južnoslovenskih studija, USA

7.         Dinka Čorkalo Biruški, profesor Filozofskog fakulteta Univerziteta u Zagrebu, Hrvatska

8.         Ognjen Tomić, politolog, Italija

Komisija je prilikom odabira laureata primjenjivala dva osnovna kriterija koji su predviđeni za pravednike: da je pojedinac ili grupa nešto značajno rizikovala prilikom iskazivanja građanske hrabrosti i da nije tražila niti primila materijalnu ili bilo kakvu drugu naknadu za učinjeno.

Obrazloženja Komisije za nagrađene su sljedeća:

Goran Čengić, Sarajevo, BiH – za građansku hrabrost – posthumno

Goran Čengić rođen je 1946. godine u Sarajevu. Bio je istaknuti rukometaš rukometnih klubova Bosna, Mlada Bosna, Crvena zvezda i reperezentacije SFRJ. 1963., u svojoj sedamnaestoj godini, sa RK Bosna osvaja Kup Jugoslavije.

Goran je bio odgajan u duhu antifašističkih ideala, prije svega slobode i jednakosti za sve ljude, koje su baštinili njegovi roditelji, Nataša Zimonjić-Čengić i  Ferid Fićo Čengić, prvi poslijeratni gradonačelnik Sarajeva.

Živio je u okupiranom dijelu Sarajeva, na Grbavici odakle je odveden i ubijen 14. juna 1992. u pokušaju spašavanja svog komšije dr. Husnije Ćerimagića po kojeg je Veselin Vlahović Batko, poznatiji kao „monstrum s Grbavice“ došao da ga odvede u smrt. U spašavanju, nažalost, nije uspio. S Husnijom Ćerimagićem odveli su i njega. Goranovo tijelo je nakon devet godina od ubistva pronađeno i pokopano.

Nagrada Duško Kondor za građansku hrabrost dodjeljuje se Goranu Čengiću iz Sarajeva, posthumno, zato što je, svjesno rizikujući i žrtvujući život, iskazao građansku hrabrost, tako što je:

  • Pokušao od sigurne smrti zaštititi svog starog i bolesnog komšiju doktora Husniju Ćerimagića.
  • Čuvši vriske, izašao iz svog stana i suočio se sa ozloglašenim ubicom Veselinom Vlahovićem Batkom, povikavši: „Šta to radiš! Vidiš li da je čovjek bolestan?“
  • Nije ustuknuo niti se povukao pred naoružanim zločincima nego se suprotstavio u namjeri da zaštiti nepravedno progonjenog.
  • Izabrao da ne bude nemoćni posmatrač i da pred nasilnicima ne ćuti.
  • Žrtvovao život kako bi potvrdio svoj i uopšte ljudski integritet i njegovu neupitnost u trenucima koji su za njegov grad bili najteži u istoriji.

Predrag Matvejević, Zagreb, Hrvatska – za građansku hrabrost

Predrag Matvejević rođen je 1932. u Mostaru. Studij francuskog jezika i književnosti završio je u Zagrebu. Godine 1967. doktorira na sveučilištu Sorbonne u Parizu. Do 1991. godine predavao je francusku književnost na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu kada odlazi iz Hrvatske. Od 1991. do 1994. predaje slavenske književnosti na Trećem pariškom sveučilištu (Nouvelle Sorbonne), a od 1994. do 2007. srpski i hrvatski jezik i srpsku i hrvatsku književnost na Rimskom sveučilištu La Sapienza. Autor je brojnih eseja i knjiga, među njima značajne za građansku hrabrost „Otvorena pisma – moralne vježbe“, a neke od poznatijih i prevođenijih su „Mediteranski brevijar“,  „Druga Venecija“ te „Jugoslavenstvo danas“.

Bio je na brojnim, u svjetskim okvirima, značajnim pozicijama i nosilac je brojnih značajnih titula kakva je, recimo, Počasni doživotni potpredsjednik Međunarodnoga PEN kluba u Londonu.

Nositelj je odlikovanja koje su mu dodijelili predsjednici Republike u Francuskoj (Legija časti), Hrvatskoj (Red Danice hrvatske), Sloveniji i Italiji.

Nagrada Duško Kondor za građansku hrabrost dodjeljuje se Predragu Matvejeviću iz Zagreba zato što je, svjestan rizika kojima se izlaže, iskazivao građansku hrabrost, tako što je:

  • U vrijeme SFRJ, u ime zaštite ljudskih prava, prvenstveno slobode govora, branio političke osuđenike.
  • 1989. bio su-osnivač Udruženja za jugoslovensku demokratsku inicijativu (UJDI), prve nezavisne političke  asocijacije u tadašnjoj Jugoslaviji, čiji je cilj bio pronaći mirno rješenje jugoslovenske krize.
  • Rizikovao život boreći se i pišući protiv svih oblika totalitarnih praksi.
  • U Hrvatskoj 1991. bio izložen progonu, uvredama i klevetama svih vrsta, uključujući i hice iz vatrenog oružja ispaljene u njegovo poštansko sanduče, zbog čega je spašavajući goli život otišao u egzil.
  • Iz egzila snažno kritikovao negativnosti u ex-Yu društvima i otvoreno govorio o zlu te ko ga i gdje čini.
  • 2001. u Jutarnjem listu objavio tekst Naši talibani u kojem je pojedine pisce i intelektualce otvoreno označio kao odgovorne za ratna huškanja.
  •  2005, u politički montiranom procesu, zbog teksta Naši talibani, pravomoćno osuđen na     uvjetnu kaznu od pet mjeseci zbog klevete. Na presudu se nikad nije žalio jer bi time, kako je govorio, priznao i onoga ko tuži i onoga ko sudi.
  • Svojim slučajem političku elitu Hrvatske natjerao da se preispita. Već u svom prvom mandatu, kada je kampanja protiv Predraga Matvejevića u Hrvatskoj jos bila u punom jeku, Predsjednik Stjepan Mesić dodijelio mu je visoko odlikovanje Republike Hrvatske, a početkom ovoga vijeka Predsjednik Ivo Josipović ga  je u jeku pravosudne hajke imenovao predstavnikom RH u Međunarodnoj organizaciji frankofonih država.

Nebojša Popov, Beograd, Srbija – za građansku hrabrost

Nebojša Popov rođen je 1939. godine u Zrenjaninu. Diplomirao je na Pravnom fakultetu u Beogradu, a doktorirao na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.
Praxisovac, UJDIjevac, jedan od najvećih boraca za ljudska prava i prava radnika, i jedan od najznačajnijih sociologa, osnivač je i dugogodišnji urednik lista Republika, „glasila građanskog samooslobađanja – protiv straha, mržnje i nasilja“. Za novinarski rad dobio više uglednih nagrada – „Dušan Bogavac“ za etičnost i hrabrost, Nagradu za novinarstvo međunarodne organizacije novinara SEEMO, proglašen je „vitezom poziva“, dobitnik je nagrade „Konstantin Obradović“ za unapređenje kulture ljudskih prava, koju dodjeljuje Beogradski centar za ljudska prava. Autor je više knjiga među kojima su i Contra fatum, Srpska strana rata, Iskušavanja slobode…

Nagrada Duško Kondor za građansku hrabrost dodjeljuje se Nebojši Popovu iz Beograda zato što je, iako svjestan rizika kojima se izlaže, iskazivao građansku hrabrost, tako što je:

  • Kontinuirano radio na demokratizaciji društava unutar kojih se odvijao njegov život. Prvo jugoslovenskog – socijalističkog, a potom srbijanskog – nacionalističkog.
  • U vrijeme SFRJ sarađivao i radio kao sekretar redakcije časopisa Praxis. Biti „praxisovac“ značilo je biti disident. Cilj je bio kritički raspravljati o jugoslovenskom socijalizmu zarad njegovog unapređenja.
  • Duži niz godina bio član Upravnog odbora Korčulanske ljetne škole. U SFRJ Škola je bila utočište slobodne filozofske misli. Zabranjena je sredinom sedamdesetih.
  • Bio jedan od osnivača Udruženja za jugoslovensku demokratsku inicijativu (UJDI), prve nezavisne političke  asocijacije u tadašnjoj Jugoslaviji, čiji je cilj bio pronaći mirno rješenje jugoslovenske krize.
  • Uz velike lične žrtve i maltretiranja, u diktatorsko Miloševićevo vrijeme u Srbiji upirao prstom u

nacionalistički program „velike Srbije“ kao najveću nesreću postjugoslovenskih društava.

  • Osnovao Centar za antiratnu akciju u Beogradu.
  • U vrijeme opsade Sarajeva bio osnivač grupe građana „Živeti u Sarajevu“ koja je organizovala proteste zbog razaranja Sarajeva i učestvovala u organizovanju raznih oblika pomoći Sarajlijama. Kroz djelovanje ove grupe organizovao i odveo prvu antiratnu grupu iz Beograda u posjetu opsjednutom Sarajevu.
  • Organizovao seriju akcija, rasprava i okruglih stolova za zaustavljanje rata.
  • U jeku ratova na Balkanu podržavao i uključivao se u ženske pokrete za samostalno organizovanje i rodnu ravnopravnost.
  • Istupao u odbranu prava na slobodu mišljenja i onih s kojima politički nije bio blizak.
  • Svojim djelovanjem obilježio skoro pola vijeka borbe za slobodu, demokratiju, ljudska prava i prava radnika.

Melisa Ismičić, Novi Šeher, BiH – za građansku hrabrost

Melisa Ismičić rođena je 1985. godine u Doboju, a živi u Novom Šeheru. Nastavnica je bosanskog, hrvatskog, srpskog jezika i književnosti. Nakon višegodišnje potrage za poslom, konačno se 2011. godine zaposlila u Osnovnoj školi „Novi Šeher“ u Novom Šeheru.  Taj posao je izgubila zbog svog nevelikog javnog angažmana, prije svega kroz Dvolist za pravednije obrazovanje „Školegijum“ u kojem je navodila primjere loše obrazovne prakse, problem  nepotizma prilikom zapošljavanja prosvjetnih radnika, samo formalan a ne suštinski pristup reformama obrazovanja, pogotovo kada je u pitanju sistem poznat kao „dvije škole pod jednim krovom“, itd.

Nagrada Duško Kondor za građansku hrabrost dodjeljuje se Melisi Ismičić iz Novog Šehera zato što je, izlažući se riziku, iskazala građansku hrabrost, tako što je:

•           Objavila nepotpisan tekst u Časopisu za pravednije obrazovanje „Školegijum“ pod naslovom „Zato je lakše dobiti tekst iz Splita nego od mene“. Tekst je bio kritika postojećeg sistema obrazovanja utemeljena na primjerima loše obrazovne prakse.

  • Objavila nepotpisan tekst ne iz straha, već iz želje da primjere koje navodi prepoznaju i u drugim školama a ne da ih vežu samo za Osnovnu školu „Novi Šeher“. Cilj joj je bila konstruktivna a ne napadačka kritika.

•           Kada je u školi u kojoj je radila pokrenuta istraga protiv osobe koja je tekst napisala, obznanila je da je autorica teksta i bila izopštena iz svog radnog kolektiva. Time je pokazala da lični interesi za nju nisu iznad opštiih i izazvala još veći gnjev nadređenih.

  • Obznanila pritiske koje su direktorica i dio kolektiva vršili na nju zbog spornog teksta te se u još nekoliko navrata oglasila zalažući se za kvalitetnije, poštenije i pravednije obrazovanje.
  • Šikaniranja je nisu natjerala da napusti školu u kojoj radi te je ponovo aplicirala za isti posao koji je u konkursnoj proceduri, krajnje sumnjivim načinom bodovanja konkurenata, izgubila.
  • Svojim pisanjem suočila javnost s pitanjem kome prepuštamo odgoj i obrazovanje vlastite djece.

•           Svojim primjerom suočila javnost s pitanjem šta u ovoj zemlji mogu očekivati mladi ljudi koji se bore za pravednije društvo i da li danas u BiH smijete izraziti konstruktivno mišljenje bez negativnih posljedica!?

  • Ostala da živi u svojoj sredini i bori se za povratak na posao koji joj je nepravedno oduzet i to koliko radi sebe, toliko i radi pravde.

Jelena Lovrić, Zagreb, Hrvatska – za afirmaciju građanske hrabrosti

Rođena 1948. godine u Lukavcu (Bosna i Hercegovina). Nakon završene gimnazije u Tuzli, upisuje Filozofski fakultet u Zagrebu (jugoslavenska i komparativna književnost).  Od početka sedamdesetih radila u „Vjesniku“, VUS-u, „Startu“. U političkom tjedniku „Danas“ angažovana je od njegovog pokretanja 1982. godine do posljednjeg broja 92. Nakon „Danasa“ kratko radi u „Slobodnoj Dalmaciji“. Jedan je od osnivača magazina „Feral Tribune“ i brzo ugaslog „Pečata“. Od 1994. Radi u „Novom listu“ zahvaljujući hrabrosti urednika. Sarađivala je s brojnim stranim medijima. Najduže s Francuskim internacionalnim radiom i Radiom Slobodna Europa.

Svih tih godina, spajajući izuzetne novinarske sposobnosti i visoke etičke norme u svojim je tekstovima  dostizala najveći stupanj profesionalnih novinarskih standarda.

Sada radi kao kolumnist u nedjeljniku „Globus“ i „Jutarnjem listu“.

Nagrada Duško Kondor za afirmaciju građanske hraborsti dodjeljuje se Jeleni Lovrić iz Zagreba, Hrvatska, zato što je, iako svjesna rizika kojima se izlaže, afirmisala građansku hrabrost u dugom periodu, od  ranih osamdesetih, tako što je:

  • Duboko svjesna da ulazi u težak sukob sa tadašnjom političkom ideologijom i monopolskim grupama, u nedjeljniku „Danas“ prošla sve drame tog lista, koji je obilježio hrvatsko novinarstvo. Pisac je tekstova zbog kojih je taj nedjeljnik u prvim godinama  izlaženja došao u sukob s partijskom oligarhijom, što je sankcionisano rastjerivanjem dobrog dijela redakcije i šikaniranjem novinara, da bi 1992. godine ta novina bila politički likvidirana. Tuđmanova vlast dotadašnju uredničko-novinarsku ekipu tjera na ulicu i list predaje u ruke svojih poslušnika.
  • Svoje nepristajanje na diktat moćnika s bilo koje strane da dolaze, neustrašivo demonstrirala tokom tzv.  „događanja naroda“  u Srbiji, kada su nedjeljnik „Danas“ i ona kao njegova vodeća autorica,  u tada šutljivoj Hrvatskoj, doživljavali zvjezdane trenutke.
  • Ne obazirući se na posljedice, prva kritički analizirala uspon Slobodana Miloševića, zbog čega je od dijela beogradskih medija izložena žestokoj harangi.
  • Zbog principijelnog i dosljednog suprotstavljanja jeziku i prakasi dominacije, u Tuđmanovoj Hrvatskoj postala je suvišan čovjek i ostala bez posla uz javnu difamaciju. Izložena je progonu državnog tužioca i objavljivanju brojnih potjernica po režimskim medijima. Vrhunac hajke – tekst „Vještice iz Ria“ u „Globusu“, u kojem je, zajedno s još nekoliko feministica, optužena doslovce za „silovanje Hrvatske“.
  • Svoju  privrženost etičkim i profesionalnim principima pokazivala i time što je sa grupom novinara demonstrativno napustila „Slobodnu Dalmaciju“, nakon što je i taj list na skandalozan način privatiziran. Jedna je od osnivača kultnog „Feral Tribune“-a i brzo ugaslog „Pečata“.
  • Decenijama inspirišući mlade novinarke i novinare širom bivše Jugoslavije, vlastitim primjerom afirmisala građansku hrabrost, dokazujući bezbrojnim tekstovima o gorućim temama da  i u teškim vremenima ratova, zločina i mržnje, novinar može sačuvati čast i dostojanstvo profesije.

Nagrade će biti dodijeljene na svečanoj Akademiji dodjele Nagrada Duško Kondor za građansku hrabrost i afirmaciju građanske hrabrosti koja će biti održana 6. 3. 2013., na Evropski dan sjećanja na pravednike, u Bosanskom kulturnom centru u Sarajevu s početkom u 12 sati.

Nagradu Duško Kondor za građansku hrabrost i Nagradu Duško Kondor za afirmaciju građanske hrabrosti ustanovila je NVO Gariwo 2007. a cilj nagrada je odavanje priznanja onima koji su svojim ličnim zalaganjem iskazali građansku hrabrost ili doprinijeli njenoj afirmaciji.

 

 

 

 

tačno.net
Autor 19.2.2013. u 08:50