LICEMJERNO JUTRO

Povezani članci

• Amir Hrnjičević: Kamenoj sehari
• Uzbudljiva prva tri dana Vriska: književnost kao konstantno propitivanje
• Helena, žena koje nije bilo
• Promovirana knjiga ‘Službeni izlaz’ Snježane Banović u Beogradu
• Ferida Duraković: STARICA SAMA NA KLUPI U PARKU
• Kako je Makov „Štit“ stigao na korice matematičkog priručnika

Piše: Gradimir Gojer

LICEMJERNO JUTRO

Hitajući u praskozorje Čudu,
Zagledani u nemogućnost, samu,
Razvihoreni, iz daljina pridošli,
Sunce isčekuju, kuglu zlaćanu.

Vječnost nitko obećati neće,
Pa spas u istosti gomile traže,
Srljaju obećanom Čudu svom.
U Čuda vjerujući posrću, redom.

Jutro im se, tek, čini pametnijim,
Noć nesna preziru trajno,
Licemjernom jutru poklonjenje
Hoće dati, oni uznositi i plahi.

Zrakoplov nade, tek, dolazi,
Sa odlazećim namjerama srastao,
Na njegov pomen trče u
Licemjerno jutro, u prazninu…

DOBA FIĆFIRIĆA

Tjeleso pretile žene one,
Zavežljaj za daleka mora
Spreman, nerazvezan i naklon,
Usmjeren dodvoricama pukim,
Sve to lije kao slap, iscrtava
Doba fićfirića; nedozrelosti.

GRAČANICA NA CRKVINI

                             U vrelini trebinjskog podneva pisano

Tu pjesnik počinku prispijevao,
Naziva časnog crkvište prigrlio,
Njega, k’o svog. To tišini dostojanstvo
Domeće, to uznositost rađa.

Tu pjesnikov konačni san,
Začet na stranama dalekim,
Čitam kao zavjet slobodi, kao
Mjeru kantarima djetinjstva datu.

U crkvištu na Gračanicu
I slavu što sjeća, Jovanov
Dah stvara slike starostavne,
Mile srcu što vers zoran ćuti.

KAO U PJESMI DANETA DRAGOJEVIĆA

Gospođi Božici Jelušić

Tako su naši životi prošli,
Tako je naša zbilja surova,
Tako su trgovi mjesta tuga,
Kao u pjesmi Daneta Dragojevića.

Pjevati o ladoležu i leptiru,
Misliti o lavežu psa,
San pretvarati u javu (nepatetičnu!)
Sve: kao u pjesmi Daneta Dragojevića.

MALI CILINDAR

Za nepostojeću svetkovinu, večernju,
Cilindar se sprema u vremenima
Za cilindre nenamijenjenim.

Mali cilindar iz duše iznjedren
Stavljam na glavu; tijelu haljine
Odgovarajuće navlačim i vičem: svoj sam!