LIKOVNE SENZACIJE ENESA SIVCA

Povezani članci

• Muzički centar Pavarotti vrši upis na radionice klavira i gitare
• Omer Berbić: Broj mladih na ministarskim pozicijama ide u prilog njihovom odlasku iz zemlje
• Sat za planetu Zemlju
• Nenad Veličković: Majn kampf na bosanski način
• Bjørn Engesland: Bosna nije zaboravljena
• Da li se Bosna vratila u devedesete

Izložba skulptora Enesa Sivca u Galeriji Zvono u Sarajevu

Enes Sivac jedan je od ponajboljih produkata umjetničke radionice pokojnog profesora Alije Kučukalića.

Skulptor, čiji radovi nisu ostavili ravnodušnim niti likovnu kritiku, još i manje najšire slojeve likovne publike, ne samo u BiH (!!!), odlučio je poput nekih autentičnih stvaralaca konceptuale, prevashodno, svoje najnovije radove izložiti u, po svemu najfrekventnijem sarajevskom izlagačkom prostoru, apsolutno alternativnoj Galeriji Zvono.

I atraktivnost ove izložbene postavke, kao i brojne izložbe prije toga, naročito one kao derivat umjetičkog selekcionizma Jusufa Hadžifejzovića, potvrdila je dvije istine: da je Galerija Zvono najpropulzivniji izlagački prostor i da je Enes Sivac apsolutno drugačiji od cjelokupne likovne stvarnosti ovih prostora!

Na ovoj izložbi autor, kojeg je proslavila čudesna kompozicija Bicikliste razapetog nad Miljackom i okrenutog snajperskim hicima sa brda tijekom ratnog perioda, ponovo je dostatno umjetnički atraktivan i potpuno inovantan, unutar vlastite palete likovnih ostvarenja.

Ovu izložbu karakteriziraju skulpture, po neke i orijaških dimenzija, kao i neobično intrigantni reljefi u bronci. Poetika Enesa Sivca na ovoj izložbi pokazuje jednu bitnu dimenziju: njegove likovne kompozicije u svojoj realističnosti nose nevjerojatni kondenzat metafizičkog, a opet ta metafizičnost ni jednog trenutka ne sprečava realan prikaz jedne začudne figuralnosti, koja priječi prosti, simplificirani realni odsjaj prijesnog života.

Bronca, u kojoj se tvorački postvaruje Sivcova poetika, pokazuje neki zagasiti ton tragičkog sfumata, neki potpuno rugačiji odnost svjetla i tame…

Posebno su intrigantni i zanimljivi reljefi koje je Sivac donio unutar svoje bogate stvaralačke polze umjetnosti…

Poput nekih fatuma sadašnjosti ovi se reljefi doimaju na likovnoj ponudi kao hedonistički akcenat za svakog onog gledatelja koji u svom srcu može otškrinuti dveri jedne potpuno oponentne logike življenja našoj stvarnosti.

Kada ova izložba ne bi živjela, pak, u prostoru alternativne Galerije Zvono, nisam ubjeđen da bi izazivala ovakav treptaj u duši bilo kojeg njenog gledatelja?!

Jer, kompletna atmosfera galerijskog prostora Zvono, koji pod budnim okom i strogim selekcionizmom Saše Bukvića tendira ka europskoj logici izlagačkih prostora, nešto je što predstavlja apsolutni pozitivni incident u tmurnoj, neobećavajućoj atmosferi likovne ponude kod nas.

Likovna ponuda Sarajeva u ovom trenutku odvija se na dva plana: onom izrazito komercijalnom, kojem kumuju neke privatne glarije u kojima čak i djela značajnih stvaralaca likovne umjetnosti u BiH bivaju dovedena u poziciju nevjerojatne profanacije, i onom krajnje konfekcijski projektiranom i ostvarivanom kontigentu otaljavanja društvene funkcije od države alimentiranih zvaničnih galerijskih prostora.

Između ta dva pola izlagačkog angažiranja nalazi se umjetnički legat jedne stvaralačke odiseje koju emanira, provocirajući likovnu, ali i kulturnu ponudu uopće u Sarajevu, najseriozniji stvaralac, kada je u pitanju izlagačka djelatnost, sa autentičnim izlagačkim konceptom, Saša Bukvić.

Najnovija izložba Enesa Sivca ozbiljan je šamar svima onima koji na serioznu, tragalačku likovnu djelatnost gledaju iz svojih akademski ušančenih i krajnje zatvorenih artističkih serklova…

Ova izložba je, jednostavno, velika u svojoj prostornoj suženoj komornosti, ona je prava i istinska likovna senzacija, sa radovima koje recentna kritika u BiH ne promatra, niti o njima svjedoči i piše u kontekstu europskih obzorja.

Tek u kontekstu ove izložbe treba čitati prolog za jednu novu bh. likovnost, koju je navijestio Enes Sivac svojim fenomenalnim Biciklistom, razapetim na konopu iznad Miljacke, a kontinuirano propratio središnjom pozicijom na nedavnoj izložbi u Collegiumu Artisticumu Četvrtog sarajevskog salona.

Hedonizam likovnosti koji se rijetko sreće!