LIKOVNOST

Povezani članci

• BiH ne želi novac: Nedozvoljena sredstva finansiranja ostaju na računima političkih stranaka
• Bože pomozi nam, jer nema ko drugi!
• The New York Times: Diplomate UN-a drhte kada im spomenete genocid u Bosni
• Važnost brojeva u etnodemokracijama
• ESAD BAJTAL: PARADOKS NEMORALA REHABILITACIJE RATNIH ZLOČINACA
• “Škola kritičkog mišljenja” u Mostaru počinje s radom

Izložba Izeta Alečkovića u Umjetničkoj galeriji BiH

 Piše: Gradimir Gojer

Dugo sam promišljao kako nasloviti ovaj tekst, kako i na koji način u jednoj rečenici artikulirati ono što je izložio na svom posljednjem umjetničkom istupu u Umjetničkoj galeriji BiH sarajevski slikar Izet Alečković. Jer, kada bih kazao da se radi o izložbi slika bitno bih se ogriješio o onaj dio izloženog Alečkovićevog opusa koji ima opredmećenu trećedimenzionalnu komponentu. Netačno bi bilo kazati i da se radi o izložbi slika i skulptura… Zato sam u naslovu primjenio jedini logičan pojam koji priliježe uz imaginacijski sustav ovog suvremenog bh. slikara – likovnost!!!

Izet Alečković u svojoj likovnosti izražava unutarnje treptaje duše, koji nisu niti jednog trenutka stilizirani, koji nemaju nikakvu potenciju nekog art stilizma?!? Energija ispoljena na platnima Izeta Alečkovića podsjetila me je na jednu rečenicu, koju mi je svojedobno u svom ateljeu izrekao veliki srpski slikar Milan Konjović: „…Gospodine, ja ne slikam, ja se mačujem s platnom…“ Upravo taj doživljaj jedne fascinantne energije kojom Alečković oplođuje platnenu plohu ili pravi jednu moguću, nepostojeću, dakle, sasvim novu figuralnost – to je u najsažetijem dijelu promišljanja o ovoj izložbi ono što se dade zapisati kao odslik racionalnog, ali i emotivnog tembra, koji je prisutan u likovnoj atmosferi likovnosti koju ovaj umjetnik producira svakim svojim radom, ali i ukupnošću atmosfere ove izložbe u Umjetničkoj galeriji BiH. Neki čudni kosturi, neka čudna, nimalo lirična, ali ni epična ni u kom pogledu, bića kao da izbijaju iz likovnosti, koja je emanirana ne samo izvornim umjetnikovim talentom, već je nekom vrstom izvedenice iz izvorne snage unutarnjih umjetnikovih impulsa i potpune svijesti jednog likovno moćno realiziranog stvaraoca!

Alečković u svom likovnom pismu ne robuje niti jednoj vrsti izma, dapače, on se ne trudi, ali mu od ruke ide da bude pomaknut u sferu oneobičavanja, na jedan način potpune svijesti o obliku i materiji, koja je dijelom procesnosti umjetnikovog oblikovanja novih, autentičnih svijetova!

Na ovoj izložbi Alečković zadržava, kao svojevrsnu konstantu, moćno vladanje čudom boje, onda kada kolorira ili kada grafizira, odnosno u zagasitoj gami, gotovo crno-bijele logike pravi slikovni grafizam…

Kao kompletna cjelina ova izložba za razliku od mnogih drugih izložbi u Sarajevu i BiH pokazuje dvije rijetko bitne komponente umjetničke autentičnosti: Izet Alečković ne robujući nikakvim pravcima u umjetnosti, ali saznajno potpuno osviješten i likovno do kraja educiran on svoje nove svijetove pravi klasičnim postupcima i crteža, i boje i imanentnog grafizma, a posebice oblikovanja u prostoru!!!

Druga komponenta značajna za ovaj njegov izložbeni postav je stilska ujednačenost i dosljednost svih izložaka…

Konačno, Alečković je svjestan da hirovito-tegobnom vremenu, predapokaliptičnom dobu koje evidentno živimo, jedino ima smisla suprotstaviti jednu viziju nevjerojatno originalne likovne meštrije, neprepoznatljive niti u dosadašnjem Alečkovićevom radu, a niti slične niti jednom od njegovih suvremenika!

Izložba u kojoj sam uživao kao u koncertu komorne glazbe, kao u filmovima (kratkim!!!) Vlatka Gilića, kao u oneobičavanjima velikog crnogorskog slikara Voje Stanića!

Kapa dolje za novu izložbu Izeta Alečkovića i potez Umjetničke galerije BiH da podrži jednu autentičnu likovnost u našem gradu i našoj državi!