MAĐELIJEV SARAJEVSKI PRVIJENAC

Povezani članci

• Sumiye – psihologija umjetnosti neuhvatljivog
• SSS: Puna podrška KRIK-u i drugim nezavisnim medijima bez kojih bismo živeli u potpunom mraku
• SRAMOTA: Srpskom ministru ‘Marš na Drinu’ i ‘Ubij ustaše’ – sjajna atmosfera?!
• Trnov venac Mirjane Karanović
• Analiza slučaja: Sudovi u Srbiji u službi abolicije države
• Galerija Collegium artisticum organizuje izložbu “Media aestate IV. Rinnovare 1996-2000” autora Irfana Handukića

foto telegram.hr

iskustva sa proba Paola Mađelija u Sarajevu

Dok sam obnašao dužnost direktora Narodnog pozorišta u Sarajevu stalno sam inzistirao da redatelj Paolo Mađeli, podrijetlom Italijan, ali naturalizirani umjetnik naših, južnoslavenskih prostora, režira u Sarajevu. Eto, prolazile su godine, a Mađeli za vrijeme mojih mandata nije stigao postaviti predstavu na neku od sarajevskih scena.

Sad sam iznimno sretan da ovaj karizmatični redatelj postavlja predstavu prema tekstu Kavkaski krug kredom Bertolda Brehta na scenu sarajevskog Narodnog pozorišta. Moje zadovoljstvo je trostruko, što imam prigodu nakon godina u kojima smo obojica svašta proživjeli drugovati sa fenomenalnim Paolom, potom što će na sarajevskoj sceni oživjeti rijetko, uistinu rijetko izvođeni Brehtov tekst nevjerojatno suvremene asocijativnosti i konačno, što svakodnevno sa ovim umjetnikom imam prigodu razmjeniti teatarska, a bogme i vanteatarska iskustva.

Prisustvo Mađelijevim probama rijetka je teatarska poslastica, jer to je i za moje godine dragocjeno iskustvo. Mađeli najprije unutar studioznog odnosa prema Brehtovom složenom i bogatstvom suvremenih asocijacija nabijenom tekstu ispipava bílo svakog pojedinog člana mnogoljudnog glumačkog ansambla. Zatim to je redateljski koncept koji u odnosu na tipologiju (rjeđe karakterologiju) pojedinih likova vaja mizanscenske izohipse u datom prostoru.

Promatrajući njegove pokuse sa sarajevskim glumicama i glumcima osjetio sam nenadmašnog tragača za autentičnom kazališnošću.  Osjetio sam da energija traganja koja je krasila ovog umjetnika nije promijenjena unatoč zrelom dobu njegove redateljske karijere.

Mađeli revnosno traga, ali i koristi golema internacionalno potvrđivana iskustva u radu na ovoj sarajevskoj brehtijani.

Raskoš redateljske kaligrafije, koju imaju prigodu iskusiti glumci, a imati će i gledatelji, fascinirajuća je u svakom pogledu.

Mađelijev Breht toliko je već sad, u poodmakloj dobi proba, fascinantan, da garantiram kako će njegov sarajevsk rediteljski prvjenac biti značajnim datumom u glumačkim životopisima, a golema razgalica za sarajevsko gledalište.