Marin Jurjević: SJEĆANJE NA TROCKOG

Marin Jurjević
Autor/ica 28.8.2017. u 11:15

Marin Jurjević: SJEĆANJE NA TROCKOG

Foto: Histografy

Točno prije 77 godina u Ciudad de Méxicu ubijen je Lav Davidovič Bronstein Trocki, nesuđeni nasljednik V.I.Lenjina na čelu Boljševičke partije, jedan od najistaknutiji vođa Oktobarske revolucije, organizator i ratni predvodnik Crvene Armije, jedan od najznačajnijih  intelektualaca i govornika Oktobra ali i svjetske ljevice kraja 19. i početka 20. stoljeća uopće.

trocki

Trocki – foto Obieg

Ubijen je u svojoj dobro čuvanoj, zidinama i puškarnicama  opkoljenoj kući na Coyoacanu. U to vrijeme više nije živio u “Plavoj kući” Fride Kahlo i Diega Rivere koja se nalazila samo par ulica dalje. Njegov ubojica je bio španjolski ljevičar, republikanski heroj španjolskog građanskog rata, komunistički militant Ramón Mercader, jedan od najpoznatijih Staljinovih “sicariosa”, egzekutora iz ideološkh razloga. Ubio ga je udarcem u glavu malim planinarskim pijukom (“cepinom”) kojeg je unio u sobu skrivenog ispod balonera kojeg je nosio preko ruke  – dok je Trocki čitao nacrt njegovog članka o Drugom svjetskom ratu. U to vrijeme  se predstavljao kao kanađanin  Franck Jacson.  U najuži krug ljudi oko Trockog  dospio je preko američke intelektualke iz Brooklyina  Sylvie Ageloff koja je bila odana  sljedbenica i pomoćnica Lava Trockog. Nju je Ramón zaveo “po zadatku” u Parizu dvije godine ranije što mu nije bilo previše teško jer je bio vrlo privlačan, atletski građen, profinjen, obrazovan i kultiviran čovjek, veoma omiljen među ženama, koji je dolazio iz visokih krugova  (njoj se predstavlja kao Jaques Mornard, biznisman, sin belgijskog diplomate), Njegova majka Caridad del Rio odigrala je ključnu ulogu u vrbovanju  Ramóna za rad u (GPU) NKVD-u za kojeg je ona već radila. Odlazi u Sovjetsku Rusiju gdje se obrazuje za špijunski rad u GPU  koji se upravo 1936. godine preimenuje u  NKVD,  preuzimajući “legendu” i identitet Belgijanca  Jaquesa  Mornarda. Mijenjanje svog identiteta iz Jacquesa Moranda u kanađanina Franka Jacsona svojoj zaručnici  Sylviji Ageloff objašnjava pokušajem izbjegavanjem vojne obveze (putovnica koju je koristio bila je orignalna i pripadala je kanadskom dragovoljcu u redovima španjolske republikanske vojske, porijeklom Hrvatu, Tonyju Babichu – na kojoj je on samo izmijenio sliku i ime).

frida i trocki

Natalia i Trocki sa Fridom Kahlo Foto: pinterest

Njegova majka Caridad del Rio (Mercader), rođena 1892. godine u Santiago de Cuba  bila je posebno  zanimljiva žena. Izvorno pripadnica španjolske buržoazije, odgajana u najboljim školama (diplomirala je matematiku na Sorboni ) – koja  do svoje tridesete godine živi tipičnim buržoaskim životom, uživajući  u  ladanjskim provodima, prjemima, svečanostima i jahanju konja. Bila je mlada žena  kojoj su svako jutro dostavljali dvije kutije francuskih cigareta Gauloises bez filrera. Imala je petero djece. Kada je počela prihvaćati drugačije ideje i odbacivati  buržujski način života muževa familija poslala ju je u psihijatarski sanatorij u Santa Gerassu. Naravno da ga je uskoro napustila. Postala je gorljiva anarhistkinja  djelujući u Barceloni da bi se na kraju pridružila najradikalnijem komunističkom krilu ljevice. Uskoro postaje suradnica Staljinovih tajnih službi koje djeluju u Španjolskoj za vrijeme Građanskog rata. Umrijeti će u Parizu 1975. godina kao nositeljica Sovjetskog “Ordena Lenjin”.

Ramón Mercader je atentat na Trockog izvršio 20. kolovoza 1940. godine. U trenutku izvođenja atentata u ulici Viena na Coyoacanu, u susjednoj ulici, u automobilu se nalazila njegova majka Caridad zajedno s “drugom Kotovim”, glavnim čovjekom NKVD-a za operativne akcije u Španjolskoj.  Ona i Kotov su  već ranije  došli u Ciudad de México radi pripremi atentata. Sada su u pokrajnoj ulici čekali Ramóna vjerujući kako će on nakon izvršenja atentata uspjeti pobjeći iz zgrade. Ali nije uspio.  U Sovjetskom Savezu odmah mu dodjeljuju “Orden Lenjin” – u odsustvu. Par godina  kasnije  Staljin će pokušavati  još jedanom bezuspješno organizirati bjekstvo Mercadera (“Operacija Gnom”) iz meksičkog zatvora. Trocki je od posljedica izvedenog  atentata umro nakon dva dana  21. kolovoza 1940. godine u El Puesto Central de Socorros de la Cruz Roja na križanju ulica Revellagigedo i Victoria u samom povijesnom  centru Ciudad de Méxica, točno  u 18 sati i 48 minuta.

Tko je bio taj “drug Kotov” iz automobila u pokrajnjoj ulici?  Iza tog pseudonima krio se Naum Aleksandrovič Eitingon ( 1899-1981.), sovjetski obavještajni časnik ( GPU, NKVD, KGB, MGB ), glavni organizator terorističkih akcija Staljinove države. Djelovao je u Kini, Turskoj, USA, Španjolskoj, Latinskoj Americi. Zajedno s Pavelom Sudoplatovim  pripremao je ubojstvo Trockog (“Operacija Patka”). Zanimljivo je da je u pripremama ubojstva Trockog sudjelovao i jedna od najzagonetnijih osoba  s ovih prostora o kojoj se relativno malo zna kod nas iako je bio jedan od najznačajnijih Staljinovih egzekutora uopće. Svaki od njih imao je život prema kojem avanture  Jamesa Bonda izgledaju poput priča za malu djecu. On se zvao Mustafa Golubić. Rođen je u Bileći 1894. godine. Bio je solunski borac, simpatizer generalštabskog pukovnika vojske Kraljevine Srbije Dragutina Dimitrijevića Apisa koji je organizirao puč  1903. godine  u kojem je svrgnut i ubijen Aleksandar Obrenović i koji je bio  član urotničke organizacije “Ujedinjenje ili Smrt” (“Crna Ruka”) a osuđen je na smrt na poznatom “Solunskom procesu” i strijeljan 1917. godoine. Golubić odlazi u Švicarsku pa u Rusiju gdje pristupa NKVD-u. Postao je koordinator svih operativnih akcija Komunističke Internaconale (Kominterne).  Došao je do čina generala NKVD-a. Uhvatio ga je Gestapo u ilegalnom stanu u Beogradu 10. travnja 1941. godine na osnovu nikad razjašnjene tajne dojave. Strijeljan je dan kasnije nako okrutnog mučenja. Kasnije su se širile razne glasine i teorije zavjere  o tome kako je sam Josip Broz Tito stajao iza te dojave Gestapu, za što ne postoje nikakvi dokazi. Mustafa Golubić se također nalazio u Ciudad de Méxicuu trenutku izvođenja atentata na Trockog pa se pretpostavlja kako je učestvovao u njegovoj pripremi. O tome je posebno nekoliko puta govorio Stevan Dedijer.

staljin-lenjin-trocki

Staljin, Lenjin i Trocki – foto pub.wolnosc

Organizatori ubojstva  Trockog razradili su “Plan A” ali i rezervni “ Plan B”, ukoliko prvi plan ne uspije. Prvi pokušaj ubojstva Trockog povjeren je Komunističkoj Partiji Meksika  (PCM) na čelu koje se nalazio Vicente Lombardo Toledano  i jednom od najvećih svjetskih slikara-muralista, uvjerenom Staljinovom sljedbeniku, Davidu Alfaru Siqueirosu.  Naime, NKVD je uspio zavrbovati jednog od čuvara utvrđene zgrade na Coyoacanu u kojoj je živio Trocki sa svojom suprugom Natalijom Sedovom i unukom Vsevoldom, Sevom (danas Estebanom) Volkovim – sinom Trockijeve  najstarije kćerke  Zinaide Volkov. Taj čuvar bio je amerikanac Robert Sheldon Harte. On je Siqueirosu i napadačima koji su nosili vojne uniforme, trebao otvoriti vrata zidina koje su okruživale  zgradu. Taj napad neposredno je organizirao časnik NKVD-a, litvanac Josif Grigurević.  Napad i pokušaj ubojstva Trockog je izvršen 24. svibnja 1941. godine, svega 3 mjeseca prije Ramónovog atentata. U kompleks oko zgrade upalo je 20 naoružanih napadača. Zgrada je izrešetana s preko 400 metaka. Trocki se spasio bacivši se na pod  svoje spavaće sobe. Jedino je u nogu bio ranjen njegov unuk Seva. Poslije neuspjelog atentata Grigurević ubija Hartea a on bježi u Argentinu s putovnicom na ime Francisco Miranda. Kasnije odlazi u USA i živi u Santa Feu. Zanimljivo je da mu je putovnicu nabavio tadašnji čileanski konzul u Ciudad de Méxicu, pjesnik i budući nobelovac  Pablo Neruda. Neruda je bio najpoznatiji  član Komunističke Partije Čilea ali je činjenica da je poslije posjećivao Ramóna Mercadera u zatvoru. Grigurević ne ostaje u USA.  Odlazi u Švicarsku pa u Costa Ricu. Čak 1952. godine postaje  kostarikanski ambasador koji pokriva Italiju i  Jugoslaviju. Tu dužnost obnaša do 1954. godine. Najzanimljivije je što od Staljina dobiva zadatak organiziranja atentata na Tita (pošto se pretpostavljalo da može ostvarit pristup njemu) ali nakon Staljinove smrti 1953 godine Hruščov zaustavlja tu akciju. Grigurević umire u Rusiji 1988. godine kao “povjesničar”.

Nakon tog neuspjelog pokušaja njegovog ubojstva Trocki je napisao: “Staljinova kamarila prvo me prognala a onda me pokušava ubiti u inozemstvu. Pa zar im to nije bilo puno jednostavnije u Moskvi, kao što su ubili mnoge druge ?”

Još je jedna interesantna osoba bila uvučena u organiziranje ubojstva Trockog. To je bila Afrika de las Herras. Ona je bila prva Ramónova ljubav s kojoj je dobio i kćer. Svojoj kćerki dali su ime Lenjina koju su odgajali Afrikini roditelji u Malagi a kasnije je poginula  kao pripadnica antifrankističke gerile. Ubojstvo Trockog za Afriku i Ramóna  bio je “sveti zadatak” jer su ga smatrali najvećim izdajnikom komunističkog pokreta.  Pavel Sudiplatov piše u svojim, u Madridu nedavno tiskanim memoarima, o toj generaciji mladih revolucionara kojima su “isprani mozgovi” na način da su Trockog zaista smatrali svojim “smrtnim neprijateljem”. A upravo je Sudoplatov (koji je Afriku i uveo u sovjetsku obavještanu zajednicu)  to najbolje znao jer on je bio jedan od onih koji su se bavili “ispiranjem mozgova” tih mladih ljevičarskih idealista. Afrika boravi u Parizu pa u Norveškoj gdje ulazi u krugove trockista i prijatelja Fride Kahlo i Diega Rivere u čijoj kući u to vrijeme Trocki živi naravno sa zadatkom da o svemu obavještava NKVD. Afrika de la Hierra zatim odlazi u Ciudad de México da pomogne Ramónu u “svetoj misiji”.  Kasnije će upravo ona postati glavni agent KGB-a za čitavu Latinsku Ameriku. U Meksiku je bila Maria de la Sierra, alias “Irma Afrika”, “Camarada Patria”. Nakon atentata odlazi u Europu a od 1948. godine živi u Urugvaju gdje se ženi s uglednim umjetnikom iz visokih urugvajskih krugova Felisbertom Hernandezom. Tako ulazi u krug najviših urugvajskih društveih slojeva. U Montevideu živi 15. godina a onda odlazi u Sovjetski Savez gdje radi kao glavni instruktor KGB-a za Latinsku Ameriku. Umire 1988. godine.

trotsky-on-his-deathbed-aug-21_1940

Trocki na samrti 21.8.1940. foto Retropress

Kada je propao “Plan A” ubojstva Trockog pristupa se rezervnom planu koji uspijeva tri mjeseca nakon neuspješnog atentata Siqueirosa. Siqueros završava u zatvoru ali uskro mu je organiziran bjeg u Čile. Kasnije se vraća u Meksiko gdje ga ponovo hapse 1960. godine  radi organiziranja  ultralijevih demonstracija studenata. I dalje je slikao i ostao jedan od najvećih meksičkih slikara uopće. Ramón Mercader osuđen je na 20. godina zatvora i odslužio je kompletnu kaznu. U zatvoru ga posjećuju mnoge osobe. Mjesečno prima oko tisuću dolara od ambasade Sovjetskog Saveza iz USA. Za svog boravka u Meksiku počinje ga u zatvoru posjećivati  famozna  španjolska glumica i pjevačica Sara Montiel ( “La Violetera”), najpoznatija po ulozi u filmu “Prodavačica ljubičica”. Ona je bila ljevičarka koja se u Meksiku druži s republikanskim  izbjeglicama iz španjolskog građanskog rata i raznim tamošnjim ljevičarima. Zatrudnjela je i dobija kćerku. Otac je bio Ramón Mercader.  S druge strane poznati talijanski režiser Vittorio de Sica ženi Ramónovu polusestru, španjolsku glumicu Mariu Mercader.  Nakon odsluženja kazne Ramón putuje s čehoslovačkom putovnicom odlazi u Rusiju gdje mu živi brat Luis. Kasnije odlazi na Kubu u Havanu. Osatak života provest će na relaciji Kuba – Rusija.  Pred kraj života, shvaćajući da umire od neizlječive bolesti, htio se vratiti u rodnu Španjolsku i umrijeti tamo. Stupio je u kontakt sa Santiagom Carillom, generalnim sekretarom Španjolske Komunističke Partije moleći ga da mu, kao ugledan čovjek, pomogne u tome. Carillo mu je odgovorio da hoće ali pod jednim uvjetom: “Slažem se, ali morat ćeš napisati kompletno priznanje o svim svojim aktivnostima koje si imao u životu i tko ti je naredio ubojstvo Trockog.” Ramón je do kraja ostao vjeran svojim zakletvama i nije pristao na to. Umro je u Havani a pokopan je u Moskvi na groblju Kuncevo koje je rezervirao samo za heroje Sovjetskog Saveza. Ali i kao pokojniku nije mu na nadgrobnom spomeniku  upisano njegovo pravo ime. Na njemu piše da tu leži Ramón Ivanović Lopez. Može li postojati veća ironija od toga!?

Marin Jurjević
Autor/ica 28.8.2017. u 11:15