Memento mori: ODLAZI MI GENERACIJA

Izdvajamo

• Nikoga više u bantu državici ne zanimaju pjesnici, stvaraoci uopće. Oni su sadašnjoj političkoj kamarili koja je zarobila i manje-više uništila naše živote ponižavajući nas za života, a predajući nas poslije smrti trajnom zaboravu...

Povezani članci

• Zlikovci ne predstavljaju ničiju vjeru
• Poruka njemačke ambasadorice Margret Uebber povodom Međunarodnog dana borbe protiv homofobije, transfobije i bifobije
• Večeras počinju Dani poljskog filma u Mostaru
• O Reviziji i oko nje
• Pa kud’ baš on?
• „Nebeske jabuke“ Diane Burazer: Gradila je u svojim pjesmama dom za svoje riječi

foto: cazin.net

Neka je laka bh. zemlja piscu i mome drugu Hazimu Akmadžiću, stvaraocu kojeg je zanemarila, ideologijski i na svaki drugi način zaslijepljena skupina političkih diletanata, koji Bosnu i Hercegovinu guraju u apokaliptički surgun iz kojeg nema povratka.

Danas sam, usred hodočašćenja blagdanu knjige na Međunarodnom sajmu knjiga u Beogradu, dobio zaprepašćujuću vijest iz Sarajeva da je umro moj kolega i prijatelj, istaknuti bosanskohercegovački književnik, Hazim Akmadžić.

Vijest je cirkularnim pismom poslalo Društvo pisaca BiH uz kratak komentar da nitko u Bosni i Hercegovini odnosno bh. medijima nije dolično popratio odlazak rijetko talentiranog i plodnog pisca, kakav je Hazim Akmadžić uistinu bio kao autor zbirki poezije: Grijeh pjesme, Usamljeno proljeće, Gola slika, Kristalni predak, Izabrane pjesme, Soneti; radio drama: Dječak i ptica, Zarobljeni vjetar; TV drame: Tiše, probudićeš Ivana; publicistike: Zelene beretke, Zločin je zaboraviti zločin (koautorstvo sa Zilhadom Ključaninom); scenarija za dokumentarni film: Zelene beretke; proza: Mors mortis, Mala enciklopedija, Tajna dvorske lude; romana: Mislio sam da je mjesec žut, Mimar, Gazi Husrev beg, Gazi Isa beg, Enderun & Na Drini ćuprija I i II i drame Tajna dvorske lude.

I da nisu ovo napisali iz Društva pisaca BiH, svakome tko prati kulturnu scenu u BiH posve je jasno kakav je odnos bh. vlasti, poglavito, pa onda kompletne bh. javnosti prema umjetničkom stvaralaštvu i njegovim najistaknutijim protagonistima…

Nikoga više u bantu državici ne zanimaju pjesnici, stvaraoci uopće. Oni su sadašnjoj političkoj kamarili koja je zarobila i manje-više uništila naše živote ponižavajući nas za života, a predajući nas poslije smrti trajnom zaboravu…

Ovo će se doba, nažalost mjeriti po političkoj gluposti vlastodržaca i po bijedi u kojoj umiru, zahvaljujući tim vlastodršcima, najtalentiraniji umjetnici Bosne i Hercegovine.

Vrijeme koje će doći poslije ovog našeg nesretnog valjda će, nekada, dostojno valorizirati šta su pisci, slikari, glumci, redatelji, šta su stvaraoci ugradili u državu Bosnu i Hercegovinu i kako im je ona vraćala…

Odlazi moja generacija.

Sve nas je više po grobištima, sve nas je manje u tužnoj bh. svakodnevici.

Neka vlastodršci shvate kako hoće ove moje riječi rastanka sa jednim od najtalentiranijih pisaca naših duhovnih prostora, ali bijeda u kojoj živimo ne služi na čast državi Bosni i Hercegovini.

Hazim Akmadžić je vrsnim književnim djelom potvrdio i svoje fanatičko domoljublje, a kako mu je bh. društvo vratilo?

Strah me opsjeda kako će, tek biti sutra, jer na tronove sjedaju neuki i primitivni političari, a najbolji stvaraoci zemljice Bosne odlaze ne samo bez doličnih priznanja za svoj rad, nego u uvjetima ispod civilizacijskih minimuma.

Neka je laka bh. zemlja piscu i mome drugu Hazimu Akmadžiću, stvaraocu kojeg je zanemarila, ideologijski i na svaki drugi način zaslijepljena skupina političkih diletanata, koji Bosnu i Hercegovinu guraju u apokaliptički surgun iz kojeg nema povratka.

Odlazi moja zanemarena, ali djelima ovjenčana generacija!