MEMOARISTIKOM DO ISTINE

Povezani članci

• Uništavanje kulture
• Mani Gotovac u sukobu interesa
• “Slana zemlja” u Mostaru
• Napustila nas je Tina Turner
• SPASITELJ EUROPSKE MUZIKE U BIH
• KRHOTINE DEVEDESETIH (2): Intelektualci ponovo na stratištima

Foto: D.Ć/klix.ba

Nerkez Arifhodžić, „Vapaj agnostika Svemogućem“, Gariwo, Sarajevo, 2019.

Knjiga diplomatske memoaristike Nerkeza Arifhodžića ozbiljan je doprinos shvatanjima uzroka agresije na negdanju Republiku BiH, tijeka nadčovječnih osobnih napora jednog istaknutog jugoslavenskog diplomate iz BiH, patriote i vrhunskog profesionalca da odbrani državno-pravni, zemljopisni i multinacionalni bh. kompozit!

Nerkez Arifhodžić je, prije početka agresije na Republiku BiH, zauzimao, za te prilike, markantno mjesto u Panteonu jugoslavenske diplomacije. Bio je na dužnosti jugoslavenskog veleposlanika u Tunisu izložen iznimno ozbiljnim profesionalnim kušnjama, pritiscima koji su išli i do egzistencijalnog ugrožavanja i otvorenih prijetnji fizičkom likvidacijom.

Ali, domoljubna, snažna strast ovog veleposlanika i posvećenost očuvanju Republike BiH, u svakom smislu, kroz najrafiniranije, ali i bukvalno pragmatične diplomatske misije, Arifhodžiću su davala iz dana u dan ratnih godina sve nove, pa kazao bih i posve autentične doze snage za antejske pro bosanskohercegovačke akte, kojima će ovaj diplomat od karijere prkositi nemani srbočetničke fašizacije svega, pa i snažne i afirmirane jugoslavenske diplomacije, koja je sve više postajala instrument u rukama Miloševićeve politike stvaranja Srboslavije.

Korak po korak, u situaciji gotovo nemogućeg angažiranja na matrici pravedne borbe za očuvanje međunarodno priznate države – Republike BiH, Arifhodžić je bio jedan od pionira i utemeljitelja mlade, u to doba nejake, neiskustvima optočene  bh. diplomacije.

U svojim naporima da osovi na noge diplomaciju mlade bh. države Arifhodžić je bio sprečavan trostruko: od vladajućeg nacionalističkog režima u Bosni i Hercegovini, od kadrova iz srbočetničke krnje negdanje nam domovine i od ne uvijek dobronamjernih stranaca.

Taj suptilni, ali i strastveni diplomata, s obiteljski ljevičarskim pedigreom, niti u jednoj situaciji se nije zbunjivao. Vođen temeljnim patriotizmom, sa sjajnom dozom diplomatskih iskustava Arifhodžić je iznimnu tankoćutnost za rješavanje najkompliciranijih situacija i profesionalnog i životnog smjera pokazao na skupu u Džakarti, gdje je spoj njegove mudrosti, životnog i diplomatskog iskustva i neponovljive sarajevštine pobijedio sve krutosti, pa i neprijateljske namjere činovnika negativno našpanovanih prema Bosni i Hercegovini. Arifhodžić i takve prave male podvige donosi u tekstu nepretenciozno, s osjećanjem mjere koja ide gotovo do autocenzure.

U svakom dijelu svoje knjige sjajnog, simboličkog naslova Vapaj agnostika Svemogućem ovaj iskusni diplomat ostaje džentlmenom koji bira riječi i o svojim političko-ideologijskim, profesionalnim i sasvim osobnim nedobronamjernim partnerima u surovim trenucima svoje karijere, kako u ratnim prilikama jednako u ništa manje zamršenom i kompliciranom poraću.

Brižljivo odvagan je Arifhodžićev odnos osobnog i profesionalnog, pripadnost jednoj ljevičarskoj matrici promatranja svijeta i suho realnog promatranja svih političkih društvenih i ratnih gibanja.

Toliko je Vapaj agnostika Svemogućem iskustveno instruktivna knjiga da će, bude li dostatne mudrosti, brzo po objavljivanju postati udžbenikom za mlade, nove bh. a zašto ne i druge zapadnobalkanske diplomate.

Činjenica da je u jednoj zreloj etapi osobne životne putanje o svemu odlučio svjedočiti u pisanoj formi, temeljem čega je i nastala, ova knjiga Nerkeza Arifhodžića nam predstavlja kao učesnika povijesnih procesa, ali i svjedoka rijetko dignitetnih stavova, kao i osobu nadahnute spisateljske akribije.

Arifhodžić piše lagano, bez naročitog napora, iznoseći ponekad najsuhoparnije činjenice gotovo publicističkim, pa i literarnim intenzitetom.

Njegova knjiga čita se najprije kroz optiku istinoljubivog svjedoka, potom kroz listine angažiranog, ali nepretencioznog pledoajea za očuvanje BiH u njenom međunarodno priznatom kapacitetu, najzad, kao svojevrsni vodič putovima raspada i raslojavanja nekada moćne jugoslavenske diplomacije, njenog nacionalnog podjarmljivanja, konačno, najprije hrabrih a potom profesionalno serioznih napora stvaranja bh. diplomacije, s jarkim slikama nemalih prepreka koje su samom Arifhodžiću stvarali pojednici iz samog vrha bh. države (??!!).

Zanimljivo je kako Arifhodžić prepliće svoja diplomatska svjedočenja sa sudbinama jugoslavenskih gospodarstvenika (posebno onih iz BiH), a potom i njegovih prijatelja iz zemalja u kojima je službovao kao diplomat.

Interesantna svjedočenja finih obiteljskih solidarnosti, ljudskog razumijevanja u situaciji kada treba donositi riskantne ali povijesne odluke, prikazuju ovu knjigu kao svojevrsni bedeker vremena-nevremena, kao snažno, ljudski katarzično osjećanje mijena, uspona i padova u trenucima potpune povijesne, profesionalne i osobne (ne)sigurnosti.

Poneka snažna isijanja obiteljskih sličica i prizora iz skladnih, ali u vremenu bure grozom rata osjenčenih prizora, knjizi daju, osim dokumentarnog, sjaj obiteljskog albuma uspomena.

Kada jednog dana, u vremenu dalekom od našeg, u budućnosti u kojoj će neke nove generacije neostrašćene ratnim dešavanjima pisati povijest BiH, svjedočenja Nerkeza Arifhodžića postajat će biljurni dragulji za sklapanje ozbiljnog mozaika istine o borbi za pravdu, za međunarodno priznanje, ali iznad svega za pobjedu humanističkih principa u vremenima fašizacije i grubog nasrtaja na državu i na istaknute pojedince u njoj, kao i na čitave narode.

Arifhodžićeva knjiga ima duboki smisao kao svjedočanstvo, ali u isto doba ona je moćan putokaz kako se, praktično, iz nulte pozicije stvarala i jačala diplomatska akcija Bosne i Hercegovine, prije svega, oslonjena i zatemeljena na osobama arifhodžićevske snage i čvrstine.

Intelektualno nadmoćan, imperijalne impostacije u izrazu, Arifhodžić na stranicama ove knjige ocrtava osobni diplomatski ali i široki humanistički profil.