MIRJANA STEFANOVIĆ (Niš,1939): VELIKO ZLO

Povezani članci

• SALON U ZNAKU INOVACIJA I „ŽENSKOG PISMA“
• OLOVKE MOJE MLADOSTI
• Ecija Ojdanić: Tamo gdje umire kazalište, umire i kultura
• Pretpostavljeni identiteti
• Poslednji apel za Grafički kolektiv: GALERIJA će nam se naći na ulici
• UNDIPLOMATIC ART I OVE GODINE POVEZUJE UMJETNIKE/CE IZ REGIJE

Zlo se među nama bezglavo tumba

tamo amo,

i okruglo i ćoškasto

sa šiljcima,

Od zarđale je legure grožđa,

veliko kao kuća.

Pritaji se načas i miruje.

Iznebuha se opet sa škripom pokrene

i nastavi da baza,

u početku sporo,

pa sve brže i brže.

Pobije mnoge,

ali većina nas ipak preživi

KAMELEONI U CIPELAMA

evo guštera koji glume zmije

opet svlače košulje

i one prljave

lete na sve strane

kao uzvrištao kiseli kupus

što iz solitera leti kroz prozore

u rano proleće

umesto da nam kukurek svetli

i jagorčevina pevuši u razvigoru

presipajući svoje ja

iz flaše

u šlašicu

iz balona u vanglu

iz vangle u kofu

iz kofe u korito

iz korita u lonac

iz lonca u cediljku

kroz cediljku u kadu

a iz kade u naprstak

preuzimaju poželjnu formu

prilagođavajući se