Mišo Marić: ANNO FOOTBALL

Mišo Marić
Autor 30.6.2018. u 23:10

Mišo Marić: ANNO FOOTBALL

Foto: Azra

Englezima se pripisuje misao: “Fudbal je najvažnija sporedna stvar na svijetu”. Budalaština. Oni su definitivno ubjeđeni: “Fudbal je najvažnija stvar na svijetu”. Geografski svijet je: Engleska i restl planete. Fudbalski: restl su Njemačka i Argentina. Ostali su Uzgredni. (Po bosanski – “Hajd’, Alija, nek’ je više vojske!”) S Argentinom su imali više susreta. Zlopamte dva. Foklandski 1982. i  meksički 1986. Tehnički pripremljeniji, na Foklandima su dobili. U Mexico City, izgubili. Katolički bog bio dežurni. Pa je trofrtaljnom Maradoni, okruženom protestantima, podigao ruku. Od tada: vole da se mrze. S Njemačkom od 1523. kad su im odnijeli prvu fudbalsku loptu. Prije toga, prema engleskim zvaničnim izvorima, najmasovniji germanski sport je bio: žderanje kobasica. Ovisnici o kiselom kupusu – Krautsi kako ih od milja zovu, pokazali su se nezahvalnim. U dva Svjetska oružana i nekoliko Fudbalskih šampionata. Pa se, po treći put, masovno spremaju na Njemačku. Anno 1914. ih je poveo H. Askvit, 1939. W. Čerčil. Obojica su bili Prvi ministri, Englezi i pobjednici. Sad ih vodi S. G. Erikson. Niti je P. M. niti je Englez, ali je 2001. komandovao mlavljenjem Nijemaca u Minhenu 5:1. Uz nezaboravnih 6:3 na Olimpijadi u Berlinu 1938. kad je engleski ambasador uz svaki gol Metjus&Boys ljubazno dodavao dvogled Geringu, i 4:2 nezaboravne 1966. kad su ih na domaćem terenu skratili za Zlatnu glavu Žila Rimea, to se smatra history. Istina, Krautsi im nisu ostali dužni. Par puta, dok su bili samo Zapadni i na razmeđu milenija, ponizili su ih u fudbalskom hramu nacije, Wembli stadionu. Odmah su odlučili da sruše to mjesto srama i izgrade novi.
Mada ih svrstavaju u ligu Uzgrednih, nisu u ljubavi sa Škotima i Francuzima. Suštinu odnosa iskazuju ovako:
U katedrali Sv. Pola u Londonu ostarjeli navijač pita Boga:
– Kad će Engleska osvojiti Svjetski kup?
– Za 8 godina – veli Bog.
– Ali ja ću do tad biti mrtav!
U Notr Damu srednjovječan navijač pita:
– Kad će Francuska osvojiti sljedeći Svjetski kup?
– Za 28 godina – veli Bog.
– Ali ja ću do tad biti mrtav!
U Glazgovskoj katedrali mlad Škot, na koljenima, pita Boga:
– Kad će Škotska osvojiti Svjetski kup?
– Sinko, ja ću do tad biti mrtav – veli Bog.

Francuzi su prešli liniju Mažino i čekaju u zasjedi. Škoti čekaju u pabovima. Nema nacije na svijetu koja s toliko radosti i maligana slavi svoju pobjedu, kao Škoti engleski poraz. Na tabeli navijačke zluradosti čak i ex bratske Jugo republike od Vardara pa do Triglava drže vicešampionsku poziciju.

Na početku svega, bila je svinja. Prije nekih 2000 godina Kinezi, Grci ili Rimljani su utovili i popapali prvu čiji su neukusan, gumast mokraćni mjehur naduvali pa šutirali, probave radi. Dopalo im se. I Englezi su poznati po svinjama. Jokširska, recimo. Istoriju svinjskog mjehura uvezanog u kožu bilježe između VIII i XII vijeka kao sirotinjsku zabavu. Šutiralo je selo protiv sela, grad protiv grada. Ekipe su brojale i do 1000 igrača i igračica. Susreti su počinjali na poljanama, a u žaru igre zalazilo se u ulice, na trgove. Kad im nije išlo od noge, išlo im je od ruke. Laćali su se koca, noža, sjekire… Na prvim fudbalskim terenima se ginulo do posljednje kapi znoja. I krvi. Pred objektivnom mogućnošću da ostane bez podanika, 13. aprila 1314. kralj Edvard II zakonom zabranjuje bloody football. Nakon što je izgubio protiv Škota (i to se događalo!?) naslijedio ga je sin koji je bio III. Upriličio je susret s Francuzima. Dva puta po 45 minuta. I produžetak od 100 godina. Pamti se kao Stogodišnji rat. Potonji kraljevi su zabranjivali fudbal, a streljaštvo proglasili nacionalnim sportom N° 1. I škotski kralj Džejms 1471. obznanjuje zabranu: “That na man play Fute-ball”. Škotima, u inat, igru su nazvali football a malo potom Henry VIII je sa istom strašću capario glave suprugama i pikao loptu… Hajde da promašimo koje stoljeće…Prvi fudbalski Klub u istoriji osnovan je u Šefi ldu 1857. Prvi fudbalski savez s pisanim pravilima igre u Londonu 6 godina kasnije. Nekako istovremeno, Indijancima su zdipili kaučuk. Jajolika pralopta je postala okrugla. Anno 1885. zabavu su promovisali u profesiju, 1904. je osnovana FIFA, 1930. odigrano Prvo svjetsko prvenstvo u Urugvaju. Domaćin je osvojio titulu prvaka Engleske i Restla Planete. Sad su odlučni da isprave božije i sudijske nepravde i stvari postave na svoje mjesto. U prevodu: osvoje Svjetsko prvenstvo. Glavni adut im je bio Wejn Runi. Dok nije iznesen s Čelsievog terena. Zemljacima Šerloka Holmsa je odmah bilo jasno da se radi o rusko-portugalskoj zavjeri Abramovič – Mourinjo. Voštani Runi je ušao u Muzej “Madam Tiso”, a povrijeđeni s ostatkom selekcije u avion za Njemačku. Momak je ubojitiji od nuklearne podmornice klase Trident pa ga vode i u gipsu, kao Baba Rogu. Rentgenski snimak njegove slomljene metatarsalne koščice dominira TV – dnevnicima, prvim stranicama novina… Na Runijevom stopalu svaki engleski navijač, bez muke, može položiti ispit iz anatomije na Oksfordu i Kembridžu.

Od D-Day, iskrcavanja u Normandiji juna 1944. brojnije engleske snage se nisu spremale preko Kanala. Pripreme su u finalnoj fazi. One s pivom i tabanjem su tradicija uprkos svim kraljevskim zakonima. Njemačka policija trenira strogoću. U Engleskoj, sa prozora stambenih i poslovnih zgrada, jarbola državnih ustanova, stubova ulične rasvjete, privatnih automobila, gradskih autobusa, lokomotiva, brodova, invalidskih i dječijih kolica – vijore nacionalni stijegovi. Izlozi prodavnica su krcati zastavicama, šalovima, bedževima, dresovima, kišo – suncobranima, šeširima, gornjim i donjim vešom, perikama, pakovanjima šminke – sve s nacionalnim bojama… Štampane su prigodne marke, razglednice, posteri, publikacije, monografi je, džepni englesko – njemački riječnici… Na St. J.P. koledžu u Lidsu (nije usamljen primjer) organizovan je kurs njemačkog sa ključnim rečenicama:
– Gdje mogu kupiti pivo i kebab?
– Jesi li vidjela moje sretne Junion Džak gaćice? (Hast du meine tole Union Jack Unterhose gesehen?)

Iz pabova i diskaća na 4 točka trešti novokomponovana pobjednička himna… Na TV ekranima vrte snimci čuvenih uspjeha i neuspjeha. Prvi Ovenov gol protiv Argentine nakon kojeg je nacionalna selekcija na terenu javno izvela performans homoseksualnog grupnjaka. Sautgejtov promašaj s crne tačke 1996. nakon kojeg su ličili na porodicu uz sve učestalije vojničke mrtvačke kovčege iz Basre. Pred pohod, duet Beckam (Mrs je pjevala, Mr govori falsetom) priredio vrtnu Kup zabavu koja je koštala 500.000 funti. Na travnjak su istrčala prva jedanestorica u smokinzima. S prosječno najnižom školskom spremom i sa nadprosječnom sedmičnom platom od 80.000 funti (plus sponzorstvo) u pratnji supruga i vjerenica odlučnih da to spiskaju na krpice i kamenčice. Prisustvovao je muževni bračni par Elton Džon i Dejvid Furnis, Robi Wiliam, Osbornovi bez dlake na jeziku, Princeza Beatris, reper P. Didi… U toku party odigran je dobrotvorni meč kreditnih kartica. Sa 152.000 funti pobjedio je Runi i obezbjedio sebi i vjerenici sedmodnevno gostovanje kod Didia, u Njujorku… Upriličen je i fudbalski meč England – ROW (Ostatak Svijeta). Domaći veterani pojačani pjevačima i glumcima sapunica porazili su Maradonu i društvo sa 2:1. Utješni gol za ostatak svijeta postigao je Opet On. Nogom. Nije ih posebno uzbudio poraz B selekcije od Lukašenkovih momaka. Otkad je Amerima zabranio upotrebu bjeloruskog vazdušnog prostora, za najveći dio Engleza Lukašenko je Good Boy. U Mančesteru su A izabranici mlatnuli Mađare 3:1. Posljednju pobjedu pred odlazak po Kup zabilježili su nad Jamajkom 6:0. U grupi ih čekaju Paragvaj, Švedi i Trinidad&Tobago (gle, gle, ovi još nisu razvedeni?!). Ne brinu, rutinska stvar. Publika je uvježbala hit iz 1966. “We are the best!” – “Mi smo najbolji!” Koncerte engleskih navijača krasi šarm Bitlsa, silina hora Crvene Armije i muzikalnost Bečkih dječaka pod dirigentskom palicom
fon Karajana.

Englesko fudbalsko mnjenje je podijeljeno. Ekstremi misle da su najbolji na svijetu. Realni, da nema boljih od njih. Italijane preziru. Očekuju od Holivuda i Svjetske glumačke organizacije da im zabrane miješanje u struku. Na lakom povjetarcu, ili kihne li ko na tribinama, padaju u protivničkom kaznenom prostoru, prizivlju ljekare, velečasne, o, mama mia! – dok sudija ne odzviždi penal. Holanđani su, čast Krojfu, Van Bastnu i Nistelroju, tegle marmelade od pomorandži. Japanci su učešće obezbjedili ucjenom: ili ćete nas pustiti u Njemačku ili ćemo vam sjebati automobilsku industriju. Hrvati su jogunasti, Serbia&Montenegro svježe razvedeni. Ameri su se kvalifi kovali greškom misleći da je Svjetski Kup njihova “World series” što podrazumijeva Srednji zapad, Kaliforniju i Toronto. Švedi su im mili od vremena ženskog dijela “Abba” ali ih zbunjuje što su im iz obilja plavokosih za trenera uvalili jednog proćelavog. Dance ne mrze. To su ostavili Švedima. Mrze sudiju Nilsena jer se usudio pokazati crveni Bekamu i Runiju. Radosni su što je FIFA dozvolila učešće Iranu jer i Englezi, kao sav normalan svijet, uživaju da raspizde Džordža Buša. Brazilce poštuju. Posebno Pelea i Ronalda. Peleu cijene zasluge za reklamu domaćeg proizvoda Football i američkog Viagra. Koju, uz fudbal i pivo, ne trebaju. Na konferenciji za štampu po osvojenom prošlom prvenstvu, Ronalda, strijelca 2 gola, pored ostalog su pitali:

– Šta je primamljivije: imati Svjetski kup ili seks nakon 40 dana apstinencije? Odgovorio je bez dvoumljenja:
– Svjetski kup. Seksaću čim se vratim u hotel, a svjetsko prvenstvo je svake 4 godine.

Svrstali su ga u filozofe. Više od Brazilaca na terenu, zadivljuju ih Brazilke na tribinama. Za razliku od engleskih klimakteričnih stokilašica našminkanih srednjovjekovnim ratnim bojama, s ovčijim runom na glavi, pivom u jednoj i hot-dogom u drugoj ruci, tamnopute, dugonoge Brazilke polugolih grudi ih izluđuju. Brazilke 90 minuta, daj bože i produžetke, zanosno vrte guzama u ritmu sambe; sve Šakira do Šakire. San Engleskinja je da povale Brazilce. San Engleza je da povale Brazilke. Kad oderu Nijemce, Argentince i pokojeg Uzgrednog, England – Brazil je jedino pravedno finale. Ali – lopta je okrugla. Sve je u Božijim rukama i desnoj nozi Vejna Runija. Zasad je sigurno je da će se u polufinalu sastati Coca Cola i Carlsberg. U finalu Adidas i Nike. A kome će biti uručen stilizovani, zlatni svinjski mokraćni mjehur imenom Žila Rimea – živi bili pa vidjeli u direktnom TV prenosu s Olimpia stadiona u Berlinu 9. jula Anno Football 2006.

——————————————————————————

Iz knjige “Dnevnik jednog apatrida“, Rabic, Sarajevo, 2014.

Tekst je nastao uz svjetsko prvenstvo u Njemačkoj 2006. godine. Objavljen je u nezavisnoj reviji Evropa Independentnu.

Mišo Marić
Autor 30.6.2018. u 23:10

Tacno.net Aplikacija

Aplikacija