MLAZ-Počitelj: Samostalna izložba slikara Emira Osmića

Povezani članci

• SDU BiH osuđuje politiku nacionalnih podjela
• Model SDP – SNSD ili nema izbora?
• Ničija zemlja
• Završen 4. Fra Ma fu festival: Sudionici, gosti i stanovnici Fažane tijelima načinili koreografiju za Milenijski fotografiju posovećenu Mati Parlovu
• Miki Trifunov i „Svjedok“ na daskama HNK Mostar
• Originalna glazba Gabrijela Prusine upotpunit će scensko utjelovljenje Džubrana na daskama HNK Mostar

Društvo za promociju kulturnog stvaralaštva MLAZ-Počitelj organizuje samostalnu izložbu slikara Emira Osmića, istaknutog samostalnog umjetnika, a u sklopu projekta “MLAZ-Počitelj: prostor susreta, dijaloga, slobode“ koji je podržala Fondacija za muzičke, scenske i likovne umjetnosti Sarajevo. Izložba će biti otvorena u subotu, 19. septembra 2020. godine u 14:00 sati.

EMIR OSMIĆ je rođen 1985. godine u Mostaru. Završio je Srednju školu primijenjenih umjetnosti u Sarajevu 2004. godine. Diplomirao na Akademiji likovnih umjetnosti u Sarajevu 2010. godine na Nastavničkom odsjeku u klasi prof. Radoslava Tadića na temu “Rat i umjetnost“. Član je Udruženja likovnih umjetnika BiH i Udruženja likovnih umjetnika Kantona Sarajevo. Od 2014. godine član je Umjetničkog savjeta ULUBiH-a. Od 2018. godine ima status istaknutog samostalnog umjetnika.

Do sada je izlagao na više kolektivnih i samostalnih izložbi u BiH i inostranstvu.

U predgovoru kataloga Osmićeve prve samostalne izložbe održane 2013. godine, Mile Stojić je zapisao: “Njegove slike, možda najbliže školi ekspresionizma, donose nam fragmente, krhotine stvarnosti, koji se naslanjaju svakako na onaj Munchov krik, taj praiskonski vrisak nemoćne ljudske jedinke pred zlom, urlik koji pomjera brda i zaustavlja tokove rijeka. Njegove perspektive su izlomljene a boje jarke i tamne, baš kao u Georgea Grosza, jednog drugog genija čije je slike nacistički režim zabranjivao, nazivajući ih ”izopačenom umjetnošću”. Mada ništa nije uporedivo, sraz umjetnika s malim balkanskim fašizmima danas sugerira opetovanje povijesti, pa i umjetničkih postupaka. U društvu koje je izgubilo sve kriterije i u kojem caruju kič i neznanje, Osmićeva umjetnost predstavlja mali prozor koji nam otvara vidike. Njegova lica podsjećaju na Baconove portretne studije, u kojima se kroz pomjerene i izvitoperene crte odslikava izraz opće depresije i zapitanosti nad smislom ovakvog svijeta, zapitanosti nad sveopćim pustošenjem našeg životnog krajolika.“