MURTIĆ I ZRNO – TAPIJA NA EMANACIJU ŽIVOTA IZ I U VIJEĆNICI

Gradimir Gojer
Autor 25.6.2019. u 09:33

MURTIĆ I ZRNO – TAPIJA NA EMANACIJU ŽIVOTA IZ I U VIJEĆNICI

Almin Zrno (Foto F.K./klix.ba)

Izložba „Edo Murtić – gdje su riječi nedostatne“ Almina Zrne u Vijećnici, Sarajevo, 2019.

Sarajevska je Vijećnica i prije svoje definitivne obnove bila inspiracijom domaćih i inozemnih likovnih stvaralaca.

Nezaboravne su likovne svetkovine koje su priredili Kunelis i Dimitrijević, koje spadaju u vrhunska artistička dostignuća europske likovnosti posljednjih decenija.

Sarajevski slikar Irfan Hozo urbicidnu sudbu ove negdanje prvostolnice znanosti i kulture u gradu na Miljacki, likovno je opjevao i na svoj način uresio likovnim studijama iznimno bogate ekspresivnosti…

Svojedobna izložba klasika hrvatske i jugoslavenske likovne umjetnosti Ede Murtića, u svojoj slojevito umjetničkoj koncilijantnosti sa devastiranim i destruiranim bićem ratom razarane Vijećnice, istakala je grunt, svojevrsnu atraktivnu podlogu za prvo pokazivanje likovnoj i kulturnoj javnosti uopće, gernikanske stravične kadaveričnosti, koju je veliki hrvatski umjetnik ostavio kao bolne opomene i poruke generacijama koje će nas naslijediti u svijetu dijabolične, nesigurne i sve vjerojatnije kataklizmičnije budućnosti, nekih futura koji su sve samo ne sretna projekcija civilizacije, čijim smo dionicima…
Temeljem veličanstvene sljepljenosti tragičkih sadržajnosti Vijećnice i čitavog Murtićevog imaginarija nastao je golemi umjetnički foto esej suvremenika nam, Almina Zrne. Smatram tu knjigu jednom od najznačajnijih umjetničkih pothvata sarajevskog arta u godinama poslije agresije na Bosnu i Hercegovinu i opsade Sarajeva!

Sada je izložbom svoje kreativno maksimalno nadgrađivane, ne i stilizirane, jer to i nije potrebno (!!!)  foto svjedočanstvenosti o umjetnosti angažiranog, ali ne plakatski angažiranog, opusa Ede Murtića u scenografskoj duboko simboličkoj stvarnosti Vijećnice, Almin Zrno postigao nevjerojatne novostvorene likovne vrijednosti…

Zrno, krećući od čarolijski obrađenog dokumenta odlazi u prostor čiste likovne kreacije, dakle, svojevrsnog sudjela sa Murtićevom nekrologijskom zapitanošću nad budućnosti ovoga našega svijeta, ovih naših fašizacijom zabludjelih generacija; dapače, Zrno umjetnički moćno, a beskompromisno angažirano dijeli artističku sudbu sa velikim Edom Murtićem.

Bio sam svjedokom i suvremenikom nekoliko dugo i brižljivo pripremanih projekata Almina Zrne. Svi oni, a krunskim trenutkom doživljavam ovu izložbu, koja u naslovu zbori o nedostatnosti riječi, govore u prilog tezi da ozbiljan umjetnički akt traži vrijeme pripreme, realizacije, svojevrsne artističke fermentacije, te da smo dionicima ere takvih slikarskih improvizarija i artističke nedosljednosti, da dignitet umjetničkom stvaralaštvu mogu donijeti događaji kakve je ponudila čudesna prožetost i nastavljanje umjetnine dvojice angažiranih stvaralaca iz različitih vremena, ali iz jedinstvenog poriva i jezgra, koje pripada nepatvorenoj likovnoj snazi.

Doživljaj izložbe Almina Zrne svojevrsna je artistička rigoroza, da poslije ove i ovakve likovno cerebralne svetkovine treba brižno odmjeravati tko može izlagati pod svetostima svodova sarajevske Gradske kuće – Vijećnice!!!

Jer, ova izložba je svojevrsna tapija na emanaciju života iz i u Vijećnici.

Gradimir Gojer
Autor 25.6.2019. u 09:33

Tacno.net Aplikacija

Aplikacija