Muzej njemačke carine

Povezani članci

• Nušić Triptih u Nišu
• REPERTOAR „POD OPTEREĆENJEM“
• Šapnula je Drina Savi
• Zdenka Kovačiček: Ako u sebi nosiš ljubav prema glazbi ništa te ne može zaustaviti
• Moja heroina antifašističke borbe
• Mile Stojić: Kenotaf nestalim ljubavima

Većina Nijemaca vidi carinike samo po povratku sa odmora. Pri tom oni rade mnogo više od puke kontrole putnika, što pokazuje Muzej njemačke carine u Hamburgu.

Pišu: Mark fon Lipke / Ivana Ivanović

Milioni Nijemaca odlaze na odmor. Dok se oni odmaraju, njemački carinici imaju pune ruke posla. Kontrolišu da li putnici koji se vraćaju iz inostranstva preko granice prenose nedozvoljenu robu.. “Imate li nešto da prijavite?”, dobro je poznato pitanje. Ali njemačka carina ima i druge zadatke. Nadležna je i za suzbijanje rada na crno – kada firme plaćaju svoje radnike bez davanja poreza na dohodak ili drugih dažbina. Osim toga ti službenici su zaduženi i za švercere droge i oružja. “Imamo vrlo obiman dijapazon zadataka”, kaže carinik Luc Haneman.

U Hamburgu je moguće vidjeti šta sve rade carinici. U Muzeju carine u Hamburgu, u kojem je Haneman zadužen da odgovora na pitanja posjetilaca, postavljena je moderna, stalna izložba. Posjetioci mogu da dobiju uvid u hiljadugodišnju istoriju carinske službe. Istovremeno mogu da saznaju na koji način carinici danas ispunjavaju zadatke. Prije svega posjetioci dobijaju korisne savjete, kako da se zaštite od eventualnih neprijatnosti pri povratku sa odmora.

Carinske kontrole za zaštitu vrsta

Poneki turista ima u koferu lijep suvenir kao uspomenu sa odmora: narukvicu ili korale, pa možda čak i novi kaiš ili par čizama. Ali nije uvijek povoljno kupovati jeftino. Jer čovjek zapravo nikad ne zna od čega je napravljen jedan proizvod. Često tek na carinskoj kontroli shvati da će ga to skupo koštati. Njemačka carina je naime upoznata i sa Vašingtonskom konvencijom o međunarodnoj trgovini ugroženim vrstama (CITES). Taj i drugi sporazumi treba da spriječe istrebljenje ugroženih životinjskih i biljnih vrsta – a upravo je turizam opasan za prirodu.

Pomenuti kaiš brzo može da postane vrlo skup – ako je izrađen od kože neke od zaštićenih vrsta krokodila ili aligatora. “To će u svakom slućaju biti zaplijenjeno”, kaže Luc Haneman. Eksponati poput tog kaiša jasno pokazuju na šta treba paziti prilikom kupovine suvenira u inostranstvu. Ko hoće da budem sasvim siguran, od trgovca može da zatraži potvrdu CITES o pouzdanosti. Time se potvrđuje da životinja od čije kože su proizvedene recimo čizme potiče sa uzgajivačkih farmi, to jest da nije ulovljena u divljini.

Zapljena i novčana kazna

Muzej carina pokazuje i druge zamku za turiste, posebno one koji rado pazare u inostranstvu. Ko u inostranstvu kupi patike po smiješnoj cijeni, a koje inače u domovini koštaju daleko više, vjerovatno je uvučen u prevaru. Najotmjenija torbica ili dječija igračka mogu najkasnije na carinskoj kontroli da se pokažu kao plagijat. “Čovjek je uvijek zaslijepljen cijenom, ali nakon toga baš i nemate mnogo od kupljenih proizvoda”, kaže Haneman. I tu su carinici obavezni da oduzmu krivotvorene stvari. Uz to turistu očekuje i novčana kazna.

Nakon posjete Muzeju carina obični građani mogu da budu spokojni. Ko pazi šta kupuje, nikada neće imati probleme sa carinicima. Ali to ne važi za osobe koje postupaju iz kriminalnih pobuda, poput krijumčara droga, oružja ili cigareta. U jednoj presječenoj staroj karoseriji automobila posjetioci muzeja mogu da vide omiljena mjesta za sakrivanje robe u automobilu. U rezervoaru se, na primjer, krije novac, u zadnjem sjedištu lijekovi, u rezervnom točku cigarete.
I set palica za golf se ispostavio kao nimalo bezazlena sportska oprema, već mjesto za sakrivanje droge. Krijumčar je upao cariniku u oči, jer se raspitivao za najbliži teren za golf – i to usred zime.

dw