NA PARTIZANSKOM PONOVO OSVOJENA SLOBODA

Izdvajamo

• Za dobre i velike ljude ne postoje granice. Najhrabriji su osvojili slobodu 14. februara 1945. godine, a danas to svakodnevno čine dobitnici 14-februarskih priznanja. Ne predstavljaju se naši dobitnici patriotima kao što to čine vlastodršci. Za njih se jedino može reći da su obični, dobri i stručni ljudi koji mijenjaju sivilo svakodnevnice. Oni ne ruše nego grade. Ovi ljudi obrazuju i vaspitavaju, ne kupuju diplome, ne kradu, nego pomažu druge, ne zavađaju nego mire. Oni su samo plemeniti izdanak ovog čudesnog mostarskog plavetnila, bez funkcija i vlasti. Za većinu njih saznamo tek u ovim svečarskim prilikama.

Povezani članci

• Odgovori na SDP-ove obmane i floskule!
• Sjajna Lana Pudar prvakinja Evrope u disciplini 200 metara delfin
• Margita Stefanović bila je milosrdni anđeo
• Nestanak šamačkih tradicija
• Božica Jelušić: BARBAROGENIJSKI SLAVOPOJ
• Danas je Đurđevdan !

Danas je u povodu obilježavanja 75-godina oslobođenja Mostara bilo izuzetno svečano. Hiljade antifašista i dobrih ljudi iz svih krajeva bivše nam države stiglo je u Mostar kako bi obilježili ovaj jubilej.

Živimo u vremenu  kad se fašisti prikazuju antifašistima. Živimo vrijeme kad se macola i čekić, kojima se ruše spomenici – dodvoravaju demokratiji. Nažalost, živimo vrijeme podjela po naciji, vjeri i svakoj drugoj pripadnosti. Preživljavamo vrijeme kad nas napuštaju mladi i obrazovani jer su im oduzeli pravo na budućnost. Živimo vrijeme kad se pitamo i ne znamo „Da li je Mostar, raj ili pakao?“.

Srećom, živimo i ove dane – 75 godina obilježavanja oslobođenja Mostara kad smo se okupili u ovolikom broju. Opstajemo u vremenu kad bi, najradije, da nas pobrišu, ali evo čitavih 7,5 decenija mi postojimo i djelujemo.

Svako vrijeme, ma koliko pogano bilo, donosi dobre i velike ljude i njihova još bolja djela.

Jubilarne nagrade dodijeljene su najzaslužnijim starijim pregaocima, ali ovog puta i nekim mlađim pojedincima i kolektivima koji su potvrdili jasnu antifašističku i mostarsku opredijeljenost.

Dobitnici nagrade „14 februar“:

SRĐAN ALEKSIĆ

Od oca Rade i svoje familije, Srđan Aleksić je vaspitavan u skladu sa porodičnom tradicijom da u svakom čovjeku vidi samo čovjeka, da ga razlikuje samo po poštenju, po dobroti i znanju. A onda je 21.januara 1993.godine spašavajući svog druga Alena, čija je jedina krivica bila u njegovom imenu, od četvorice vojnika pretučen, da bi se 27. januara od zadobijenih povreda vinuo u nebo. Imao je 26 godina, a Srđanov otac Rade u čitulji je napisao: „Umro je vršeći svoju ljudsku dužnost“. Ponosni smo da je u rukama njegovog oca Rade, u vrijeme kad negatori svega dobrog pokušavaju da sve prekroje i preinače, ova Mostarska 14-februarska nagrada.

BUTUROVIĆ FERID

Potiče iz ugledne familije u kojoj je otac bio kadija, a svi iz te porodice postali su pripadnici antifašističkog pokreta. Nosilac je Partizanske spomenice i više odlikovanja. Njegova knjiga „Kuća mostarskog kadije“ prikazuje sudar stvarnosti i iluzija. Kako sam kaže: “bio sam crveni skojevac uključen u antifašistički pokret Mostara“. Kako u Narodnooslobodilačkoj borbi, tako i danas, Ferid Buturović primjer je antifašiste iz čijeg života valja učiti. I danas nemirnog duha i aktivan. 

EDIN FAZLA ZAGORČIĆ

Donja Mahala ili Mala Moskva, kako su je imali običaj zvati, iznjedrila je borce i rodoljube, Gojka i Zlatku Vuković i još stotinjak poginulih u NOB-u. U takvom okruženju, u partizanskoj porodici, rođen je i vaspitavan Edin Fazla Zagorčić. Kao i svi njegovi bio je pravi i istinski ljevičar i revolucionar. Od izviđača i akcijaša do predsjednika Gradskog odbora SDP-a. Čovjek od riječi i akcije. Takvim stvaralačkim radom je i sagorio, istrošio se i kad je mogao dati najviše – otišao je u nezaborav.

Dobitnici Plakete „14 februar“:

LIST OSLOBOĐENJE

Prvi broj Oslobođenja štampan je avgusta 1943. godine u selu Donja Trnova. Štampan je sa zvijezdom petokrakom i podnaslovom Smrt fašizmu – sloboda narodu! Oslobođenje je novina i ogledalo svih naroda i građana BiH. Oslobođenje je 1992. godine proglašeno listom godine u svijetu. U njemu je uvijek bilo mjesta i prostora i za ono najvažnije iz Mostara i Hercegovine. A iz Mostara su za „Oslobođenje“ pisali najbolji: Mugdim Karabeg, Alija Kebo, Minja Bojanić i mnogi drugi velikani pisane riječi.

DRAGAN MARKOVINA

Britka i jasna kritička misao Dragana Markovine o društvu koje živimo, misao koja nudi vizije i smjernice kako se može bolje i drugačije. Žestoki kritičar regionalnog propadanja koji ustvrdi: “Društva bez budućnosti opsjednuta su prošlošću“. Cijeli život razapet između onog najboljeg u Dalmaciji i Mostaru, između otanjale ljevice i nakvasale desnice. Stigne do Sarajeva i „Oslobođenja“, pa da najbolje napiše i objavi, da govori na tribinama i druži se sa rajom. Zato je i najmlađi dobitnik ovog najvišeg 14-to februarskog priznanja.

SPKD „PROSVJETA“

Srpsko prosvjetno i kulturno društvo „Prosvjeta“ sa sjedištem u Ćorovića kući još od 1902.godine bavi se kulturnim, prosvjetnim, istraživačkim i socijalnim radom, čuvanjem svih vrijednosti srpske kulture i društvenog života Mostara i Hercegovine. Vrata ovog društva podjednako su otvorena i za pripadnike ostalih nacionalnih zajednica što „Prosvjetu“ čini primamljivom za sve građane Mostara. Opstala je  jer je utemeljena na multietičnosti Mostara, a posebno jer su je čuvali i vodili ljudi mostarskog kova i odgoja: Ratko Pejanović, Siniša Jokić i danas Goran Kosanić.

CRVENI KRST/KRIŽ

Počeci djelovanja Crvenog krsta/križa na području grada Mostara datiraju još iz 1922. godine. Rad Crvenog  krsta nakratko biva prekinut 1992. godine, nakon čega dolazi do uspostave dva Crvena krsta/križa. 2006. godine formirana je jedinstvene organizacije na području grada Mostara. Crveni križ grada Mostara od tada je vodeća organizacija koja djeluje na poljima humanitarnog, edukativnog, zdravstvenog, socijalnog i pedagoškog rada. Sve ove godine, a sad će skoro pa stotinu, Crveni krst je pomagao ljude u nevolji, štitio najugroženije i najslabije nezavisno od njihove vjere, nacije ili političkog uvjerenja.

MIRALEM DŽAJO

Od ranog djetinjstva kao poletarac u pokretu je najstarije izviđačke organizacije „Ivo Lola Ribar“. Akcijaš i aktivan omladinac. Čovjek od zadatka i riječi. Nije od onih što se gura u prve redove, ali je od onih bez koga se zadnjih decenija ne realizuje ni jedan zadatak  niti ozbiljne mostarske i antifašističke aktivnosti. Stigne da pomogne planinarima i gorskoj službi spašavanja, da obiđe komšije, pomogne slabim i ugroženim i na svoj poseban način  popravlja što se popraviti da.

Za dobre i velike ljude ne postoje granice. Najhrabriji su osvojili slobodu 14. februara 1945. godine, a danas to svakodnevno čine dobitnici 14-februarskih priznanja. Ne predstavljaju se naši dobitnici patriotima kao što to čine vlastodršci. Za njih se jedino može reći da su obični, dobri i stručni ljudi koji mijenjaju sivilo svakodnevnice. Oni ne ruše nego grade. Ovi ljudi obrazuju i vaspitavaju, ne kupuju diplome, ne kradu, nego pomažu druge, ne zavađaju nego mire. Oni su samo plemeniti izdanak ovog čudesnog mostarskog plavetnila, bez funkcija i vlasti. Za većinu njih saznamo tek u ovim svečarskim prilikama.

Danas je u regiji sve iracionalno samo je nacionalizam konstanta. Otud će trebati mnogo pameti i vremena da se to i promijeni. I ovakvih ljudi.