Nagovor na ljubav

Povezani članci

• Jelena Topić napokon otkrila zašto je stajala na trgu u Prijedoru i šutjela
• “MISTIKA I MISTIKA”
• Teodor V. Adorno: Refleksije iz oštećenog života
• Ratne komšije
• Jovan Nikolaidis: ‘Dnevnik o ništavilu’
• Izložba “Playful Battles” Thomasa Steyaerta u galeriji Collegium artisticum 1. augusta

Piše: Dražen Zetić, član Društva hrvatskih književnika u Zagrebu

Krasti zagrljaje

Krasti zagrljaje, ljubiti zorom, staviti ruku ispod pasa, mirisati zelene kapute zimi, držati njeno dijete u naručju… Ima trenutaka, koji ostaju urezani u lice čovjeka dok stari…

Dio nje

… jednog jutra u kutiji od cipela, našao sam njenu požutjelu fotografiju. Dijelove pokidane narukvice. Tražih te posvuda… a nađoh te u jednoj prašnjavoj kutiji cipela ispod tromoga starinskoga ormara. Tko bi rekao gdje se sve sreća dade naći… i u kutijama cipela gdje svjetlost ne navraća danima. I tu… živi dio nje…

Je li to ona…?

Rujanski dan. Mali kafić na uglu pjesnikove ulice. Stihovi ispisani po zidu. Neka stidljiva djevojka u ćošku: raščešljana kosa, crveni obrazi, bez pudera. Sasvim obična… prosječna djevojka. Cipelice s mašnom, miris limuna, šalica vrućeg čaja… Je li to ona… sramežljiva djevojka… koja me čekala i jučer… bez kišobrana na kiši.

… U jedno obično sutra

Plahe jeseni. Razmrljani krugovi na pločniku… utihnuli šarm predvečerja kad si se zaljubila… doticala bridove nečijih usana. Jutarnje nervoze u hladnim refleksijama zrcala. Strahuješ k’o nevina dječja duša u kamenom licu odrasla čovjeka… Zar je vrijedilo… iskrasti se… U sumorne dane…  jedno obično sutra… gdje možda nećeš biti sretna…

Djevojačke duše

U srebru svjetlosti zatečeni časi. Tihi cvat jasmina u kosi. Mirisne aleje ispunjene sjenovitim tajnama… Slijedim te. U jutarnjem nebu iznad starih ulica. Ponekad rumenim u sramu tvog preplašena lica. Zastajkujem u koracima tvojih malih cipela. Ah… djevojačke duše… nage… nasmijane… Koliko puta opjevane… rasanjane… Odaju se stoljećima… ljube…