Najbolji nikad snimljeni filmovi

Povezani članci

• IZAZOVI I PREPREKE SAVREMENE LEVICE U SRBIJI
• Novi naslovi u izdanju Buybooka
• Atraktivan program u oktobru: hit komedije NPM-a, Zijah A. Sokolović, Lečić, “Dame biraju”…
• Mile Stojić: OSTATI NA STRANI PROGONJENIH
• Maske su za ormar
• Tuga za Mostarom

Piše: Christian Blauwelt

Preveo: Muamer Kodrić

„Napoleon“, Stanley Kubrick

Većina filmofila zasigurno će na pitanje za kojim nezavršenim filmom najviše žale kazati kako je to „Napoleon“ Stanleya Kubricka. Režiser „Odiseje u svemiru 2001“ godinama je istraživao život francuskog vladara, naslovnu ulogu trebao je tumačiti Oskar Werner, zvijezda filma „Jules and Jim“, dok je njegova partnerica, u ulozi Jospehine, trebala biti Audrey Hepburn. No, kad se ispostavilo da će troškovi biti previsoki, MGM je otkazao ovaj projekat. U razgovoru za francusku tv-mrežu Canal + Steven Spielberg kazao je kako se nada da će uspjeti oživjeti ovaj projekat u formi televizijske mini-serije, a govorka se da bi režisersku palicu preuzeo Baz Luhrmann.

„Kaleidoskop“, Alfred Hitchcock

Pogledavši provokativni „Blow Up“ Michelangela Antonionija, Alfred Hitchcock je izjavio da smatra kako njegovi filmovi kasne za vremenom. Planirao je radikalan, rubni film, pun nasilja, golotinje i homoeroticizma. Priča se trebala vrtjeti oko tri ubistva: jednog koje će se desiti na vodopadu, drugog počinjenog na ratnom brodu i trećeg koje se zbiva u tvornici. Iako je Hitchcock obećao da će film koštati manje od milion dolara, studio MCA/Universal je obustavio projekat za koji su već bile urađene probne snimke. Neke od ideja iz „Kaledioskopa“ reciklirane su u Hitchcockovom filmu „Bjesnilo“ (1972.) sa sumornim prikazima nasilja nad ženama.

„Lenjingrad: 900 dana“, Sergio Leone

Nakon što je završio „Bilo jednom u Americi“, Sergio Leone namjeravao je napraviti ratni ep. Prosto je progutao knjigu historičara Harrisona Sallisburyija „900 dana; Opsada Lenjingrada“ o istočnom frontu tokom Drugog svjetskog rata. Prema Leoneovoj zamisli, glavni lik u filmu trebao je biti američki ratni fotograf, kojeg bi glumio Robert De Niro, koji ostaje zarobljen u Lenjingradu tokom nacističke opsade grada. Leone je već bio osigurao 100 miliona dolara za finansiranje filma, isposlovao je i pristanak sovjetskih vlasti na saradnju, a njegov redovni saradnik Ennio Moricone već je počeo komponirati muzičke teme za film, no sve je obustavila režiserova smrt od srčanog udara 1989. godine.

„U potrazi za izgubljenim vremenom“, Luchino Visconti

Talijanski režiser Luchino Visconti nije bez iskustva kad je riječ o adaptaciji književnih djela: njegova filmska verzija romana Giuseppea di Lampedusa „Leopard“ traje gotovo tri i pol sata. No, ekranizacija sedam tomova čuvenog Proustovog djela trebala je, prema njegovoj zamisli, potrajati najmanje četiri sata. Predviđeni budžet, opet, bio je toliki da režiser nikad nije pronašao producentsku kuću koja bi ga osigurala.

„Srce tame“, Orson Welles

Nakon što je sa svojim „Ratom svjetova“ napravio pravu senzaciju na radiju i u pozorištu, Orson Welles dobio je ponudu o kakvoj režiseri inače mogu samo sanjati: da napravi dva filma, pri čemu će imati posve odriješene ruke, uz jedini uvjet da se drži predviđenog budžeta. Welles je odmah odlučio uraditi filmsku adaptaciju čuvenog romana Josepha Conrada. Sam Welles trebao je imati ulogu naratora Marlowa, no gledatelji bi ga mogli vidjeti tek u par kadrova kao sjenku ili kao odraz u ogledalu. Umjesto klasične, namjeravao je koristiti takozvanu subjektivnu kameru, što znači da bi gledatelji priču ustvari pratili kroz oči glavnoga lika. Projekat se, ipak, pokazao preskupim, pa je Welles 1941., snimio kultni film „Građanin Kejn“.

„Don Quijote“, Orson Welles

„Srce tame“ nije jedini film koji Welles nije uspio snimiti. Njegova karijera je puna započetih i nikad dovršenih projekata. Nakon „Građanina Kejna“, trebao je ekranizirati Isusov život, a ulogu Isusa je namjeravao lično tumačiti. Među takve projekte spada i adaptacija „Don Quijota“ za koju nikad nije uspio osigurati predviđeni budžet, pa čak ni uz pomoć slavnih prijatelja. Naprimjer, Frank Sinatra je u ovaj projekat investirao 25.000 dolara. Neke dijelove filma Welles je ipak znao prikazivati na festivalima kako bi dao uvida u svoje vizije.

„Čovjek koji je ubio Don Quijotea“, Terry Gilliam

Prilagoditi Cervantesa filmskom izrazu ideja je za kojom se poveo i Terry Gilliam. Preprodukcija je počela još 1998., a glavnu ulogu je dobio Johnny Depp kao savremeni direktor marketinga koji putuje natrag kroz vrijeme do Don Quijoteove epohe. Samog Don Quijotea glumio bi francuski glumac Jean Rochefort, koji bi u Deppu prepoznao Sancha Panzu i pozvao ga da skupa krenu u avanture. Snimanje je počelo 2000. godine, ali je obustavljeno zbog Rochefortove bolesti i određenih administrativnih teškoća. Snimljeni materijal postao je dio dokumentarnog filma „Izgubljeni u La Manchu“. Gilliamov pokušaj da projekat oživi 2010. godine, s Robertom Duvallom kao Don Quijoteom i Ewanom McGregorom u ulozi vremenskog putnika, također je propao. Gilliam, ipak, najavljuje da bi uskoro mogao početi sa snimanjem nove verzije ovog projekta.

„Američka tragedija“, Sergei Einstein

Nakon što je od Staljina i sovjetskih vlasti označen kao „formalista“, Sergei Einstein je kasnih 1920-ih započeo putešestvije po Evropi i SAD-u, što ga je na kraju dovelo u Hollywood. Jesse L. Lasky, šef Paramount Picturesa, ponudio mu je u aprilu 1930. godine 100.000 dolara za adaptaciju romana Theodora Dreisera „Američka tragedija“. Šest mjeseci kasnije Einstein je završio scenario, ali je Lasky njegovu adaptaciju romana ocijenio kao isuviše depresivnu, pa je raskinuo ugovor i platio Einsteinu put natrag u Moskvu.

bbc.com