Ne smijemo biti izvršitelji, ne smijemo biti žrtve i ne smijemo biti promatrači

tačno.net
Autor 16.6.2015. u 11:53

Ne smijemo biti izvršitelji, ne smijemo biti žrtve i ne smijemo biti promatrači

“Ispričat ću samo jednu priču vezanu za Varšavski geto” – tako je na početku otvorenja izložbe u Mostaru “…Rukopise kopam i sijem… Pamćenje svijeta – Podzemni arhiv Varšavskog geta” rekao Marian Turski, čovjek koji je preživio zloglasni nacistički logor Auschwitz.

On je poljsko-židovski povjesničar, novinar, idejotvorac i predsjednik Uprave Muzeja povijesti poljskih Židova u Varšavi i priča koju je ispričao govori o herojskom činu u vremenima rata. To što je ispričao važno je da svi čuju i izložba koja je postavljena u Centru za kulturu u Mostaru jedna je od onih koja ne samo da se treba vidjeti, nego je i ljudska dužnost vidjeti ju. Varšavski geto je bio izolirani i ograđeni dio grada u koje je nacistički režim krajem 1930-ih i početkom 1940-ih zatvarao Židove.

Oko 480.000 Židova nacisti su jednostavno zabetonirali u taj dio grada koji je u pravom smislu bio geto: ljudi su tu bili izgladnjivani, bez liječničke pomoći… Umiralo se i po ulicama, a iz geta su se otpremale kolone za koncentracijske logore. Jedna skupina ljudi je bila počela pripremati otpor, tako da je 1943. godine došlo do ustanka. Slabo naoružani Židovi pružali su otpor sve do kraja svibnja nakon čega su nacisti spalili cijeli geto.

“Herojski čin ima najveće značenje. Znam da herojski čin kao što je ustanak, kakav je bio u Varšavskom getu i također i u Varšavi, a govorim to s posebnim osjećajem jer je i moja supruga, koja je također ovdje, sudjelovala u Varšavskom ustanku 1944. godine, i apsolutno je razumljivo da je herojski čin kao što je ustanak najveća emanacija borbe otpora tijekom rata”, rekao je Turski u Mostaru.

izlozba2

Za čovječanstvo

A njegova priča vezana uz Varšavski geto s početka ovog teksta je sljedeća: “Svi znate kakvo je značenje bilo Pasteurovog otkrića bakterije bjesnila i bakterije tuberkuloze. Sve ove bolesti i razumijevanje ovih bolesti jako je važno, a može ih se otkriti u laboratoriju. Možemo koristiti mozak, misliti, koristiti mikroskope i na taj način otkriti nešto o njima. Ali postoji samo jedna jedina bolest koja se ne može istražiti u laboratoriju. To je bolest gladovanja! Liječnici koji su bili zatočeni u Varšavskom getu i koji su i sami gladovali, ipak su odlučili istražiti ovu bolest jer to može biti od koristi za cijelo čovječanstvo. Oni su pola godine istraživali skupinu ljudi koja je umirala od gladi i koja je na kraju, nažalost, i umrla od  gladi. Istraživali su je naspram svih okolnosti i napisali 250 stranica o bolesti gladi. Od svih tih liječnika, a bilo ih je 20, preživjela su dvojica, od kojih je jedan preživio samo dva mjeseca. To je upravo primjer doprinosa tih liječnika koji su i sami toliko patili, ali ipak su iza sebe ostavili nešto što je važno za cijelo čovječanstvo. Taj doprinos, to što su oni ostavili, sačuvano je u ovom arhivu o kojem govori ova izložba. Arhiv je zapravo spašavao čovječanstvo. To je primjer čuvanja ljudskog dostojanstva”, rekao je Turski. Taj podzemni arhiv Varšavskog geta nastao je zahvaljujući ilegalnom radu skupine posvećenih ljudi koje je predvodio povjesničar Emanuel Ringelblum. Cilj im je bio dokumentirati svaki dan i svaki dio holokausta, kako bi buduća pokoljenja mogla pamtiti užasnu sudbinu Židova. Ta ilegalna skupina, “Oneg Szabat”, dokumentirala je, shodno ranije određenoj metodologiji, sve što se ticalo života Židova u Drugom svjetskom ratu. Tu su svjedočenja, dnevnici, uspomene, pisma, razglednice, izjave, službeni dokumenti, fotografije, književni radovi… Kako je ova zbirka dokumenata nastajala u ilegali, mnogi dokumenti su anonimni. Dio toga što su ti hrabri ljudi radili u ilegali možete vidjeti na izložbi u Centru za kulturu.Arhiv je bio sačinjen u tri dijela – dva su bila otkrivena poslije Drugog svjetskog rata, a za trećim se još uvijek traga. Kad je počela likvidacija geta, donesena je odluka da se svi materijali skupine “Oneg Szabat” skriju na terenu geta. Deset sanduka s dokumentima zakopano je u podrumu jedne zgrade u ulici Nowolipki 66., drugi dio materijala sakriven je na istom mjestu šest mjeseci poslije, i to u dvije kante za mlijeko. Vjeruje se da je treći dio materijala skriven tijekom ustanka u getu u svibnju 1943. kada je većina članova skupine “Oneg Szabat” već bila mrtva.

Riječju protiv trauma rata

“Taj podzemni arhiv je stvoren kako bi se spasilo ljudsko dostojanstvo”, rekao je na otvorenju izložbe veleposlanik Poljske u BiH Andrezej Krawczyk. Na izložbi možete vidjeti i nekoliko fotografija tih ljudi zahvaljujući kojima je sjećanje sačuvano. Erna Danon – Cipra, Mostarka koja je i sama preživjela holokaust, predstavnica Židovske općine Mostar, rekla je da su potresne fotografije i dokumenti koji su prikazani na izložbi naravno učenje da se nešto takvo više nikad ne smije dogoditi.

“Gledala sam dokumentarni film o Anni Frank, i čovjek koji je na tome mnogo radio rekao je na kraju samo tri stvari: Ne smijemo biti izvršitelji, ne smijemo biti žrtve i ne smijemo biti promatrači. Te riječi mnogo govore”, istaknula je Danon – Cipra. Izložba je otvorena u organizaciji Veleposlanstva Republike Poljske u BiH, u suradnji s poljskim Židovskim povijesnim institutom iz Varšave te Židovskom općinom Mostar. Veleposlanik Poljske u BiH Andrezej Krawczyk na realizaciji izložbe u Mostaru zahvalio je domaćinima, Centru za kulturu u Mostaru te Huseinu Oručeviću.

izlozba3

“Izuzetno je važno kako se boriti protiv trauma rata, i to riječju, najljepšim napisanim koje su nekada nastale iz najgorih situacija u kojima se čovjek može naći”, rekao je Oručević. Izložba u Mostaru je otvorena nakon Sarajeva i Banje Luke.

Pobijedili su oni – oni koji su željeli reći istinu, a ne nacisti

Veleposlanik Poljske u BiH Andrezej Krawczyk rekao je kako su ovom izložbom željeli reći dvije stvari: da je u Poljskoj živjelo tri milijuna ljudi prije holokausta te da je ova izložba priča o Varšavskom getu – getu u kojem se nalazilo skoro pola milijuna ljudi. “Ali, i od tih pola milijuna ljudi, želimo govoriti o 40 intelektualaca, 40 ljudi koji su riječju i onim što su pratili u samom Varšavskom getu napisali i borili se protiv nacizma. Ovdje su i fotografije nekih od intelektualaca koji su te stvari zapisali. Njih se 40 dvije godine, svake subote, nalazilo, onoliko koliko im je bilo moguće naći se u tom trenutku. Kroz dva rata su bilježili što se događalo u Varšavskom getu i tako svijetu željeli reći što se kroz te dvije godine što su zapisali ustvari događalo u getu. I tko je pobijedio? Oni! Oni koji su pisali o tome što se tamo događalo. O njima se priča, a ne o nacistima!”, rekao je veleposlanik Poljske Andrezej Krawczyk.

Napisana riječ jača je od svakog oružja

Židovski povijesni institut, koji je naslijedio Arhiv Ringelbulma, godinama nastoji širiti svijest o ovoj zbirci svjedočanstava o holokaustu. Idući korak popularizacije ovog blaga upisanog na UNESCO-ovu listu jest izložba “… Rukopise kopam i sijem… – Pamćenje svijeta – Podzemni arhiv Varšavskog geta”, koja predstavlja odabrane dijelove zbirke. “Ono što se također treba reći, a i Mostar je na UNESCO listi sa svojim Starim mostom, jest da će se ova priča koju smo sada doveli u Mostar također naći kao dokument na listi – to je dokument velik 70.000 stranica. Mi smo došli u BiH, u Sarajevo, Banju Luku i sada u Mostar, da upravo poručimo Bosancima i Hercegovcima da je ono što je napisano uvijek jače od oružja i strahota rata”, rekao je u razgovoru s novinarima poljski veleposlanik Andrezej Krawczyk.

Dnevni list

tačno.net
Autor 16.6.2015. u 11:53

Tacno.net Aplikacija

Aplikacija