U Mostaru otvorena izložba Rona Haviva

Nedžad Maksumić: Treba šutjeti pred ovim fotografijama jer ne postoje riječi jače od njih

tačno.net
Autor 26.10.2021. u 10:17

Izdvajamo

  • Sloboda se sanja, žudi, priželjkuje, gaji se nada u taj trenutak kada će žice biti iza tvojih leđa, a pred tobom tvoji mili... ako su preživjeli, ako su umakli, ako ih je mimoišlo najgore zlo... Neki će se vratiti na groblja, da tek tamo razgovaraju sa svojima. Je li i to sloboda?

Povezani članci

Nedžad Maksumić: Treba šutjeti pred ovim fotografijama jer ne postoje riječi jače od njih

Fotografija šg

U Media centru OKC „Abrašević” u Mostaru, sinoć je otvorena izložba fotografija „Sloboda” ratnog fotoreportera Rona Haviva u organizaciji Fondacije za izgradnju kulture sjećanja iz Prijedora, Foruma ZFD, Fondacije VII, Centra za kritičko mišljenje iz Mostara i portala tačno.net.

Ron Haviv radio je u preko 100 zemalja svijeta i fotografijom pratio više od 25 ratnih sukoba. Kao svjedočanstvo naših ratova devedesetih objavio je knjigu „Krv i med”. Njegove fotografije osvojile su brojne svjetske nagrade, čuvaju se u poznatim muzejima i galerijama, a korištene su, kao dokazi, i u sudskim procesima Haškog tribunala. Fotografije s ove izložbe zabilježile su trenutke oslobađanja i žudnje za slobodom zatočenih u nekom od brojnih logora koji su u zadnjem ratu postojali u Bosni i Hercegovini.

Nedžad Maksumić

“Treba šutjeti pred ovim fotografijama jer ne postoje riječi jače od njih. Na njima su lica na koja se urezalo poniženje svake ljudskosti, na njima su upali obrazi i obješene vilice, na njima su krupne ljudske oči onih koji se vraćaju među ljude. Oči su to koje su vidjele i podnijele zlo, nezamislivo zlo, oči koje su bile izgubile nadu i vidjele smrt. Oči su te živjele strah i beznađe, a sada trebaju ponovo prepoznati slobodu. Nikada više ta sloboda neće biti slobodna kao prije. Žig je neizbrisivi na tim ljudima, iskustvo logora kojeg niko ne bi trebao steći, saznanje da čovjek čovjeku može biti vuk, koji te stalno vreba i progoni, pa zarije u tebe svoje pandže, grize tvoje tijelo i krvoločno komada tvoju dušu.

Sloboda se sanja, žudi, priželjkuje, gaji se nada u taj trenutak kada će žice biti iza tvojih leđa, a pred tobom tvoji mili… ako su preživjeli, ako su umakli, ako ih je mimoišlo najgore zlo… Neki će se vratiti na groblja, da tek tamo razgovaraju sa svojima. Je li i to sloboda?

Ron Haviv ne daje odgovore. On nas suočava sa istinom. Lice istine nije uvijek lijepo i rijetko sliči našim snovima. Ali, osim istine… nemamo ništa. Ili imamo utješnu laž. Ron Haviv je na strani istine, protiv laži”, kazao je Nedžad Maksumić, glumac i književnik iz Mostara.

Štefica Galić i Ron Haviv

O bitnosti kulture sjećanja na mjesta zatočenja za budućnost Mostara i o ulozi novinara i fotoreportera u otkrivanju istine o logorima u BiH govorila je Štefica Galić, glavna urednica portala tačno.net iz Mostara:

“Nedavno sam s ekipom Finske televizije bila na Heliodromu, jednom od zloglasnih hercegbosanskih logora u koji su ’93 odvođeni muškarci, žene, starije osobe i djeca, Bošnjaci, iz Mostara, Stoca, Čapljine, Ljubuškog… Kao i svaki logor i ovaj je bio za premlaćivanja, izgladnjivanja, žive štitove, pogibije, deportacije… znaju to dobro ljudi koji su preživjeli taj pakao.

Ušli smo neopaženo kroz kapiju jednog kišnog subotnjeg popodneva i snimali priču u jednoj od tamošnjih zgrada. Sve je izgledalo kao u Hičkokovim filmovima: prazne prostorije, pohabani zidovi i podovi, prljava prozorska stakla s paučinom i rupama od metaka, razbacane pivske boce, iskidane karte… Na vratima naljepnice hrvatskih brigada: Gromovi, Pume, Tigrovi, Pauci, MORH…. pa Stepinca i Ivana Pavla II na kojoj piše: Ne bojte se!

Koga su bodrile ove papine riječi: krvnike ili žrtve?

U toku snimanja lupnula bi povremeno vrata ili prozorska okna uz huk vjetra i kiše, i taj zvuk bi odjeknuo tim sablasnim prostorom kao vrisak. Sledila bih se. Gledala sam oko sebe i zamišljala zarobljene ljude, među njima i naše Ljubušake čijem sam progonu svjedočila, kako natiskani jedni pored drugih strepe u hodniku u kojem su i spavali – ako je iko mogao zaspati, čekajući prestravljeni ko će otvoriti vrata, hoće li ih odvesti da budu živi zid u Šantićevoj ili na prebijanje u susjednu sobu, kao što su odveli Zaima Konjhodžića koji se živ nije vratio…. I mnoge njegove logorske sapatnike.

Ostala je iza sivih rešetaka zarobljena energija o svakodnevnom užasu života tog mračnog nevremena.

Hodajući vani pored ostalih zgrada, prepoznala sam s Ronovih fotografija prozore s rešetkama iza kojih su stajali zatočenici izgubljenih pogleda koji su dijelili sveopći strah.

Svako ko kaže, kao jedna od ratnih hrvatskih dilera mržnje, Diana Čuljak, da je Heliodrom bio gotovo hotel gdje su hrvatske snage smještale Bošnjake kako bi ih zaštitili – neka dođe pogledati ovu izložbu, svjedočanstvo tog zlog vremena, progona nevinih ljudi samo zato što su imali drugačije ime, vjeru ili naciju od svojih progonitelja. Nema opravdanja za to! Kako na Heliodromu tako i u Prijedoru, Manjači i svim drugim logorima koje je svojim objektivom zabilježio Ron Haviv. Znamo da nisu svi novinari bili nečasni instrument sukoba, kao Čuljak ili Šagolj, koji su trovali javni prostor svojim lažima – bilo je puno više onih koji su tragali za istinom i imali moralnu snagu objaviti je jer, iznad novinarskih principa mogu biti samo osnovni principi ljudskih vrijednosti a ne služenje političkim interesima, ‘slijepoj sili i mahnitosti’.

Zahvaljujući Ronu Havivu i drugim odvažnim fotografima i novinarima, koji su otkrivali i dokumentirali logore, poslije njihovog objavljivanja uslijedile su reakcija iz svijeta, te tako pomogli da se logori zatvore, da hiljade zatočenika dočeka slobodu i ne završe u nekoj od masovnih grobnica. Ove fotografije svjedoče istinu o prošlosti kako na haškim suđenjima ratnim zločincima tako danas ovdje ili sutra bilo gdje.

Kako bi izgledala BiH da su uvažene presude Haškog suda? Bi li postojala ovakva Republika Srpska da postoji kajanje za politiku genocida i nasilja što ih je Haški sud dokazao? Bi li hrvatska politika i danas veličala Herceg-Bosnu da ima poštenja priznati ratnu politiku protjerivanja i nasilja? Nećemo nikad saznati.

Dr. Esad Boškailo, koji je prošao šest hercegbosanskih logora, nedavno je uz godišnjicu zatvaranja logora Dretelj napisao: ‘Dretelj je zatvoren ali oni su još u zatvoru…. Nije mi jasno zašto ga zovu ‘sabirni centar’ kad su nam u njemu živote oduzimali….Znaš li koliko je ljudi ubijeno u Dretelju? Ne znam tačan broj. Slomili su hiljade kostiju, uništili hiljade bubrega. I niko nije izašao normalan.’

Danas dok ponovo slušamo ratne poruke i nacionalističko divljanje, neka ova Havivova izložba, zaustavljenih trenutaka u danima strave i ljudske patnje, svjedoči i opominje – da nam se fašizam i sumrak uma opet ne ponove.

I da živi Sloboda, sad i vazda!”

Nedžad Maksumić je potom dirljivo govorio stihove pjesme Ilije Jakovljevića „Zatočenik piše ženi iz sabirnog logora”.

Adis Hukanović i Ron Haviv

O procesu suočavanja sa prošlošću u Bosni i Hercegovini u kontekstu izložbe „Sloboda” Rona Haviva, u ime Foruma ZFD govorio je Adis Hukanović.

Autor fotografija, Ron Haviv, u kratkom obraćanju prisutnima, rekao je uz ostalo da je prije 30 godina, slušao iste priče koje sada čujemo – retoriku, emocije, negiranja. Dodao je kako još jednom ljudi mogu izabrati put kojim će ići u budućnosti.

“Ove fotografije tiču se svih strana u ratu. To su bili dokumenti namijenjeni da izazovu promjenu u smislu odmah. Sada postoje kao dokazi, kao dokumenti historije i trebale bi biti podsjetnik svima onima koji su na vlasti, ali i onima koji su ih izabrali, o tome šta se može dogoditi kada stvari odu u određenom smjeru.

U čast svih onih koji su bili zatvorenici, svih onih koji su voljeli te ljude, svih onih koji su izgubili živote, budimo svi zajedno veoma oprezni oko toga koje ćemo sljedeće korake preduzeti”, pozvao je Haviv.

Emir Hajdarović

Izložbu ratnih fotografija Rona Haviva „Sloboda” otvorio je Emir Hajdarović, predsjednik Udruženja logoraša Mostara.

Nakon Prijedora i Mostara, u narednim mjesecima izložbu će biti postavljena i u Banja Luci i Sarajevu.

tačno.net
Autor 26.10.2021. u 10:17

Tacno.net Aplikacija

Aplikacija