Nema hridi za Milu Džokić Kaplarević

Gradimir Gojer
Autor 17.2.2018. u 09:45

Nema hridi za Milu Džokić Kaplarević

Prvi susret sa platnima Mile Džokić Kaplarević imao je glede mojih osjetila dramatski karakter…

Te sve nijanse plave boje uticale su da svoja verbaliziranja dramatike plavosti ne prihvatim na prvi pogled. Ništa pak nije značilo što sam upravo pri prvom susretu sa njena dva platna bio osupnut poetskom decentnošću u tvorbi atmosfere, s jedne strane, i gotovo neodgonetljivom snagom slikarkinih zamaha i pokreta, kojima daje neku vrstu pozadine ili poetičnoga grunta za svoje dalje slikarske sanjarije. Džokićeva zapravo izvodi snažne rituale osobnoga, gotovo ludičkog
poigravanja sa temeljnim određenjima vlastite slikarske meštrije.

Teško je proniknuti da li se na njenim dramatski uskovitlanim plavim atmosferama ulazi u sve dalje dubine svjetova vodenih ili, pak u neku opet teško razaznanu i odgonetljivu nebesnost… Ta tajna, bukvalno značenjska i suptilno spiritualizirajuća, oslanja se prije svega na svijet mašte, u kojem dominira autorkin motiv da u materiju prodre dublje, slojevitije i sadržajnije…

Jedno je sigurno: percepcija ovih slika bitno je ovisna o raspoloženju svakog gledatelja. Džokićeva gradi atmosfere u koje se gotovo tihano valja ugurati ne bi li se osjetila sva čarolija slanice morske ili zamišljenog lebdenja…

Za ovu moćnu slikarku hridi nema, njena mašta vlada likovnim prostranstvima akvatorija, a možda je to samo sneni usklik jednog očaravanja u našim prostorima neoduhovljenosti i zaboravljenih likovnih čaranja.

Dvije slike Mile Džokić Kaplarević simfonija su plave boje u svakom pogledu!

Gradimir Gojer
Autor 17.2.2018. u 09:45