NENADMAŠNI HORACIO

Povezani članci

• Deset pjesama Katarini R.
• ŠAKOVIĆ ILI ESEJ O VRHUNSKOJ GLUMI
• ALEKS “PADAJU KESTENI“
• Arsenov feral šibenskog kazališta zasvijetlit će na mostarskoj pozornici
• PREMIJERA PLESNE PREDSTAVE TRE SORELLE
• Ogledalo društva u Kamernom teatru 55, predstava ”Kad bi naglas govorili”

foto: enciklopedija.hr

sjećanje na glumca Uglješu Kojadinovića

Sjećajući se nekih najznačajnijih glumačkih ostvarenja u kazališnim predstavama koje sam gledao moja misao dohita (!) do najboljeg Krajišnika gavellijanske epohe (dr Branko Gavella mu je bio profesor na Akademiji za kazalište i film u Zagrebu) hrvatskog kazališta, Uglješe Kojadinovića.

Ovaj dramski umjetnik, koji je bio članom Kazališta Komedija, ali većim dijelom karijere prvak Drame zagrebačkog HNK, proslavio se tumačeći složeni dramski repertoar prema tekstovima Molijera Građanin plemić, Dostojevskog Demoni, Matkovića Ranjena ptica, a najsjajnijom kreacijom kritika i teatrologijska misao bilježe Kojadinovićevu kreaciju Horacia u Šekspirovom Hamletu.

Maestralne kreacije ovaj krajiški glumac ostvario je i u medijima filma i televizije: Licem u lice, Kaja, ubit ću te, Nepokoreni grad, Doktor Mladen, Mačak pod šljemom, Prosjaci i sinovi, Oko, Debeli lad, Fiškal, U registraturi.
Televizijska publika ga u sjećanju ima poglavito po kreaciji uloge Profesora u vrhunskom serijalu tadašnje TV Zagreb Velo misto.

Interesantno je da veliki glumac, jedan od najvećih koje sam gledao na pozornici, karijeru završava osnivajući teatarsku trupu i igrajući legendarni Kočićev lik Davida Štrpca…

Veliki Uglješa, kojeg se njegova matična država rijetko sjeća, na samom kraju karijere tako se vratio rodnoj duhovnoj korjenici i nenadmašnom piscu i narodnom tribunu Petru Kočiću.

Za mene bio je i ostao nenadmašni Horacio, naš krajiški!