Neofašisti prijete smrću povjesničaru Ericu Gobettiju i njegovoj obitelj zbog Josipa Broza Tita i knjige “Pa što je sa Fojbom”

Armando Černjul    
Autor 9.4.2022. u 09:26

Neofašisti prijete smrću povjesničaru Ericu Gobettiju i njegovoj obitelj zbog Josipa Broza Tita i knjige “Pa što je sa Fojbom”

Foto: storiainrete.com

U Italiji traju oštre polemike između povjesničara u svezi knjige o žrtvama jama i egzodusa Talijana iz Hrvatske i Slovenije

Piše: Armando Černjul     

U organizaciji Nacionalnog saveza partizana Italije (ANPI) ovih je dana u prostorijama knjižnice “Prospero Rendela” u gradu Monopoliju kraj Barija, predstavljena knjiga “E allora le foibe” (Pa što je s fojbom?), 48-godišnjeg Erica Gobettija iz Torina, povjesničara, znastvenika fašizma, Drugog svjetskog rata, povijesti Jugoslavije u 20. stoljeću, pisca i autora dokumentarnih filmova. Surađivao je za državnu televiziju RAI i to za kanal RAI Storia.

Treba reći da je ovom vrijednom i vrsnom piscu knjigu izdao rimski nakladnik “Laterza” 2021., ali su do ove godine tiskana tri izdanja. Pisac je još od prvog izdanje omražen o desničara i ultradesničara, neoiredentista i neofašista, pa je do ovih travanjskih dana doživio ‎‎više neugodnih trenutaka.

Da vidimo što je rečeno na predstavljanju knjige u Monopoliju gdje je s autorom djela s pomalo čudnim i izazovnim naslovom, rekao bih provokativnim, u nazočnosti brojnih posjetitelja. Nema dvojbe da riječ o istinskom borcu za povijesnu istinu.

Razgovor je vodio Martino Cazzarola, dobar poznavatelj teme, a dio intervjua, bolje reći kritičkog dijaloga, prenosimo iz povijesne revije i portala Monopoli Tre Rose.

Ako nisu oni, tko je napao Jugoslaviju?

Obojica su kritizirali one koji su dosad napadali pisca i njegovu knjigu, a on je upitao: “Ako nisu oni, tko je napao Jugoslaviju? Koliko nasilja nad okolnim stanovništvom? A strašni ratni zločini koje je talijanska vojska počinila u Jugoslaviji, po nalogu fašista, u godinama između 1941. i 1943.”?

Kada su Talijani, poput nacista, promijenili pravilo odmazde protiv civilnog stanovništva, bojeći se vrlo ozbiljnim zločinima. Tragedija i nezgodna istina proizašli su iz istrage parlamentarnog istraživačkog povjerenstva kojim je 1947. presjedao Luigi Gasparotto, ministar obrane treće De Gasparijeve vlade.

“Popis je dugačak. Moramo se sjetiti generala Roatte koji je rekao: ‘Premalo ih je ubijeno!…’.”

Gobetti je nadalje rekao: “Žele se usredotočiti samo na fojbe, jer ih se ne može bolje iskoristiti”. Postoje samo zločini koje su “titini” (Titovi) komunisti počinili nad Talijanima. Udruženje ideja i diskreditacija talijanskog otpora(…). Zatim, kako su povećali broj žrtava s konkretnim ciljem da se prikaže kao genocid, kao da se to poveže sa Shouhom.

Ponornice se ne mogu nazvati etničkim čišćenjem. Naravno da ih to  opravdava. Ali povijesno se gledište radikalno mijenja. U holokaustu je ubijeno šest milijuna Židova. Jame su epizoda političkog nasilja koja pogađaju nekoliko tisuća ljudi. Kontekst je bio onaj iz Drugog svjetskog rata.”

Knjiga je i ovaj put izazvala nove polemike, a one traju od tiskanja prvog izdanja kada je autor Gobetti ne samo kritiziran u medijima, već su ga mnogi vrijeđali i klevetali. Neofašisti su njemu i njegovoj obiteljii prijetili smrću!

Od medija oštro ga je napao rimski neofašistički portal Il Secolo d’Italia (izlazio je kao dnevni list od 1952. do 2012. – op. A.Č.). Novinarka Vittoria Belmonte je objavila da se Gobetti svjesno ponudio kako bi dao estetsko dostojanstvo i znansvene temelje poricanja fojbi, a u svakom slučaju redukcionističkoj verziji tragedije. Članak završava kako on želi biti žrtva fašista. Da vuk dlaku ne mijenja potvrđuje da na portalu stoji stalna fotografija Giorgija Almiranta, pripadnika fašističke vojske, a poslije rata predsjednika fašističke političke stranke MSI-DN.

Gobeti: Osuđujemo fojbe i priznajmo fašističke zločine   

Da godinu dana traju nezapamćene polemike dokazuje intervju koji je Gobetti dao milanskom portalu Panorama (21.02.2021.), čiji je vlasnik Silvio Berlusconi, “kralj medija” u Italiji i predsjednik minorne političke stranke Forza Italia.

U članku pod naslovom “Gobetti:’ Osuđujemo fojbe i priznajemo fašističke zločine u Jugoslaviji'”, pisac je novinarki Elizabeti Burba, među ostalim, izjavio da je ispravno sjećati se fojbi, ali Italija bi također trebala preuzeti svoje povijesne odgovornosti.

– Osuđujemo fojbe i priznajmo fašističke zločine u Jugoslaviji, istaknuo je Gobetti.

O znanstvenom istraživanju kraških jama je izjavio:

– Moramo razlikovati mišljenja i tumačenja. Mišljenja se mogu temeljiti na pristranosti ili bilo čemu. Tumačenja su, s druge strane, ona znanstvenika na temelju izvora, dokumenata i istraživanja. Moja, naravno, nije apsolutna istina: to je tumačenje koje se temelji na istraživanju mnogih kolega. Moja glavna referenca, kao što se može vidjeti iz bibliografije, su profesor Raoul Pupo i znanstvenici Povijesnog instituta u Trstu, najnapredniji i najpriznatiji. Osim umjerenijih profesor Pupo bio je provincijski tajnik kršćanske demokracije u Trstu osamdesetih godina (…).

Osudio je istupe Giorgia Napolitana i Sergia Mattarell

Oštro je napao istupe bivšeg talijanskog predsjednika Giorgia Napolitana i sadašnjeg predsjednika Sergia Mattarella, o čijim je klevetama i pogrdnim riječima dobro upoznata hrvatska i slovenska javnost, a i šire područje bivše Jugoslavije. Naglasio je da dvojica potkopavaju odnose sa Slovenijom i Hrvatskom.

Na pitanje novinarke Burba, koliko je Talijana ostalo između Slovenije i Hrvatske, pisac knjige “Alora le foibe?”, rekao je:

– Drugo pitanje kojim sam se želio pozabaviti upravo je pitanje brojki. Znanstvenici se slažu oko brojeva. Umjesto toga, oni koji se koriste u javnoj raspravi vrlo su napuhani. Koliko je bilo prognanika (Gobetti griješi jer se ne radi o prognanicima, nego izbjeglicama – op. A.Č.)? Često čitamo da je bilo 350.000 Talijana. Znanstvenici, s druge strane, ne sumnjaju:250.000 Talijana napustilo je te zemlje. Međutim, 20 posto ostalo je u Jugoslaviji. Sada ih je oko 30.000.

Koliko god povjesničar Gobetti zaslužuje pohvale za svoje djelo, a i druge knjige i dokumentarne filmove koje ću kasnije spomenuti, moram ga ispraviti. Prema hrvatskim izvorima, u tih 250.000 talijanskih izbjeglica bilo 100.000 do 150.000 Hrvata i Slovenaca, a ja sam prije 30-ak godina u Trstu, Udinama i Trentu upoznao više Austrijanaca, Židova i Čeha koji su mi rekli da su izbjegli iz Pule. Osim toga, kritiku upućujem kolegici Burba jer na prvo mjesto stavlja Slovence (to čini i Gobetti), a istina je sasma drugačija.

Naime, čak više od 90 posto izbjeglica su napustili hrvatsku Istru, Rijeku s otocima i Dalmaciju.

Knjigu i pisca napala ultradesničarka Giorgia Meloni 

Otkako je izašla Gobetijeva knjiga do početka travnja ove godine oštro su ga napali Giorgia Meloni, predsjednica ekstremne desničarske političke stranke Fratelli d’Italia (Talijanska braća), bivša predsjednica postfašističke političke stranke Aleanza Nazionale, čiji je višegodišnji lider bio zakleti fašist Gianfranco Fini, koji je napustio stranku i ona više ne postoji.

Zatim je glasno prigovorio Trščanin Renzo Codarin, predsjednik neoiredentističke Associazione Nazionale Venezia Giulia e Dalmazia u Rimu, dobro nam poznati govornik protiv Titove Jugoslavije i Tuđmanove Hrvatske.

Potom je prosvjedovala neofašistička i populistička organizacija CasaPound Italia (registrtirana je tek 2019. – op. A.Č.) i milanski list Corriere della Serra, najčitanija dnevna novina na Apeninskom poluotoku. Netko će mi s one strane Jadranskog mora spočitati da iza toga ne stoji nakladnik i list, nego novinar Golfredo Buccini. Oni su, međutim, zajednički “opalili” po knjizi i nazvali “pamfletom”.

Išlo se tako daleko da je kritikant Mauro Suttora, pisac, na američkom blogu HuffPost objavio da je knjiga s “određenom ekstremnom ljevicom”.

Ali Gobettija to nije smetalo i davalo mu snage u prihvaćanju poziva da dalje prezantira knjigu u mnogobrojnim gradovima i mjestima. To njegove protivnike strašno nervira… Štoviše nemali broj Talijana je izludio jer se slikao s kipovima Josipa Broza Tita i pokraj Muzeja AVNOJ-a u Jajcu te nosi majice s likom Tita.

Pristigle pohvale od poznatih povjesničara profesora

Koliko je meni poznato pozitivnu ocjenu o knjizi dalo je više povjesničara; David Bidussa, Giovanni De Luna, Paolo Pazzino, predsjednik Nacionalnog instituta “Ferrucio Parri”, Marco De Nikolo, profesor suvremene povijesti na Sveučilištu u Cassinu, te neki listovi i brojni elektronički mediji.

Gobetti je kritizirao dva igrana filma o žrtvama fojbi – “Cuore nel Pozzo” (Srce u bunaru) – neki su mediji nazvali Srce u jami, redatelja Alberta Negrina i koji je prikazan na državnoj televiziji RAI 1 (u produkciji RAI), a zatim na Slovenskoj televiziji (zbog tog filma Slovenci su prosvjedovali – op. A.Č.) i na kraju na HTV. U filmu su, osim talijanskih glumaca, nastupili srpski i crnogorski glumci, a to filmsko zlodjelo osuđeno s strane Saveza antifašističkih boraca Istarske županije, nazvavši fa  filmom-falifikatom! Nakon toga snimljen je igrani film “Rosso Istria” (Crvena Istra), redatelja Maximiliana Hernanda Bruna i koji je također pun povijesnih izmišljotina!

U jednom susretu i razgovoru dvojice povjesničara i pisaca –  Erica Gobettija i Raoula Pupa – bilo je riječi o navedenim filmovima.

Gobetti je rekao u facu Pupu da Hernandov film prikazuje kako okrutni jugoslavenski partizani ubijaju heroje koji su na strani Trećeg Reicha.

Premda je Eric Gobetti relativno mlad povjesničar i pisac, dosad je objavio devet knjiga, od kojih navodim;”Diktator. Jedan mali duce kojeg štiti fašistička Italija (“L’ancona del Mediterraneo”, Napulj, 2001.), “Veselo zanimanje. Talijani u Jugoslaviji 1941.-1943” (“Carroci”, Rim, 2007.), “1943-1945. Dugo oslobođenje” (“Angeli”, Milano, 2007.), “Saveznici neprijatelja: fašistička okupacija u Jugoslaviji 1941.-1943.” (“Laterza”, Rim-Bari, 2013.), “Sarajevo premotavaju: Sto godina Europe” (“Miraggi”, Torino, 2017.), “Zaboravljeni otpor: Talijanski partizani u Crnoj Gori” (Salerno, 2018.)… Autor je dvaju dokumentarnih filmova “Partizani. Talijanski otpor u Crnoj Gori” (2015) i “Sarajevo Rewind 2014-1914” (2016.) ko je snimio zajedno sa Simeoneom Malavoltijem.

Za film “Partizani…” dobio je nagradu Opera Prima kao najbolji film na 22. San Gio video festivalu 1916. u Veroni, a za film o Sarajevu dobitnik je nagrade za režiju na istom festivalu 2017. godine.

Rektor Sveučilišta u Sieni traži ukidanje Dana sjećanja  

Vijest dana je svakako inicijativa prof. Tomasa Mantonarija, novog rektora Sveučilišta za strance u Sieni, koji je zagovornik kampanje protiv nacionalnog blagdana Dan sjećanja na žrtve fojbi i egzodus Talijana!

Milanski dnevni list Il Giornale, vlasništvo Berlusconija, iz pera kolumnista Gian Micalessinija, osudio je senzacionalističku inicijativu prof. Mantonarija. To je užasno pogodilo izbjeglice iz Hrvatske i Slovenije i njihovi sinove, unuke i praunuke, te vrhušku mnogobrojnih neoiredentističkih udruga, časopisa i listova.

Postavlja se pitanje kako Il Giornale drvljem i kamenjem napada prof. Mantonarija, a nisu pisali o najvećoj poslijeratnoj laži koji je izrekao Silvio Berlusconi – da Mussolinijeva vojska (nije rekao fašistička) izvan Italije nije ubila nijednog čovjeka?!

Prema dokumentima u Arhivu Ujedinjenih nacija u New Yorku postoji popis talijanskih ratnih zločinaca – fašista koji su pobili više od milijuna ljudi u Etiopiji, Libiji, Jugoslaviji, Albaniji, Grčkoj, Francuskoj i SSSR-u!!!

Zbog čega navedeni desničarski list nije kritizirao Maurizija Gasaparija, senatora Forza Italia, poznatog političkog prevrtljivca, koji je promjenio tri političke stranke, i dok je bio neofašist, čiji je vođa bio Gianfranco Fini, “politički mrtvac”, izjavio dosad neviđenu notornu laž.

On je naime rekao da je u fojbe bačeno MILIJUN TALIJANA!!! (pod. A.Č.).

Zamislite, taj “političar” je obnašao dužnost ministra komunikacija i ispričao se javnosti tek nakon šesnaest godina!

Oni, tzv. esuli, ogorčeni na događaje štu su se zbili u Udinama i Genovi. Naime, u Udinama je 1. ožujka, dok se održavao skup u povodu Dana sjećanja na “istarsku mučenicu” Normu Cosseto (bila je tajnica Fašističke mladeži na Sveučelištu u Padovi – op. A.Č.), nepoznati počinitelj(i) maknuli su stup s njenim imenom. Poslije je ponovljeno postavljen.

Sličan slučaj, prema pisanju portala Il Friuli iz Udina, dogodio se prije nekoliko godina. Isto tako, nedavno se dogodio nesvakidašnji incident u Genovi u kojoj je nepoznati počinitelj na spomen-ploči s imenima Istranke crnom bojom išarao ploču od bijelog mramora. Na ploči je dopisao 100 100 1000 Foibe, a na portalu Nacionalnog saveza Julijanske krajine i Dalmacije, objavili su fotografiju osudili taj incident.

Armando Černjul    
Autor 9.4.2022. u 09:26