NIJEDAN TRAG NE OBEĆAVA PUT

Povezani članci

• Feminizam i islam: (ne)moguća misija?
• Sramota nadležnih: Stanovnici naselja Blagovac već danima nemaju vode
• Dubioza kolektiv: Odsad za raju u BiH na ulici sviramo besplatno
• Preminuo tvorac stripa Zagor, Gallieno Ferri
• Uručene nagrade “Srđan Aleksić” Tamari Skrozzi, Viktoru Ivančiću i portalu KRIK
• Novi serijal na RTRS-u: Čuva Mile svoje volove

Izložba Bojana Stojčića u Gradskoj galeriji Collegium artisticum, 12.9.-21.9.2014.

Ponekad je važnije prepoznavati tragove lutajući nego osvajati unaprijed mapirane puteve.

Bojan Stojčić spada među one nepretenciozne tihe umjetnike-tragače koji se ne drže prethodno osmišljene ideje i isplanirane akcije. Umjetnici-tragači lutaju, posmatraju, osluškuju gdje otkucava bílo vremena i okoline u kojoj žive.

Kad njegov unutrašnji seizmograf registruje takve lokacije ili neočekivane vizualne spojeve, on ih onda markira svojim bilješkama. Ponekad određenu bilješku nosi sa sobom danima dok ne naiđe na mjesto kome ta bilješka/misao nepogrešivo pripada.

Postoji nešto dirljivo i brižno u ovom odnosu između misli i prostora, u načinu na koji se misao «udomljava» i prostor «osmišljava».

Zbog efektne jednostavnosti sadržaja, njegove bilješke imaju formu haikua, ali ova forma takođe ima važnu ulogu u oblikovanju vizuelnog doživljaja. Kada udomljena misao i osmišljeni prostor postanu foto-dokument, tekst i slika postaju nerazdvojni.

Nakon skoro godinu dana otkako se prvi foto-dokument ovog traganja pojavio na
društvenim mrežama i postigao popularnost koju su potom u kontinuitetu uvećavali sljedeći, sada je prilika da se skupno sagledaju u okviru izložbene postavke u galeriji Collegium artisticum. To je takođe prilika da galerijski prostor postane jedna od obilježenih lokacija i završna stanica ovog ciklusa prije odlaska u nove potrage.

Zabilježeni tragovi Bojana Stojčića podsjećaju na tezu George Didi-Hubermana o sposobnosti slike da nam «uzvrati» pogled tako što ostavlja vrata vidljivog napola otvorena. U ovom slučaju, igra riječi otvara vrata slike.

Branka Vujanović, kustosica i historičarka umjetnosti

Bojan Stojčić je rođen 1988. godine u Sarajevu, gdje je završio osnovnu i srednju školu. Godine 2007. upisuje Grafički dizajn na Akademiji likovnih umjetnosti u Sarajevu, gdje diplomira 2011. godine. Pored grafičkog dizajna, intenzivno se bavi konceptualnom umjetnošću i crtežom. U decembru prošle godine je odbranio magistarski rad na master studiju Grafičkog dizajna na ALU, a zaposlen je kao art director u jednoj kreativnoj agenciji. Redovni je član ULUBIH i ULUPUBIH.

U ovoj seriji radova autor ostavlja tragove (uglavnom se radi o tragovima veoma ograničenog trajanja) na lokacijama u kojima se kreće i objektima koji ih sačinjavaju. Zapisi su ponekad socio-političe prirode dok su u drugim slučajevima intimna promišljanja simbolike i značenja koja određena lokacija ili objekat podražava. Uzevši to u obzir, ovaj rad je zapravo lični dnevnik u javnom prostoru. Na izložbi su takođe predstavljene instalacije ‘Spomenimo se prošlosti svoje’ i ‘Pisma u ladici’ i video rad La storia appartiene ala pietra, il futuro al vento’, ili u prevodu – ‘Historija pripada kamenu, budućnost vjetru’, ostvaren u renesansnoj palati Giardino Banci Buonamici u gradu Prato u Italiji 2014. godine.

www.bojanstojcic.com