Nostalgična čudesnost
Povezani članci
- Promocija knjige Jelene Galijašević “Ti, mak i kopriva”
- Taz: Neviđen akt u Evropi, Dodik ima podršku Čovića u namjeri da uništi BiH
- Bajtal: Nažalost, napad u Parizu bi se mogao odraziti i na BiH
- ACCOUNT: Konkurs za Novinarsku nagradu otvoren od 15. maja!
- Sonja Biserko: Bosna za Zapad nije strateško, ona je više moralno pitanje
- Esad Bajtal: Muzej nije zaključan ključem, nego otimačinom i pljačkom društvene imovine
foto: balkan-sehara.com
O slikarstvu Emira Dragulja
Stojim pred škatuljom od snova koju je napravio Emir Dragulj (Mravinac kod Goražda 1939. – 2002. Beograd).
Škatulju mi je u svom umjetničkom utočištu rastvorio velikan bh. slikarstva koji ima taj samozatajni likovni raj koji je stvarao i stvorio Emir Dragulj.
Draguljevo slikarstvo, inače kaligrafirano likovnim jezikom koji imponira u svakoj svojoj fazi uskrsava neke nestale nastambe, koje su zatrpala stoljeća. Iz tog tihog, mirnog i mirujućeg svijeta izranjaju neki ljudi koji su nam veoma bliski, iako ih prvi put vidimo. Mjesečeve metamorfoze su vizualne senzacije koje svakoj Draguljovoj slici dodaju autentični tonalitet.
Kao da iz nekih slikarevih tmica izroni pasaž snažnog kolora, koji daje posve bosanske, a Draguljeve tišine i njihova nova značenja kompozicijskim sklopovima slikareve tankoćutne poetike…
Škatulje i ptice koje odnekud iznenada prhnu, pa niz običnosti na slikama ovog umjetnika, dočaravaju egzistencijalni priziv u ambijentima začudnih tišina i još tiših odjeka u praznini koja je razorna u svojoj tihoj podmuklosti…
Ovaj slikar stvarao je atmosfere potpuno oponentne sverazornoj svakidašnjici.